Iskrica for Dummies

SIM kartica je u smartwatch-u, surfam na smartphone-u. To znači da je smartwatch postao glavni. Preko njega ide sve, telefonski pozivi, pošta, internet. Više ne moram nositi telefon sa sobom već samo stavim sat na ruku. Tu je i bluetooth slušalica, buba...
Sve je bežično. Veze su, osim bluetooth-a, WiFi i 3G. Preko 3G spojen sam na širokopojasni internet, wifi služi da spojim telefon sa satom a bluetooth spaja sat i slušalicu. Htio sam bluetoothom spojiti telefon ali operativni sustav na smartphone-u ne dozvoljava a upgrade-a još nema. Pokušao sam na sve moguće načine ali jednostavno, ne ide. Ide WiFi. Troši više energije ali zato postoji punjač baterije. Brže se surfa jer je procesor telefona manje opterečen. Pokušati ću smanjiti potrošnju nekom prikladnom aplikacijom...evo ga! Tipkam off line. Ne trebam nikakvu energija za to. Kada se trebam spojiti, spojim se. Pametno...
Gledam bubu...

Jutrom se budim ranim, slušam prve ptice. Kava kipi, automobil bruji. Neka tako počne priča...
Tko kaže da se mora živjeti u stvarnosti? Živjeli smo mi i u drugim vremenima, kada je bilo puno ljepše i bolje. Nema razloga da se ne vratimo tamo. Ako drugi hoće ostati tu, samo slobodno. Ja ću koliko moram, da platim račune i to. Draže mi je, u ovom trenutku biti u prošlosti. Sve se mijenja, tijelo stari ali duša, možda se i vremenom malo zaprlja ili se patina uhvati za nju što se lako skine i evo nas opet nazad, onakvi kakvi smo bili, radosni, sretni. Što me briga za ove što sa ekrana viču? Ptica pjev puno mi je draži. Jesmo, to smo mi i tome vremena ne smetaju. Može se i treba jer sada nije baš najbolje. Svijet se u oktopoda pretvorio. Stišće, ljudi stenju. Jel' mora to tako biti? Ako mora ja idem. Ne trebam biti tu. Imam svoja vremena i briga me za sada. To mi znanje dopušta. Mogu i u budućnost otići ali, od toga me jeza hvata...

Puno se toga desilo u proteklo vrijeme i vrijedno je zapisati. Došao je Doogee, smartwatch. Radi, samo još trebam podesiti podatkovnu vezu da se mogu priključiti na Internet. Sve je isto kao i kod smartphone samo što je manje, rezolucije 240x240 pixela. Malo je nezgodno za tipkati brojeve i slova ali sve se to nauči kao što je isprva bilo nezgodno tipkati na običnom smartu a sada to ide bez greške. Možda je malo pretežak za sat ali treba imati u vidu da je to kompjuter...



Drugo, meni možda važnije dogodilo se sa usnim harmonikama. Pisao sam o Qi Mei harmonici u koju sam se zaljubio na prvi zvuk i poželio da nabavim cijeli set u 12 različitih tonaliteta. Da se razumijemo, nisu one toliko skupe ali sam sve pare potrošio tako da sam morao izabrati nešto najjeftinije. I pronašao sam na Amazonu jedan takav set pod nazivom Classic cantabile, potpuno nepoznati proizvođač. Jučer mi je došao Amazonov paket i sa nestrpljenjem sam ga otvorio da pogledam što sam to kupio. Iz malog crnog kovčežića zapljusnuo me miris tvorničkih kemikalija tako jako da sam se morao na trenutak udaljiti od njega. Kada sam pogledao unutra vidio sam 12 bezimenih harmonika. Nikakvih oznaka na njima nije bilo osim kojeg su tonaliteta. Odmah sam uzeo Cis harmoniku da isprobam zvuk. Mojem razočarenju nije bilo kraja. E'm što sam udahnuo tko-zna-kakve kemikalije, zvuk koji je ta harmonika davala bilo je nešto najgore što sam čuo. Jednostavno sam bio šokiran. Počeo sam sebe preispitivati o pogrešnim potezima kojih nije bilo baš malo u mom životu. Čak sam i prijatelje obavijestio o tome koji su me pokušali utješiti, govoreći "Pa možda i nisu toliko loše?" Uglavnom, na kraju sam se sam morao tješiti i nalaziti neke upotrebne vrijednosti ovih harmonika. U krajnjoj liniji mogle bi stajati za ukras, razmišljao sam. Prvo sam se htio riješiti mirisa kemikalija. Oprao sam ih pod vodom, a kovčežić i detergentom i ostavio na zraku. Harmonike sam počeo rastavljati, jednu po jednu, počevši od C da pokušam barem donekle popraviti zvuk, iako sam sumljao da je tu išta moguće popraviti. Prvo što sam uočio bilo je to da ih nije napravila ljudska ruka već kompjuterizirani stroj, baš kao i omiljene Qi Mei a i plastična komora je bila kao kod Qi Mei. Malo bolje pogledavši, i šarafi su bili isti, čak i akustični poklopci....shvatio sam "To su Qi Mei harmonike!" Mojoj sreći nije bilo kraja...
Evo, sada sviram podešenu D-dur harmoniku. Zvuči kao orginalna.

