Noćas...
Htjela bi noćas podijeliti s vama jednu Domjanićevu pjesmu, koja baš opisuje kako se nekako i osjećam...dakle, za sve usamljene dušice...
V KESNI ČAS
Sad se trava k travi stišće,
K klasu zvija klas,
Moje srce tebe išće,
Vu taj kesni čas.
Noć je budna, noć je duga,
Negdo me gledi:
To pri zglavlju moja tuga
Tiho si sedi.
Ona zna, kaj srce čeka,
Kaj se ne veli,
Kaj nigdar se ne dočeka,
I kaj tak boli.
Sad se trava k travi stišće,
K zlatnom klasu klas,
Srce mi zabadav išće
Tebe v kesni čas.
12.04.2008. u 21:22 | Komentari: 1 | Dodaj komentar