Iskrica for Dummies

Još jedan grad posjetio sam sa Devijem...Kancheepuram. Ovaj put išli smo autom. Još i sada se sjećam krajolika kroz koje smo prolazili, ceste razrovane poplavom, žita pobacanog po cesti, krava koje smo morali tjerati da bi nastavili put...
(seljaci bacaju žito na cestu, automobili prelaze preko žita i razdvajaju zrno od lupine)
U Kancheepuramu je Devijev duhovni učitelj...
U Kancheepuramu sam se najeo riže...
Otkriti ću vam još jednu tajnu iz Kancheepurama...
http://www.kanchipuramsarees.com/

Sa Devijem se nisam baš puno vidio za vrijeme boravka u Indiji jer je bio zaokupljen pripremama za sestrinu svadbu. Svadba je u Indiji veliki događaj...najznačajniji u životu muškarca i žene...
Svadbe su Velike...par tisuća ljudi...
nažalost, nisam prisustvovao svadbi jer sam tada bio u Njemačkoj

Madurai je čišći grad od Chennai-a, znatno manji i nekako...ljepši. Prenoćili smo u jednom dosta lijepom hotelu. Cijena oko 500 Rupija (8 Eura) Hodali smo navečer šarenim ulicama prepunim ljudi, raznoraznim trgovinama, restoranima... život...

U Indiji čovjek je nedijeljiv od vjere a posjete svetim gradovima su vjerska hodočašća. Posebno interesantne bile su grupe vjernika obučeni u crno. Odavali su više radosti i energije. Pitao sam Devi-a, tko su oni? To je posebna sekta unutar njihove vjere koju je stvorio jedan Ratnik...svi su bili mladi muškarci osim vođe koji je bio stariji i iskusniji. Posjetili su me na Izviđače...  

Hodati hramovima...promatrati rijeke ljudi koje se kreću hodnicima svetišta od kojih su neka stara preko 5000 godina...udisati zrak na takvim mjestima je udisati vrijeme...
U hinduističke hramove mogu ući samo hinduisti...meni, kao bijelom čovjeku ulaz nije bio dozvoljen. Bijeli čovjek nije hinduist, nemože ni biti...
Ipak sam uspio ući u najstariji hram...slučajno...dok me hinduisti nisu potjerali vani...

Madurai... http://www.indtravel.com/welcome/graphic1/madurai.JPG
grad udaljen oko 600 km od Chennai-a...sveti grad ovog dijela Indije...stotine hramova, visokih kao neboder, neki od njih zlatom optočeni...na svakom od hramova tisuće šarenih likova ...
http://img2.travelblog.org/Photos/90/6084/f/22509-Sri-Meenakshi-Temple-Madurai-1.jpg
Indija je vjerska zemlja

Vlakovi.................. Indijom se putuje vlakom i to je poseban doživljaj...postoji osam razreda, od krova do spavaćih kupea. Na povratku iz Madurai-a spavao sam u kupeu sa pet indijaca...jedan, na gornjem krevetu hrkao je kao svinja dok ga je drugi, koji je spavao do njega cijelu noć pokušavao ušutkati...

Žene u Indiji razdvojene su od muškaraca...kupujući kartu za Madurai, primjetio sam da imaju poseban šalter za žene. To me začudilo i pitao sam Devi-a zašto? Zato jer nebi bilo pristojno da žena čeka u redu zajedno sa muškarcima...rekao mi je i da se ne šalim sa ženama jer bi mogao od njih dobiti šamar (Indijski)

Često su oko mene bile ispružene ljudske ruke.  Koliko god dobri bili,  koliko god imali...nemožete svima dati...previše je tih ruku...davao sam kada mi se davalo...
Druga priča su djeca...pravi mali vragovi...znali su mi se oko vrata objesiti...i na glavu popeti...pričao sam sa njima a Glavnom sam dao nešto novaca...dijelili su međusobno
Kada bijeli čovjek hoda Indijom ljudima se pričinja da hoda vreća novaca...

Znao  sam katkada sam lutati prašnjavim ulicama Chennai-a. Nema tu čistoće, ali nekako kao kontrast, te iste ulice prepune su hrane...smeće i hrana na jednom mjestu...U Indiji žive vegetarijanci i uglavnom se hrane po restoranima i na ulici. Hrana je dostupna svakom i u Indiji je nemoguće biti gladan...
Bogati i siromašni žive jedni uz druge...
Voda je zagađena... (pije se kupovna voda)

Jednog dana nisam bio dobre volje i nisam dao Kumaru njegovu dnevnicu...Ali gospodaru, kako? Zašto? Bunio se...Rekao sam mu da će taj dan dobiti na kraju...još neko vrijeme negodovao je ali se pomirio sa sudbinom. Zadnji dan, na rastanku...poklonio sam mu svoj CITIZEN ručni sat...(nikad nije znao koliko je sati...)

Za Kumara vezuju me lijepe uspomene. Bio je PRAVI...i nas dvoje bili smo SAVRŠEN PAR...Dva Fakina u Indiji! Uvijek sam ga bogato darivao...Za razliku od ostalih indijaca bio je jače građe, potpuno crn i dovoljno pametan...imao je obitelj, brinuo se o njima...radio je od jutra do mraka...u Indiji malo ljudi ima stalni posao i osmosatno radno vrijeme...ulica je život...

Osim što sam putovao uokolo i obilazio trgovine još nešto sam radio...svake druge večeri išao sam gledati Indijske plesačice...uzimao bi novine i tražio program, i onda bi Kumar došao po mene, odvezao na predstavu i...vratio nazad...život u Chennaiu završava u 11 navečer a počinje...rano, rano u jutro a Indijske plesačice fasciniraju...to je ples lica i tijela...

Kupovina je trajala oko dva sata. Izvršili smo sve moguće kombinatorike tipa: Ako kupim ove dvije za koliko bi mi dao treću? A bilo je stotine prekrasnih košulja...konačno, izabrao sam ih pet, popio još jedan čaj i poželio Rusu da nađe ljubav...u Indiji to nije teško
Kupovina sarija posebna je priča. Ako želite osvojiti Indijku kupite joj Sari...Ja sam tada osvajao Rafaellu...Kako sam se cijelo vrijeme žalio Kumaru da sam kratak s novcem on me odveo u jedan dućan sa jeftinim i lošim sariima. Naljutio sam se na njega i rekao da me brzo vozi u dobar dućan jer bližio se kraj radnog dana a ja sam pošto poto htio kupiti sari. Odveo me na pravo mjesto...tu je Engleska kraljica kupila svoj...Stotine sarija od jednostavnih pa do zlatom šivanih bilo je predamnom. Nisu bili jeftini. Neki su koštali par tisuća dolara...ja sam uzeo dva za sto...zeleni i plavi...
 

Trgovati u Indiji poseban je doživljaj...
Ušli smo u trgovinu...u njoj je bilo svega, od igle do lokomotive. Kumaru sam rekao neka pričeka vani...za to vrijeme trgovac me uveo u jednu sobu, pružio mi udobnu stolicu i poslužio izvrsnim čajem...Počeo mi je pokazivati stvari...tepisi, tkanine, odjeća...Nakon kratkog vremena rekao sam mu da me zanimaju svilene košulje. Ubrzo. ispred mene su se našle stotine šarenih, jednobojnih, velikih, malih, muških, ženskih svilenih košulja...počeo sam ih razgledavati i pitati za cijenu usput pričajući o životu u Mamallapuramu...Rus se počne žaliti...Čovječe...živiš u raju! Zašto se žališ? Zapitam ga. Odgovori mi...nemam ljubav