Čudni su putevi Gospodnji...

Link

Odzvonilo im je...

Postoji san, odnosno snovi, koji mogu opisati svu stvarnost odnosno bilo koju scenu koja se odigrava u našem svijetu. Da budem precizniji. Snovi su viša dimenzija postojanja. Sve što se odigrava u našem svakodnevnom životu možemo opisati snom. Jedini problem u cijeloj ovoj priči je da prvo nešto odsanjamo pa se to dogodi. Snovi idu ispred događaja...postoje i obični snovi koji kasne. Uglavnom, snovi opisuju događaje koji su ili će se dogoditi ili čak ni to. Veza između stvarnosti i snova postoji i ta veza smo mi jer smo i tamo i tu. Po koji put sanjamo nekoga, recimo mrtve. Tada smo na drugom svijetu gdje su oni sada, i to me stavlja u određenu dilemu. Naše duše ipak idu na onaj svijet. U snovima smo svjesni sebe kao što smo svjesni sebe pri budnom stanju. Postojimo. No, postoji i jedan, nama nepoznat svijet u kojem se također odvijaju događaji. Postoji i vrijeme ali ono nikada nije čvrsto i nismo vezani za njega. To je vjerovatno zato jer se u snu oslobađamo tijela. Kao takvi možemo se širiti kao svijetlost ili val, što i jeste naš san. Valovi koje emitira naš mozak. To su neke energije i valne dužine. Najniže energije, dugi valovi najdalje se šire, do kraja postojanja ili do rođenja jer vjerovatno putujemo u vlastitom svijetu sastavljenom od elemenata sjećanja. Da valovi se šire i u prošlost. Snovi su vrlo važni. Oni predstavljaju širenje svjesnosti putem valova koje emitira naš mozak i to je interesantno, da se svjesnost širi valovima, što ima veze sa meditacijom. Frekvencije su vezane za razine svjesnosti...a pamti cijelo tijelo...

Neredi i pobune, skandali svjetskih razmjera, kemijski ratovi, Zika, fašizam, a i "naši" stišću. Ni marendu nam više neće dati. To ni pas ne bi podnosio. Kakvog li gospodara imamo? Bolje da crknemo...

Oj, joj narode, daleko smo dogurali!

Zadnjih dana budim se ranom zorom i sada pijem jutatnju kavu i nešto pišem. To mi dođe kao jutarnja meditacija. Misli se nadovezuju na protekli dan. Mozak procesira informacije, analizira i donosi zaključke. Jedna od njih vezana je za Ziku i komentar Starog. Rockefeller je vlasnik Zika virusa. Patentirao ga je davne 1947. godine. Možda se čini da je to još jedna od belosvetskih urota ali meni više govori o Rockefelleru kao osobi. Taj čovjek je već tada "znao" da će Zika preplaviti svijet i da je najbolje to patentirati. "Znao" je on još mnoge druge stvari, puno prije nego je to postalo svima jasno. Zato jeste Rockefeller, i ne može se stavljati u koš zajedno se drugima, kao npr. ni Edisona ili Teslu. To su doista izuzetni ljudi. Rockefeller je još uvijek živ. Puni 100-tu godinu i ima šesto srce i treći bubreg što također puno govori...ne o njemu već o budućnosti čovjeka. On, razdijelio je svoje bogatstvo...
Link
Link

