žderancija

danas dajem sve svoje i volim što traje.... i dok je grickam a njena koža pod mojim zubima škripi, mislim, bože kako život je lijep. imate li vi doma svoju svinjsku nogu? ako nemate onda ste neodgovorni i ne znam kako će vam proteć ova godina nova s obzirom na to da ne možete rovat prema naprijed. žder!

razmišljajući o tome što da pojedem u ovaj kasni sat, ponukalo me da popijem nešto.... skuhala sam hrenovke i napravila salatu "svaštaimanemaštanema" i sasvim mi je dobro sjelo...
predposljednji dan u ovoj godini. nije da je neću pamtiti.salsa bedastih poteza, stalno u istom ritmu. jedan pakleni moovin groovin samljeven u životu danas, sutra...danas. o da pamtit ću je. i previše. i zato, živjeli, u slobodnom duhu, odavno zaboravljene cole s rumom.hrenovke več odavno spavaju..hik!

i vuče se i vuuuuče se, da ne povjeruješ... mislim bilo je i drugih ponedjeljaka sporih ko glista ali ovaj, ovaj je nadaleko sve nadmašio. negdje oko podneva učinilo mi se da vrijeme stoji. svi su već negdje daleko, mislima, neki i tijelima. grad se pretvorio u grad duhova koji sumanuto trče amo tamo. danas mi se ništa nije kuhalo. pojela sam burek iz pekare na uglu. bio je topao, masan. burek mog djetinjstva. kompa i ja ga več godinama jedemo na istom mjestu. karavane prolaze, predsjednici se mjenjaju a naš burek isti, isti ko da ga već 25 godina mjese iste ruke svaki dan. možda ga i mjese. ko će ga znat!

pomislim u svakom fucking trenutku kad ih spazim na polici. dućana. perfektna slastica s tisuću lica, inkognito umotana u staniol s likom odavno mrtvog mister mozart, w.a. mozart. i svira, nevoljna bila. u svakom svom sloju, i uvijek isponova. nevjerojatna i neponovljiva. i košta. fuckin odvratno puno kuna. i to uvijek. al nema veze. svaki se užitak plaća. to je u svemiru zapisano. mljac!

ko od šale. današnji dan započet u kataklizmičnom napajanju jedne promašene osobe. samo u prolazu. izrazi sebe. tako da te drugi vide. ja ću stajati po strani. mislit ću si svoje. nemaš ti pojma. postoji cijeli svijet užitaka stvoren iza namazane šnite friškog kruha s eurokremom. ti nemaš pojma kaj je to uživancija. u skromnosti percepcije jednog nikad ostvarenog bića koje se koprca u vlastitom soku. i širi smrad. ti si siroće. ti nećeš nikad ali stvarno nikad znat počastit sam sebe sa malim kolačem sreće. i mrzit ćeš cijeli svijet. a svijet ti je pod nogama. i zato, ja sada idem nekaj pojest. tvoja bedastoća otvorila mi je apetit. tvoje neznanje meni je kulinarska doskočica da od ničega napravim nekaj. i uživam u tome. ko velka curica. ulaz? ne, izlaz. ali treba pojesti još mnogo finih stvari:)

zgromila me viroza. držala me ko štene kad drži kost i mogo bi mu prije glavu odpilit nego maznut tu kost iz gubice makar je stara. i smrdi. po smeću.
od onda neće me hrana. sjetim se večeri kad nisam znala što bi prije. pršuta, kobase, palačinke. htjela sam do dućana ali mi se nije dalo. sad je prošlo vrijeme. mogu se slikat. a sve da sam i otišla nemam pojma kaj bi kupila. kupila bi si frenda. nekog koji je dobar i kome je stalo. do stupidnog čaja s medom. na mojoj sofi do kreveta. nekog slatkog. kojeg bi pojela ako bi bio previše sladak. ili bi barem pokušala. ima ko na vidiku?

gledam ti danas s frendicom onaj šljam od trenutka istine, trenutka sveopćeg verbalnog proljeva i tak... uglavnom, pijem kakao i mrljam po keksima kad ono pitaju tipa, jel' on ono nedavno kopo nos i stavljo to iz nosa u usta i tak mislim.... eeeeeeeeeeee!!!!!!!!! pa stvarno!!!! i znala sam. opako sam znala,ko i sve babe koje imaju 77 čulo da čim je takvo pitanje postavljeno onda je to to. tip se hrani na poseban način. on voli sve što je njegovo. on obožava. sebe. bem ti miša, koliko čovjek može saznat o osobi kad dozna čime se hrani. skoro nevjerojatno. tu mi pada na pamet još samo ...ono ste što jedete... e pa sad, stvarno treba bit maštovit, da bi se bilo totalno sve što jedeš. u to ime idem smazat fuže s tunom od ručka. neću ni podgrijat koliko je dobro. jel vi ako već ne jedete ono iz nosa, pojedete ostatke od ručka ?

strpat u sebe ništ osim paštete. skuhala sam kelj čušpajz i ubila se u njemu. skup sa kobasom. onda sam čula neke vijesti od koje te prođe želja za svim... i za klopom. nevjerojatno. mislim da bi trenutno trebalo smaknut nekog tko ti prisjedne pa ti klopa ne sjedne. tak sam sad na pašteti. od lososa. dobroj. nema kaj. vrijedi svake potrošene kune na reklamu. kaj vi jedete večeras, sam nemojte počet s tim da ne jedete ništ!

samo jedem..............i osjećam se izvrsno. pogotovo oko ponoći. ako ne spavam..... a ne spavam. osim ako čitam. ali i onda... obavezno nešto mažem.... slatko ili slano. po prilici. i to konkretno. sad bih recimo janjca. od laopatice.... al nema. šteta:(