Iskrica for Dummies

Vjetar puše...

Da, ispunila mi je želju...

Napunio sam frižider...sada imam dovoljno hrane za nekoliko dana tako da ne moram izlaziti iz kuće...hladno je...bolje je ovdje...
I što kuhati? Naravno, nešto čega nema u frižideru. Prijatelj mi javlja da je Tempranilo, kojeg smo zadnji put pili savršen za vinski gulaš...inače je loš za piti, preoštar i presladak, rekao bi i prebarikiran...

Opet sam radostan. Vani je hlano i tmurno vrijeme ali na burzi danas je bilo vruće. Nisam baš neki nacionalac ali sam ponosan što Hrvatska ima Burzu...i to kakvu!!! Svuda oko nje se crveni a Naša, Hrvatska Burza zeleni se kao oaza. Doduše, danas se zelenio i Istok i Zapad ali su se balkanske burze crvenile...crvene se već duže vremena.
Uglavnom, na Zagrebačkoj burzi bilo je jako, jako dobro. Npr dionica TH-T porasla je u odnosu na jučerašnji dan 2.58% sa 328.5 na 337 kuna po dionici. Pomnožite ovu razliku sa količinom novaca koju ste dali za automobil i vidjeti ćete kolika je to dnevna dobit...

OVO JE OKUPACIJA...ZAPOSJEDAM OVAJ VIRTUALNI PROSTOR!!!
                                                                 b

Noć se spustila i iznad Tokija pojavio se mjesec. Umorni ratnici tužno su gledali u daljine...

Hajd', briši kući ti i tvoji Japanci! Ljutitim glasom reće Sigmund minijaturnom mudracu koji se polako podizao na noge držeći se za batrljak ruke. Mržnja je izbijala iz njegovih očiju. Japanci! Idemo! Vikne i sjedne na jedan od motora vukući Gejšu za sobom. Šerif htjede poći za njom ali ga Sigmund zaustavi. Ne idi. To nije žena za tebe. Tiho mu šapne. Šerif, u bijesu dohvati otkinutu ruku i baci je prema mudracu. Evo ti tvoje ruke!!! Sad si je možeš u dupe staviti!!! Bijesnio je Šerif i plakao dok se Gejša gubila u mraku...

Dok je minijaturni mudrac pokušavao izvući mač iz drveta Šerif snažno, odozdo zamahne prema njegovoj ruci... začuo se zvuk nalik prelazu salame preko oštrog noža. Mač, zajedno sa rukom minijaturnog mudraca s jedne strane i komadom drveta sa druge strane poleti u zrak i napraviši par krugova padne ispred Sigmunda i Margarete koji su se držali po strani. Aaaaaa!!! Vrisne Margareta kad je vidjela krvavu ruku koja je još uvijek stiskala mač. Zakolutavši očima sruši se na pod...A u pičku materinu! Ljutito vikne Sigmund, stane na otkinutu ruku te isčupa mač. Šerife! Dosta je bilo nasilja! Ne moraš imati svaku koja ti se svidi! Ljutito reče te se progura kroz gomilu i priđe minijaturnom mudracu koji se presavijao od bolova...

Oči u oči s mačevima u rukama oprezno su se promatrali Šerif i minijaturni mudrac. Kružeći polako, korak po korak čekali su najpogodniji trenutak za udarac. Oko njih stajali su Sicilijanci čvrsto stiskajući svoje uzije ispod tamnih odjela dok su sa druge strane Japanci rzali sa svojim motorima čekajući gazdin mig. Gejša, razapeta između Šerifa i minijaturnog mudraca glasno je plakala...Visoko dignuši mač Šerif zada udarac. Začuje se oštar zvuk čelika. Mudrac, obranivši se klizne mačem preko ruba i pokuša probosti šerifovo srce. Začuo se tupi udarac. Ha,ha...smijao se Šerif kucajući o drvo koje je nosio oko svoga srca...