Dolaze topla vremena i komarci, nošeni zračnim strujama šire se kuglom zemaljskom. Naravno da će doći i do nas ako već nisu. Možemo se mi šaliti ali, što se više stišće, Zika više smrdi. Nisu samo trudnice ugrožene, odnosno nerođena djeca već svi mi. Cijeli niz neurololoških poremećaja vezan je za ovaj virus, potvrdili su istraživači. Između ostalih Guillain–Barré sindrom. Link Pročitao sam ispovjed naše žene, koja je nakon poroda dobila ovu bolest. Jednom riječju, strašno. Kompletna paraliza, vrlo skupo liječenje i dugotrajne ako ne i trajne posljedice. Procjene govore da su već milijuni ljudi diljem svijeta zaraženi Zika virusom. Olimpijske igre mogu početi. Da vam ne govorim da su i GMO komarci u igri. Ako preživimo ovu Olimpijadu slijedeća nas čeka u Fukushimi...Link

Puno toga se promjenilo od mog zadnjeg javljanja, izvana i iznutra, ali to je uvijek tako. Samo mijena vječna jeste. O domačim i stranim lopovčinama ne da mi se pisati niti gubiti vrijeme na njih jer nisu zaslužili moju pažnju. Žao mi je...
Ovako...nema turista i to je zabrinjavajuće ali i logično. Prošle godine, u ovo doba počeli su dolaziti gosti iz Azije međutim, od kada su bombaši samoubojce krenuli u pohod na EU, gosti su jednostavno, nestali. Ruku na srce, ni ja ne bi išao tamo gdje postoji prijetnja. Turizam i terorizam ne idu zajedno.
Drugo, ako je suditi po meni, trgovine će propasti jer sve što mi treba kupujem preko Interneta, osim hrane. Američki i kineski internet trgovci počeli su otvarati svoje podružnice u EU i jedinu korist od moje kupovine imaju zemlje koje su to omogučile, uglavnom Njemačka i UK jer se PDV plaća njima. Nama će se prihodi od PDV-a smanjiti, tako da jednostavno, neće to dobro završiti...

Eto i mene da vam glavu razbijem. Šalim se, to je figurativni opis mojih razmišljanja. Pišem u prvom licu jednine a mogao bi i u prvom licu množine jer smo danas bili mi. To je jedan poseban osjećaj zajedništva koji se ne može drugačije opisati nego kao mi. Slušali smo dobre i loše pjesme.

Link

Kava samo što nije gotova a prve riječi izlaze iz glave. Kako je ovo dio dnevničkih zapisa, tema može biti bilo što. Život je pun utisaka. Danas ću o vjeri jer se ispred mene, na stolu nalazi novi broj Stražarske kule. Donjeli su ga Jehove. Dragi ljudi, drugačiji od onih koje susrećem svaki dan...



Kada je vjera u pitanju, u mnogo čemu slažem se s njima. Doživljavam ih kao iskrene prijatelje. Vjera je moćna stvar i bez vjere, ljudi dovode život u veliku opasnost. Lako za njih već što ugrožavaju i druge...
Da sada ne mislite kako propagiram neko vjerovanje u odnosu na drugo, govorim općenito. Moj "prvi" susret sa vjerom bio je tokom boravka u Indiji. "Kako se može živjeti bez vjere?", u čudu, zapitao me čovjek kada sam mu rekao da nisam vjernik. Sada, nakon toliko godina, ja postavljam isto pitanje. Bez vjere bio bi jadan i bijedan. Ovako, ima neke ljubavi u meni...

Ne znam kako će sve ovo završiti ali dobro neće.

Link

Vratiti će te se na "Onaj koji zna nevidljiv i vidljiv svijet", on će vas obavijestiti što ste radili. 1.Radi se o direktnoj vezi sa serverom, bez šifre...otvorena vrata, open gate. 2.Kakve to veze ima s ičim? 3. Ne krije li se Allah u riječima? 4. Da li je pisac poslanik njegov, čitatelji vjernici? 5. Riječ je moć, Allah vidljiv, nevidljiv...

