Iskrica for Dummies

Stvar je spasio Devi...ugledao sam ga...njega i njegovog oca. Ha...evo nas opet zajedno, ali ne za laserskom opremom u istraživačkom institutu već u Indiji...osmjeh mi je zaigrao licem...

Izašao sam iz aerodromske zgrade i pogledao...na zemlji posutoj po kojom travkom raslo je nepoznato drvo. Ispod njega, dvadesetak sjajnih očiju, na crnim licima ljudi u krpama promatralo me. Iznad njih, sa stabla gledale su me vrane...Htio sam se okrenuti i vratiti nazad u avion...samo misao da se avion vratiti neće  zadržala me na mjestu...doživio sam kulturni šok...

Do Madrasa sam letio šest sati...svitalo je. Izašao sam iz aviona i odmah me oblila vlaga i toplina. Malo sam se mučio na aerodromu sa prijavom ulaza u zemlju i brzo naučio da se u Indiji sa novcem može sve...

Nakon 5 sati leta sletili smo u Bahrein i udahnuli zrak Istoka...vrući, suhi zrak. Sve priče i bajke koje sam čitao o Istoku odmah su mi bile pred očima...Čekali smo na aerodromu, on let za Bombaj a ja let za Madras...pet sati čekanja na Bahreinskom aerodromu...hm Bahrein je pod jakim američkim utjecajem... sve se to odvijalo nakon američkog upada u Irak

Sjeo sam u avion Gulf Air-a. Oni su imali najjeftinije karte, 900 Eura povratna karta. Do mene je sjeo čovjek u crvenim hlačama i crvenom điletu. Nosio je tarabuke sa sobom. Počeli smo konverzaciju na engleskom a završili na hrvatskom. Čovjek je bio iz Zagreba i sa 18 je pobjegao u Njemačku da ne služi vojsku (JNA) Živio je pola godine u Njemačkoj, zaradio neki novac, ne veliki i onda je odlazio u Indiju. Tamo je imao ženu i kuću...i malu gostionu...u gradu blizu Bombaja. Bila je noć i letili smo iznad Perzijskog zaljeva...taj doživljaj, gledati svjetsko crpilište nafte poseban je... 

Sjeo sam na vlak Erlangen-Frankfurt. U kupeu sam bio sa parom srednjih godina koji je putovao na Kubu. Sišao sam na Frankfurtskom aerodromu i krenuo čekirati karte. U to doba, pali su Blizanci...

Karte sam kupio preko Expedia.de a putovnicu sam poslao na Indijski konzulat u Minhenu. Ubrzo, ispred mene našla se lijepa plavkasta viza za turistički posjet i četiri karte, po dvije za svaki smijer. Frankfurt-Bahrein i Bahrein-Madras(Chenai)...

Sjeo sam na biciklu i krenuo prema fakultetu. Negdje pred fakultetom, na autobusnoj stanici sreo sam Devi-a, prijatelja i kolegu iz Indije. Devi, idem u Indiju! Rekoh mu i pogledam ga u oči. Iznenadio se i odmah počeo govoriti. Moraš kupiti kartu i izvaditi vizu...

 
U to doba bio sam na studijima... u malenom gradiću Erlangenu...probudio sam se, sam u svojoj sobi sa idejom "Idem ja u Indiju..."

 
Ima jedna velika ljubav u mom životu. Zove se Indija...

SLOVA
S
S
S
S

Kao i svaki čovjek, probudi se ujutro, sam ili s nekim. Ne bi se sada prisjećao ljubavi...govoriti ću o jednom čovjeku
Buđenja u samoći...tada jedino imam samoga sebe. Ne, sam nisam nikad kao s nekim. Drugačiji sam. Ima puno toga što radim samo iz ljubavi...
I onda stvaram trenutke, jedan za drugim...sam...svjesan da u dvoje je ljepše...
 

 
Pretražujem kutke svojih osjećaja...nezavršene slike čekaju moje ruke...
 
Volim otići u dubine, ovdje na površini baš uvijek ne sija
to i sami znate
Što se krije u dubinama, mojim, tvojim?
 
Ja vidim jednog čovjeka

?7.().J.ETF.RG?QMD.NVC.
 

 
Pao sam u devetoj...