Što..što...

Htjela sam ti reći da sam shvatila što precizno  NE osjećam prema tebi.......................................Ljubav...
Iako mi je lijepo s tobom razgovarati.. Unatoč tome što mi laska tvoja pažnja.. Usprkos tome što mi nudiš ono što želim..
Nemoj me pitati zašto..jednostavno nemam odgovor.
Drag si mi, ali bojim se da ću te povrijediti ako ti to kažem..zvuči premlako da bi odgovaralo tvojim osjećajima prema meni...Ja ih osjećam, obavijaš me njima kad sam u tvojoj blizini, a nemam odgovor na njih...i žao mi je zbog toga..jer..drag si mi
Što ćemo sad s time? Što možemo?      Nije suđeno..
 

Uredi zapis

04.09.2008. u 11:12   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Ja razmišljam...

Može ovako, što se mene tiče. Možemo se vidjeti i čuti svakog dana. Možemo biti asertivni prilikom suradnje. To je sve što može. NE gledaj me kada te nitko ne gleda. NE približavaj  mi se kada smo u grupi s drugim ljudima. NEstani kada sam sama.
Sve će biti u redu. Možemo tako. To je jedini način...dok ne odem.
Hvala ti na suradnji. O čemu drugome ne trebamo se upuštati u razgovor.
Razmisli pa ćeš vidjeti.
                                          SpoRazumna

Uredi zapis

30.08.2008. u 11:43   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Kad opet

Evo tebe i mene opet. Kad malo bolje razmislim, a trebala sam to vjerojatno učiniti puno puno ranije, što zapravo mi imamo? NEmamo prošlost. NEmamo zajedničkih prijatelja. NEmamo sadašnjost. NEmamo zajednički jezik. NEmamo .......... Logički nastavak slijeda. NEmamo čak ni zajedničku viziju. S... ga.
Zašto onda prvo tvoj glas čujem u sebi kada mi treba da  netko doziva moje ime? Zašto tako zvonak doziv umjesto blagog ili baršunastog kakvim me dozivaju neki drugi ljudi? Zašto me jedino tvoj doziv šamara,budi i vraća životu?.... I zašto me uopće još dozivaš? Koliko ti treba da odustaneš..................znam da hoćeš...svi jesu

Uredi zapis

24.08.2008. u 16:42   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

a sad...

I da znaš da si propustio sve. Ja sad odoh vidjeti cvijeće i treba li pokositi travu, korov i prošle dane. Vjerovatno treba. Hej, a kad smo si ono još bili na pogledima, (uglavnom tvojim), čak sam mislila nešto i započinjati..posadit' kak'o drvo..grm...
Samo..sad je već sve opustjelo..pustoš živa..
Bila sam na moru. Sama. Mislim, bez tebe; ne sama. Bilo dobro. Može se tako. Koji ćeš mi?...Koji ću ti? Vidiš da je ok ovako?
Ajd odi svojim, a ja ću svojim.
                                                       Nanovo
P.S. Kad se budeš vratio, vidjet ćeš promjenu. Vidjet ćeš da me nećeš vidjeti.
 

Uredi zapis

04.08.2008. u 13:14   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

ovaj..

Ovaj je blog nastao zbog tebe. ovaj blog sam pisala jer ti nisam mogla reći. Ovaj blog.. je prazan zbog svega toga...
Čeznula sam za tvojim pogledom i tvojom pažnjom u zadnjih nekoliko dana. Čeznula sam da ti direktno kažem da se odlučiš što želiš od mene. Onda bih ja tebi direktno rekla možeš li to od mene očekivati. Sve riješeno.
Ali opet sam bila daleko.. I fizički čak. Ne mogu te imati potpuno a ne želim te djelomično.. Nisam taj tip. Htjela sam da mi dođeš jednog dana..slobodan. Tada bih primila bilo što od tebe.
Ovako smo si dalje nego što se tebi čini. Ne trebam te takvog..
A ne trebaš ni ti mene ovakvu, pretpostavljam. Ajmo mi lijepo svako na svoju stranu i zaboravimo ove gluposti? Šta kažeš?
Ja ionako odlazim..ne znam točno koliko sam još tu..Osjećam da će uskoro biti kraj tome svemu... Neću  zato ništa započinjati..
Vidimo se i to je sve.
Odlazeća

Uredi zapis

22.07.2008. u 15:39   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

...

I onda vidim tvoje ime na mobitelu..zvao si me. I onda razgovaramo. I ništa. Onda me opet zoveš i razgovaramo..i riješimo stvar..pozdravimo se... I onda se sretnemo, mahnem ti jer mi se čini da si nasmijan.. i opet se vratiš u moje sate i dane..
Sanjala sam te. Ne sjećam se točno..
Šta sad s time?

Uredi zapis

12.07.2008. u 22:08   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

HEJ

Ok. Što je bilo, bilo je. Sad smo si poznanici. Osjeti se to. 
Sretno ti bilo u bližoj i daljoj budućnosti. Sretan ti povratak kući. Sretan ti život.
A možda jednom otvorimo temu i završimo priču. Zasad ostaj Sretno.
Drago mi je da jesi.. ma što mislio o tome..  

Uredi zapis

08.07.2008. u 19:15   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Došlo mi

Posustalo je..i kod mene; nemoj se gristi. Još pokoji pogled, nevažan ustvari; još pokoja riječ, plitka; još prisutnost..
Kad si se vratio, nije više bilo skoro ničega, a i to smo rastepli..
A mislila sam da je trajno, da je došlo da ostane. Mislila sam da je predugo trajalo..bar s tvoje strane..
Došlo mi da pozdravim sve, i...
Pozdrav svima. Kako si me to volio?

Uredi zapis

03.07.2008. u 11:31   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar