Iskrica for Dummies

Brat, bratu, u ovoj gužvi jedan može zaraziti deset ljudi...Link

Ima svega samo para nema...Link

Link

Što o tome kaže poznati američki antivakser Robert F. Kennedy, Jr. Link

Uskoro će doći Dobra vila i zamahnuti će čarobnim štapićem. Nakon toga nestati će sve naše muke, korona, klimatske promjene, korupcija i svijet će biti kakav bi trebao biti, zdrav, ugodan i pošten. To će se uskoro desiti samo se treba malo strpiti. Strpljen, spašen. Oni koji ne vjeruju u to neka se sami bore protiv nametnutih zala, ali neka znaju da je svaka borba uzaludna. Dok ne dođe Dobra vila ništa se neće promjeniti...Link

Link...nestala je i jedna Inina platforma bez posade kod Istre.

Razum je sposobnost razboritog (logičkog, kritičkog) rasuđivanja.

Za vikend će vjerovatno doći do potopa u Dalmaciji a u unutrašnjosti će padati kiša. Manje više, cijeli tjedan će biti loše vrijeme, snijeg, kiša, vjetar. Rive su već sada u razini mora a tek je počelo puhati. Brodovlasnici, dobro vežite svoje brodove...Link

O koroni ne moram ni govoriti. Tu su se stvari izmakle kontroli...

Link

Link

Kao što vidite, dno dna. Bravo! Čestitam! Sljedeći kvartal očekujem još bolje rezultate s obzirom na novouvedene mjere...Link

A ovi naši "epidemiolozi" bi najrađe Đikića na lomači zapalili. Ljudi moji pa mi živimo u srednjem vijeku! Feudalci, crkva i kmetovi...

Na vrhuncu, kada je moja kineskinja vrištala od zadovoljstva ja sam se pokupio i otišao sa popriličnim kapitalom jer sam znao da već sutra će biti drugačije. Još neko vrijeme sam je promatrao pomalo žaleći što nisam još malo ostao ali pomislih, to bi me moglo skupo koštati. Prespavao sam noć u svom krevetu slušajući jecanja i vrištanja iz susjedne sobe. Jutro je donjelo novi dan. Ustao sam i popio kavu, umoran od proteklih događanja. Bio sam zadovoljan i pomislih kako bi lijepo bilo provesti dan bez žena, otići u kavanu sa društvom, napiti se. Moja maštanja prekinuo je glas sa radija. Kavane se zatvaraju! Čuo se strogi glas iz stožera. Prokleti virus, pomislih. Još uvijek je tu i ne da mi živjeti.
Našavši se u svojevrsnom vakumu, premda umoran od svega, morao sam nastaviti svoj put. Prilika mi se ukazala u liku kineske sluškinje koja mi je nosila jutarnju kavu. Bila je zgodna i jeftina. Pokupio sam je na brzinu sa sobom dok je njena gospodarica sva razbarušena ustajala iz kreveta. Krenuli smo za Ameriku. Naime, jedna dama koja je upravo prebolila Covid 19 nazvala me i zamolila za pomoć našto sam se rado odazvao. Bio sam malo zabrinut jer mnogi su predviđali da će umrijeti a s njom i dobar dio moga kapitala ali već sutradan, vidno oporavljena, ona nas pozove u kino na premijeru novog filma Julije Roberts. Kupio sam kokice i gurnuo ih mojoj kineskinji u ruke jer je zbog dugog puta u Ameriku izgubila par kilograma. Svjetla su se ugasila i film je počeo...naravno da smo se vakcinirali

Ako vam je Kina daleko, ulažite u Kosovo...

Ostavio sam svoju Čiko. Odvela me u pustinju i hranila guštericama i zmijama. Kad god sam je zapitao do kada će to tako ona bi me odvela do nekog kaktusa i pokazala cvijet. Sada će sve to procvjetati i ljudi će dolaziti, graditi će kuće, otvarati restorane i sve će biti kao nekada. Te priče i njena obećanja počela su me pomalo nervirati i kada je uveo posljednji cvijet ja sam otišao. Zbogom Čiko! Idem ja dalje svojim putem.
Bio sam pomalo umoran od svih tih žena i htio sam se malo odmoriti kad se ispred mene stvori prekrasna kineskinja u luksuznom automobilu. Hoćeš da te povezem? Nisam puno razmišljao. U početku smo krivudali lijevo-desno jer smo uletili u gužvu. Dok su me njene ruke nježno dodirivale mene je oblio hladan znoj. Volan! Tko drži volan? Panično sam uzviknuo. Ne boj se dragi, ovo je automobil sa autonomnim upravljanjem, i ja se onesvjestim.
Kada sam se osvijestio malo sam je pažljivije pogledao. Imao sam neke slične njoj ali su one sada već dame iz visokog društva. Ova mi se učinila na dobrom putu da to postane ako ne i prestigne sve njih. Pa,tek joj je 18...