VELIKE MISLI MALOGA UMA

moja duša traži spas....
:)

Kad sam s tobom,kao da hodam po vrelom asfaltu...
i taman kad se noge priviknu,ti više nisi tu...

Sada ne mogu da zaspim....
nešto se dogodilo,
poludjeo sam sasvim...
odkad mislim na tebe...

Netko te ima noćas,
netko te voli...
Netko te ima,
to nisam ja...
to nisam ja...

KAP,KAP PO KAP...KIŠA SPREMA SE,SAMO DA ZNAŠ NISAM LUD DA MISLIM NA TEBE....
KAP,KAP PO KAP I OPET PADAT ĆE,TE DUGE KIŠE JESENJE....
:)

Ta ljubav...kako je to grozna stvar... Da li ima u njoj išta da ne boli,da te ne tjera na plač...??
Mislim,nije da sam ja sad tu neka jadnica koja stalno plače i reže vene nad nesretnom ljubavi...ali ponekad se zapitam baš tako...
Nije mi jasno kako svi uzdižu tu ljubav,a u biti nitko nije sretan niti u potpunosti zadovoljan...
I ne razumijem taj univerzalni princip i zakon koji vlada ovim svemirom gdje jedni imaju vječno sreću, ma makar i relativna bila,a neki uopće nemaju sreće...zašto je to tako...??  Karma,Bog,sudbina...ili nešto posve deseto?? Ili možda mi sami??

sve u svemu,shvatih ja da nema više solo frajera:)
ovdje svi u vezi ili braku...i baš im je super i tako su to stabilne veze,ali bi se eto,baš htjeli malo naći sa neznancem i hm.... Ma da,to je definitivno jedna od odlika i temelja čvrste veze i braka u kojem ništa ne fali:))
Pozdrav od mene za danas:))
CMOK

danas baš nešta hladno,ha??:)
U komentarima mi je netko napisao da je lakše ovak kenjat i lagat,pa zato svi vise tu...slažem se,ali kad tad doći će trenutak kada poruke neće biti dovoljne,a potreba za nalaženjem u 4 oke velika...i šta tada?!? Kako tada nastaviti kenjanje!!?? Zato,nema muljanja...hehe... ISTINA JE OKO NAS:))

evo...napisat ću nešto pametno...nešto što sam zaključila na ovoj stranici... Ljudi su doista za moj ukus postali previše opsjednuti nekim stvarima koji im možda i ne bi trebali biti na prvom mjestu prioriteta...:))
I ne shvaćam kako se dogodilo to da je na ovakvim stranicama milijun ljudi koji se žele upoznati,a kad izađeš van,0 bodova,svi su neki kao preplašeni:)

bok!
evo me opet... I opet ne znam šta bi pametnog napisala...
Eto...
pusa

evo ga...ovime razbijam led...
U biti ni ne znam zašto ovo tipkam...valjda stoga što mi se tipka,iako nažalost nemam ništa za reći... Rastrgana između milijun misli koje mi se roje po glavi, niti jednu ne mogu složiti u neki red i staviti je na papir...