Interesantno, postoji bezbroj kombinacija ali samo neke razumijemo, odnosno imaju smisla. Jezik je kombinatorika pojmova koji gotovo, kao po nekom algoritmu slažu se u priču. Naučiti govoriti? Link To nam je u genima...
Jezikom možemo opisat sve, cijeli univerzum, koliko vidimo i pamtimo, koliko znamo za njega. Vještinu vladanja jezikom nasljedili smo od predaka. Zapisano nam je. Tko zna što još? Do koje mjere smo programirani?

Puno toga čovjek ne smije i to je ukucano u razne zakone. Naravno da zbog takvog odgoja ljudi postaju dvolični. Jedan radi što ne smije a, drugi osjeća krivnju. U sukobu su...
Može priča imati i drugi oblik. Kada čovjek radi što voli i zna, drugom je ugodno. Ugodno-neugodno...
Do koje mjere zakoni kroje ljude? Koliko strahova se rađa svakim novim zakonom? Još jedno "ne" u našim životima...
Ovaj svijet je tiranija sa velikim vojskama, divljim hordama koje glasno pozdravljaju svaku novu kletvu. I djeca su im takva. Možda smo i sami takvi. Ako jesmo, vrijeme nam je za preodgoj...a možda sam kompletno, u krivu? Dobro proglašavam lošim?
Zašto vam sve ovo pišem? Zato jer držim da nije u redu svijet u kojem živimo. Nije istina da nema svjetlih točaka. Ima ih, bilo ih je i više.
Odlazak u prirodu čovjeku puno znači. U prirodi postoje biljke, životinje pa i ljudi. Unatoč svemu, u jednom trenutku ogladniti ćemo i potražiti hranu. Priroda svašta nudi pa i otrov, a i životinja nas može napasti. Ako i postoje prirodni zakoni onda u njima piše što nije za jelo. Ostalo su preporuke, tehnike, vještine...ništa komplicirano. U našem svijetu, koji mnogi svesrdno zagovaraju, advokati nam trebaju da nam kažu što se u društvu smije a što ne smije. Naravno da smo zbog toga svi skupa nesigurni i nepovjerljivi jedni prema drugima...rekoh vam, Tiranija je na Zemlji...
Kako protiv tiranina? Običnim sredstvima ne može se jer to samo pogoršava situaciju i čini tiranina još okrutnijim i pruža mu veliko zadovoljstva. Primjena raznoraznih vrađbina na bolne točke tiranije uspješan je način borbe. Učiniti da tiranin nestane, zadatak je. Na kraju, sve su to male sitne duše...

U magičnom svijetu živimo u kojem je svako pojavljivanje magičan čin, razrađen do najsitnijih detalja. Svojom magijom ostavljamo prolazne a ponekad i neprolazne dojmove. Ljudi se sjećaju te kroz snove, sređujući dojmove, pronalaze mjesto u svojoj glavi...



Dojmovi. Kako svijet dojmova odvojiti od racionalnog zadatak je snova. Ljudi zajedno sanjaju kada stječu jednake dojmove o viđenom. Dojam je važan. Pomoču dojma vidimo svijet. To nije opis već stvarna slika, kakva će biti zapamćena u sjećanju.

Link


Napisao sam pa, ne vodeći računa o tom izbrisao napisano. Kako je to bio trenutak inspiracije stvar me dovela do važnog dokumenta koji najpribližnije opisuje svijet u kojem živimo. Možda je to nekima i smješno iz tko-zna-kojih razloga, što je svakako dobar znak...

Kakav je to svijet u kojem vladaju ovakvi zakoni? Imamo li uopće znanja i moći da se nosimo sa takvim svijetom? Naravno da nemamo. Sve se odigrava mimo naše volje, znanja, iskustva. U dobroj mjeri životna događanja bacaju nas amo-tamo dok mi bezuspješno pokušavamo upravljati vlastitim životom. Tako je, kada se ne zna upravljati situacijama...

Upravljanje situacijama? O čemu vodimo računa? Koliko smo dorasli situaciji i gdje nam je mjesto? Što zaslužujemo u životu i zašto nam je tako kako je? Ta, i mnoga druga pitanja muče nas, obične ljude...