Šerif je promatrao njeno blijedo lice dok je ona sramežljivo podizala pogled prema njemu. Svidio joj se, u to nije bilo sumnje ali je okovima bila vezana za minijaturnog mudraca. Osloboditi ću te princezo iz tvojih okova! Gordo uzvikne Šerif i flašom, koja mu se nalazila u ruci zamahne prema mudračevoj glavi. Tisuće komadića stakla razletilo se uokolo i niz mudračev obraz razli se krv. Moja glava! Moja glava! Vrisne minijaturni mudrac hvatajući se rukama za glavu. Platiti ćeš mi to! Kroz zube zaškrguće i izvadi dugu čeličnu sablju...

Usko pripijen ružičasti kimono odslikavao je obline njenog tijela. Par puta je zaljuljuškala bokovima i u Šerifovim očima zasjale su iskre. Ovu ženu moram imati! Uzvikne i zakorači prema njoj ali ispred njega postavi se minijaturni mudrac. To je moja žena! Ljutito će on. Šerif, u pripitom stanju spusti pogled prema dole i pogleda mudraca u oči. Što će tebi žena? Vidi se kakav si! Onemoćao si i star. Sigurno ni ona nije zadovoljna s tobom. Mudrac nesigurno pogleda Gejšu koja nevino slegne ramenima. Reci nešto! Vikne mudrac prema njoj...

Dogodilo se to prije nekoliko godina kada su svi zajedno bili na turističkom putovanju u Japanu. Društvo se veselo šetalo ulicama Tokija predvođeno raspjevanim Šerifom kojeg su pratili veseli Sicilijanci već pripiti od velike količine Sake-a. Prolazili su i zadirkivali nasmješene Japanke. Tu i tamo po koji bi dobio jedan japanski šamar (udarac nogom u jaja) što ih nimalo nije smetalo da nastave svoju zabavu. Sigmund i Margareta oprezno su ih pratili ne želeći sudjelovati u njihovom nasilju. Negdje, u centru Tokija sreli su se sa uličnom bandom predvođenom minijaturnim mudracem. Uz njega je stajala Gejša...

Kako udahnuti šarenilo u ovaj kišni dan? Ništa...ispričati ću jednu priču...
Sigmund je zamišljeno promatrao kroz prozor. Kiša je padala i nije bilo vrijeme za nikakve akcije. Ying...tiho progovori Sigmund. Molim? Zbunjeno zapita Šerif koji se nemarno zavalio u smeđu fotelju držeći noge preko naslonjača za ruke. Ying...ponovi Sigmund promatrajući kišu. Ying? Što je to Ying? Opet će Šerif. Sigmund se polako okrene prema njemu. Ying je posebno stanje duha, odgovori Sigmund smirenim glasom. Šerifa je već uhvatila jeza. Brzo je razmišljao u sebi. Opet on o duhu! Zar mu nije dosta duhova! Sigmund je primjetio strah u njegovim očima našto mu zasjaše oči. Bojiš se? Jel? Sitnim osmjehom zapita Sigmund a Šerif se snažno stisne u fotelju i dekom prekrije glavu. Neću više hvatati tvoje duhove! Derao se ispod deke. Sigmund ga pokuša ohrabriti. Ma dajjjj Šerife! Sada je idealno vrijeme za to! Veselo ga stane nagovarati. Nećuuuu! Opet se zadere Šerif zbacujući deku s sebe. Prošli put su mi tvoji duhovi glavu razbili! Trebale su mi godine da dođem k sebi! To ja više ne želim nikada ponoviti! Sigmundu bi žao Šerifa. Znao je da se puno napatio kada mu je duh samuraja ušao pod kožu. Ali dobro ti je išlo dok nisi upoznao onu babu Gejšu. Ne spominji mi Gejšu!!! Zadere se Šerif, uroni glavu u deku i zaplače. Dobro, dobro...pomirljivo će Sigmund. Mislio sam da si se oporavio, ali vidim, nisi...

 
Čudnovato. Kao da se nikad ništa nije dogodilo...ni rođenje ne pamtim...tek vjetrova se sjećam i tragova Naših duša. Ne postoji ono što je bilo...
 

 
Trzaji stvarnosti tajanstveno se pomiču napred nazad kroz vrijeme...Između dva svijeta...Ne pitaj me za razum, tonem u lijepi san...novi vjetrovi pušu i ja opet gledam daljine...beskrajni horizont...nisam dugo bio ovako sretan