Nepodnošljiva lakoća postojanja

Za početak, jer nemam baš previše vremena da napišem nešto više, evo jedna moja pjesma. Komentirajte sviđa li vam se ili ne..:)
                            Peto godišnje doba
 
 
Kad dođu odsudni časi
Drhtaje tko da ti smiri
Makovi postaju prasi
Gdje - umiru leptiri
 
Krenut ćeš tad stazom sama
Bez misli, plaha i tiha
Nebo će prekriti tama
I slutnja posljednjeg stiha
 
Dijete s kišom u očima
Sklopljenih ruku moli
Dok snovi mu lutaju noćima
I kriju tihe boli
 
Hoćeš li pružiti ruku
Dječaku što maglu pije
S njim ploviti u luku
Što drevne vezove krije
 
Ondje minareti snivaju
U umoru snijega
A duhovi svile spuštaju
Ogrtač smrti
Niz obronke brijega
 
Mene ćeš pronaći
Tamo gdje niču
Divlji ljiljani iz groba
A bijeli zerdavi iščekuju
Peto godišnje doba.
 
Nenad Ivašćanin, januar 2007. god.                    nivascan@globalnet.hr