Iskrica for Dummies

Za Kumara vezuju me lijepe uspomene. Bio je PRAVI...i nas dvoje bili smo SAVRŠEN PAR...Dva Fakina u Indiji! Uvijek sam ga bogato darivao...Za razliku od ostalih indijaca bio je jače građe, potpuno crn i dovoljno pametan...imao je obitelj, brinuo se o njima...radio je od jutra do mraka...u Indiji malo ljudi ima stalni posao i osmosatno radno vrijeme...ulica je život...

Osim što sam putovao uokolo i obilazio trgovine još nešto sam radio...svake druge večeri išao sam gledati Indijske plesačice...uzimao bi novine i tražio program, i onda bi Kumar došao po mene, odvezao na predstavu i...vratio nazad...život u Chennaiu završava u 11 navečer a počinje...rano, rano u jutro a Indijske plesačice fasciniraju...to je ples lica i tijela...

Kupovina je trajala oko dva sata. Izvršili smo sve moguće kombinatorike tipa: Ako kupim ove dvije za koliko bi mi dao treću? A bilo je stotine prekrasnih košulja...konačno, izabrao sam ih pet, popio još jedan čaj i poželio Rusu da nađe ljubav...u Indiji to nije teško
Kupovina sarija posebna je priča. Ako želite osvojiti Indijku kupite joj Sari...Ja sam tada osvajao Rafaellu...Kako sam se cijelo vrijeme žalio Kumaru da sam kratak s novcem on me odveo u jedan dućan sa jeftinim i lošim sariima. Naljutio sam se na njega i rekao da me brzo vozi u dobar dućan jer bližio se kraj radnog dana a ja sam pošto poto htio kupiti sari. Odveo me na pravo mjesto...tu je Engleska kraljica kupila svoj...Stotine sarija od jednostavnih pa do zlatom šivanih bilo je predamnom. Nisu bili jeftini. Neki su koštali par tisuća dolara...ja sam uzeo dva za sto...zeleni i plavi...
 

Trgovati u Indiji poseban je doživljaj...
Ušli smo u trgovinu...u njoj je bilo svega, od igle do lokomotive. Kumaru sam rekao neka pričeka vani...za to vrijeme trgovac me uveo u jednu sobu, pružio mi udobnu stolicu i poslužio izvrsnim čajem...Počeo mi je pokazivati stvari...tepisi, tkanine, odjeća...Nakon kratkog vremena rekao sam mu da me zanimaju svilene košulje. Ubrzo. ispred mene su se našle stotine šarenih, jednobojnih, velikih, malih, muških, ženskih svilenih košulja...počeo sam ih razgledavati i pitati za cijenu usput pričajući o životu u Mamallapuramu...Rus se počne žaliti...Čovječe...živiš u raju! Zašto se žališ? Zapitam ga. Odgovori mi...nemam ljubav

Dragulji svakakvih boja bili su mi pred očima...Dok su se neki od trgovaca hvatali za vrat kada sam predložio cijenu za te iste novce drugi su me obasipali ogrlicama, prstenjem, narukvicama...na kraju sam kupio jednu sa osam vrsta dragog kamenja... Po svilu smo išli u Mamallapuram
http://www.jorgetutor.com/india/sindia/mamallapuram/mamallapuram.htm
 gdje me, kao kralja dočekao jedan Rus...

Išli smo Kumar i ja puno po trgovinama...mene su zanimali dragulji, svila i Sari...( za Rafaellu)
još da dodam upravo pristiglo pismo...tako da ljudi znaju
Prijava SPAMA   Poštovana/i, s obzirom na Vašu prijavu poruke primljene od člana \'rebecq\', obavještavamo Vas da smo istom dodjelili 1 žuti karton! Iskrica
 i da znate...to sam napravio teška srca...

Jedan pogled za cijeli život...
Ugledao sam Najljepšu ženu na svijetu...sa tamnog lica promatrala su me dva sjajna smeđa oka nudeći mi osmjeh stidljive djevojčice i zavodnice. Obučena u zeleni sari otkrivenih ruku...te ruke...Ispod sarija nazirali su se obrisi božanskog tijela...
Imala je, ne preko dvadeset godina. Gledali smo se, neznam koliko dugo. Začarala me svojom ljepotom...još i dan danas pamtim njeno lice...
U tom trenutku nisam znao što da radim pa sam se okrenuo i otišao...još jednom sam se javio Guruji Babi pismom iz Njemačke i pitao za nju...nisam dobio odgovor. Sada, kada bolje razmislim, što bi ja sa svom tom ljepotom? Ona pripada carevima i kraljevima...

Vratili smo se nakon dva dana. Ovaj put Guruji Baba je obukao crveni sari i stavio crvenu točku na čelo...bio sam jako iznenađen...sjeli smo i izmjenili par riječi. Nakon toga dao mi je poklon, malu četvrtastu bakrenu pločicu sa svetim žigom i utisnutom crvenom točkom...duboko sam se zahvalio nakon čega smo se pozdravili. Izašli smo vani gdje me je čekalo još jedno čudo...

Otišli smo iz kuće Guruji Babe i na odlasku, kako red nalaže trebao sam nešto ostaviti Babi...ostavio sam 100 Rupija...dovoljno za jedan obrok Kumar mi reće: Za dva dana opet ćemo se ovdje vratiti... po poklon...

Još i sada gledam, sad već požutjeli list papira...Moja službena Sudbina ispisana rukom Guruji Babe...ispod slova pisanih tamilskim pismom slika Sai Babe Starijeg
http://content.answers.com/main/content/wp/en/f/fe/Saibaba.jpg
i Guriji Babe
Moje ime, ispisano na Tamilskom, datum pisanja sudbine 5.1.2003 i moja sudbina na Tamilskom. Još i dan, danas neznam što piše osim nekoliko datuma...zadnji je 17.11.2007...dobro znam što se dogodilo toga dana...

Neopisivo je ono što se događalo između mene i Babe u tom trenutku...najbliži opis bio bi...zaljubljivanje...moj duh i moje tijelo bilo je prožeto njegovom ljubavlju...zakoračio je u mene...u tom trenutku On i Ja bili smo jedno...Guruji Baba Veliki je Demon i ta, njegova demonska energija dan danas je u meni...duh Guruji Babe

Sjedili smo na podu. Kumar me, na tamilskom jeziku predstavio Babi koji me za to vrijeme pažljivo promatrao i klimao glavom. Na stoliću, ispred njega nalazile su se figurice indijskih božanstava, staklena kugla i list papira. Okrenuši figuru Ganesh-a prema meni, Baba poruči preko Kumara: Reci svoje ime! ...izgovorio sam ga i istog trenutka, jekom nošeno, ime me pogodi...instiktivno, stisnuo sam glavu bliže ramenima i pogledao prema gore...kroz mali prozor ulazilo je svijetlo dok sam iznenađeno promatrao zvuk...Baba je počeo pisati moju sudbinu... 

Oboje smo ušli u jednu tamnu nisku prostoriju koja je prije ličila na dobro uređenu špilju nego na sobu. Bilo je ugodno hladno...Ugledao sam...Babu Imao je debele mesnate ruke i na svakom prstu po jedan veliki prsten sa draguljima različite vrste...i veliki dlakavi trbuh...i bradu, ne preveliku...sjedio je prekrštenih nogu...pozdravili smo se i pogledali u oči...imao je tamne demonske oči...

Bio je uobičajeno vruć ali ne i prevruć dan sa dosta vlage u zraku. Vozili smo se u staroj žutoj trokolici ulicom Old Mamalapuram Road, predgrađe Chennai-a. Zaustavili smo se ispred broja 288. Mala dvokatnica, šest puta šest metara. Sjeli smo ispred kuće i pristupila nam je starija Indijka sa osmjehom na licu. Kumar joj je rekao da bi htjeli posjetiti Babu i ona nas je zamolila da pričekamo trenutak. Ubrzo iz donje prostorije izašao je jedan krupni indijac, pozdravio Kumara, malo popričao sa njime i otišao. Znaš tko je to? Upitao me Kumar. Neznam? Kako bi znao? Odgovorim začuđeno. To je poznati glumac iz Bolivuda...

Jednog dana, ujutro oko 8 sati poslije doručka u dobrom vegetarijanskom restoranu koji se nalazio u blizini hotela Nest International 
http://www.chennailine.com/images/hotelnest.jpg
Kumar mi je rekao:  Danas te vodim kod Guruji Babe...