Iskrica for Dummies

nešto o dušama ljubavi...
http://www.youtube.com/watch?v=kPQR-OsH0RQ
mirišu...

Dome, slatki dome!
http://www.youtube.com/watch?v=RHsDa9_HSlA
J

Ljubav je...
Postoji
Bezbroj spona sa ovim svijetom
 što titraju svojim tonom
Maestro...muzika

Uh, što sam ja zajeban tip...

Možete slobodno sve poslati u kurac...sebe pogotovo...

Od sve ribe najdraže su mi pidoče...nema ništa ljepše nego skakati po morskim hridima u potrazi za dovoljno velikim primjercima ovih crnih školjki. Dobra pidoča ima dužinu palca...a takvih više nema, kažu ljudi. A ja im kažem...ima, samo ih treba pronaći. Starije školjke godinama obitavaju na jednom mjestu i kroz sve te godine postaju prekrivene algama pa se i ne vide. Zato treba pažljivo rukom pretraživati površinu kamenja prekrivenog algama...sigurno je, na jednom takvom kamenu, ispod tepiha algi, kolonija starih pidoča...Sreća je pronaći takvo mjesto i treba ga držati u tajnosti, a ubere se onoliko koliko ih se može pojesti... Školjke prvo treba očistiti, sastrugati alge i okamine sa površine i to je najveći dio posla. Pripremaju se na buzaru. Na maslinovom ulju, uz dodatak ruzmarina, na jačoj vatri školjke se mješaju dok se ne otvore...doda se bijelo vino, još malo prokuha i ugusti krušnim mrvicama...na kraju, doda se sjeckani peršin i češnjak...Bon Appétit

Ventilator lagano rastjeruje dim duhana  dok se na radiju nižu pjesme...Iglesias, Abba, Beatles...jutro na otoku. Volim meditirati uz jutarnju kavu i čaj...razmišljati o proteklom danu, vezivati ga za novo jutro...ako je vrijedno toga...ako nije...jednostavno zaboravim...i živim novi dan.
Pitali su me...Ima li život smisla? Rekao sam im...to je pogrešno pitanje...

 Ljubazni ste prema meni...s osmjehom kažem, prilazeći šanku da platim ožujsko. E! Baš sam vas vidila i rečem njoj...aj' odnesi mu ožujsko, sigurno će opet tit' ali nemoj otvarat, ako će popit nešto drugo. Odgovori mi i nesvjesno zauzme teatralnu pozu plesačice flamenga dok je druga djevojka stidljivo vraćala kusur. Primjetio sam i sebe u nesvjesnoj pozi promatrača. Svidjela mi se...mlada, vesela i vrijedna djevojka...
Nočni život na otoku...uglavnom su to šetnje uz more, gledanje zalaska sunca,  zvijezdanog neba i piće u kafiću susjednog sela. U svoje selo nerado zalazim, uglavnom zbog ljudi...nisu baš najbolji. U kafiću pijem žuju i slušam čakule...

Životinja se boji Čovjeka

 Jednog dana
kad stanem pred Tebe
ispričati ću ti priču
reći ću ti
Tako je moralo biti...

Stojim pred novim vrtnim vratima koje je otac upravo napravio. Tri koso položena drvena kruga složena od večeg prema manjem okomotana debelim brodskim konopom i sve to na azurno plavoj podlozi drvenih vrata...jednostavno i lijepo. Prolaznici su sa zanimanjem gledali vrata i vrtili glavom...kao da im nešto nije jasno. Što je to? Pitali su. To je to što vidiš! Kažem im i prisjetim se školskih dana, lektire i uobičajenog pitanja. Što je pisac htio time reći? Sada kada razmišljam o tome...velim: Pisac je napisao to što je htio reći...

Promatram kako me vrijeme mota...jedan dan ovako, drugi dan onako. A ja nemoćan da išta napravim osim da pratim promjene stanja svijesti. Ne, stvari nisu nikad iste, sve ovisi o kutu gledanja...Ne djeluje na našu svijest samo vrijeme, djeluje sve što nas okružuje, živo i neživo, čak i ono što ne postoji...nevidljivi svijetovi. Kako živjeti sa kamenom, morem, pticom, čovjekom, sjećanjima, proročanstvima...? Osjećajima...samo osjećajima. A svijest? Svijest je čulo...

 Miris zapaljenih ružinih štapića
pomješan sa dimom duhana
nezavršena slika...

Pred slikom stojim, gledam stvari izvan sebe...U meni praznina. Čutim prostor-vrijeme trenutkom dodirnutog sjećanja...mir i sklad...
Ispred mene mrtva slika...tmina noći...kamen, more, brod.
I vidjeh se!
Slikar sam što promatra svoj svijet, i mišlju se bavi, osvijetliti tminu, život jedan dati...
 Tek čežnja samotnog lutalice to je...
 Oko mene mir...zatišje. Smijem se u sebi...mir je varljiv...oluja se sprema. Neću kistom u oluje, oštru sablju spremam...

 Rekao sam...Galeb je Gospodin. Rekli ste...Galeb kopa i kara po smeću. Očito, netko od nas nezna za Gospodina...
Da li Gospodin mora biti bogat? Ne mora...može biti siromašniji od najsiromašnijeg a opet biti Gospodin...i kopati po smeću. Tako i najčešće završavaju gospoda u doba barbarizma...ostaje im samo njihova čast. Da li Gospodin mora kriti svoje osjećaje? Ne...Gospodin je bez srama i stida...iskren.
Ali osim časti i iskrenosti još mnoge druge stvari čine Gospodina.
 Ne zaboravite...Bog je bio Gospodin