Gloria in Excelsis Evae

Hlape hladni plinovi krvi
Glas sam što probada glazbeni bezdan mesa
I padam u taj bezdan
U krvavi bezdan
I ostaje muk



 

Predajem se plamenu ruže što čara:
Čežnjom oslikava srce dok izgara...
Kad li će plami opčinjat me prestati?
Sa njihovim žarom ruže će nestati.
 

Licem u lice, sablasne žene!
Mutan vam odraz u vodama mirnim.
Kako rasvijetliti te sjene
što skrivaju zapečašćen grijeh
u snovima tamom okaljanim?
Kroz vrisak, krv, suze mi i smijeh.