Iskrica for Dummies

U ciklotronu zarobljen,
bez glave i repa,
okrećem se brzinom svjetlosti.
Nemoćan,
probijam himen vremena.
Majka priroda me kori
Sinko, ostavi se ciklotrona
Vrijeme će te pregaziti.
Ni znati nećeš
da si ikad postojao.
Ja se smijem majci svojoj,
Majko stara, zar neznaš
što meni na um padne,
ja to moram napraviti.
I uključim spravu
da me vrti na najviše...
I vidjeh sebe,
samog u svemirima.
Ni zvijezda ni planeta vidio nisam
Ljudi pogotovo.
Samo balone od sapunice...

Link

Rekao sam da ću to napisati i sada pišem. A zašto sada? Jer sam vidio blog o biciklama a to je nešto najljepše što sam u Njemačkoj doživio. Dakle, u Njemačkoj se možete voziti biciklom, ne samo po gradovima već i izmeďu njih. Cijela Njemačka je prošarana putevima i puteljcima kojima se možete voziti do mile volje. A u gradovima, na posao, ako je radno mjesto na pristojnoj udaljenosti takoďer se ide biciklom...
Druga stvar koja mi se tamo svidjela je rad. Tamo se može raditi, i dapače, treba raditi jer je sve podreďeno tomu. Rad je u Njemačkoj religija. Sve je organizirano, sve je isplanirano...i svako malo neki praznik, a o godišnjem odmoru da i ne govorim. Nikad ga nisam do kraja iskoristio. Proputovao sam cijelu Europu, negdje je i ljepše, ali za rad u Njemačkoj je najljepše..
Ima i loših strana ove zemlje i to je bio razlog moje sreće kada sam se vratio kući. Hrana...tamo je hrana loša. Ustvari može se naći i dobre ali je skupa. Njemačka kuhinja mi nikako nije pasala. U svom izvornom obliku to su dvije, kao šaka velike mesne okruglice koje plivaju u pola litre masti. Uz to ide i krompir...na svu sreću postoji puno talijanskih, indijskih i restorana drugih kultura pa se tamo može naći spas. Ali, generalno gledajući, hrana u Njemačkoj je loša.
Računi u bankama su kontrolirani od strane države tako da tu nema muljanja. Sve se plaća u roku i vrlo čudno vas gledaju ako ne platite. To, da država u svakom trenutku može znati kakvo je stanje u mom džepu daje jedan osjećaj nelagode...kao da mi stalno neko visi iznad glave, prati svaki moj račun, koliko, kome i gdje...da i to je Njemačka. A Njemci su dobri. U duši su liberalni. I pošteni...i svi govore engleski.

Link

E da, htio bi dodati još nešto u vezi bicikla. Ako ostavite bicikl nezaključan tada je to ničiji bicikl i sasvim je legitimno da vam ga uzmu...

Link

Evo još jedna...

Link

Adios nonino...Link

Burza Zagrebačka...crveni se, prodaju se dionice i sada je najbolje vrijeme da se kupe. Cijene su primamljive, nešto malo iznad povijesnog minimuma. Ustvari, htio sam malo pisati o dva karaktera burzovnih mešetara. Jedni su nepopravljivo oprezni i sposobni trpiti velike gubitke. Oni se zovu Medvjedi. Drugi su ziheraši, grizu na prvu i ne trpe prevelike gubitke. Zovu se Bikovi...ja spadam u ove druge. Igrom slučaja, uletio sam meďu Medvjede i sad sam na čudu jer me ovi mrko gledaju...tko to kupuje i tko to prodaje naše dionice? A meni čudno kako oni mogu tako mrtvo-hladno gledati niske cijene...i sad, ništa...s kim si takav si, moram slijediti njihovu taktiku...što me, vjerujte mi, beskrajno živcira...


Link

Evo, dan je dobro počeo, a i jučerašnji je dobro završio. Kao što znate, Slova je u biznisu...moderni manager koji sve riješava sa smartphone-om u ruci. Ima vremena čak i črčkati po Iskričinom blogu. Za žene ni vremena ni para nema...
Kratka rekapitulacija dogaďaja...naručujem neku opremu i kontaktiram austrijance. Oni mi htjeli prodati "rog za svijeću". Za nešto što vrijedi kao vrata od automobila htjeli su mi prodati cijeli auto...i što je najgore, nije mi osobno poslao ponudu, već je nestao, sakrio se i dao svom posilnom da tu cifru raspali... Onda doďem do njemaca...to je sasvim druga priča i zaslužuje poseban blog. Uglavnom, vrhunska oprema po pristupačnoj cijeni. Brzo smo dogovorili sve detalje tako da ću prihvatiti njihovu ponudu...
Drugi dio priče je biznis u Hrvata. Imao sam poteškoća u početku jer niko nije prihvaćao ponudu za posao, ali eto, otvorim ujutro mail i vidim ipak ima zainteresiranih...

Tako...ide polako, ali ide...svima se javljam, svima odgovaram i svakog pitam...

Gledam mrtve pjesnike
Tragove njihove
po papiru što ostavljaju
Dotukla ih vremena...
Mrtvi su.
Svi su mrtvi...

Život prolazi
Iza nas prošlost
Ispred nas sjeme zagonetke
Pojesti ili popišati?
Pitanje je sad...

Španjolci mi uplatili pare!!!


Link

Otkriti ću vam jednu tajnu iz moje kuhinje. Radi se o začinima...kakva je to tajna? Evo ovako, vi jedete, ugodno razgovarate sa svojim društvom, kad odjednom vašim nepcem se razlije okus klinčića...ništa, jedete dalje i nakon par zalogaja osjetite da ste zagrizli brusnicu.Jedete dalje i odjednom zapara vas oštrina ljutog čilija. Ostavljate, na trenutak hranu, ispijate čašu vode ili vina razmišljajući na što ćete sada naletiti...
Da, to je moja tajna. U hranu dodajte po jedan komadić intezivnog začina tako da ne čini jelo nego da ga ima...recimo komadić slane srdele koji smo ubacili u jelo na kraju...

Link

Link

Evo i Muje...

Link

Dali sam ja ovdje zbog Vas ili zbog sebe? Ili je to obostrano? Biće da je ovo drugo. Uzeti ću si malo za pravo da uzrupiram ovaj medijski prostor.
Dali ste ikada razmišljali o tome da je ovo "Medijski prostor", javno mjesto gdje, na svu sreću, možete slobodno iznositi svoje misli, razmišljanja, pjesme, proze i kojekakve gluposti i pri tome, kroz komentare, biti izloženi kritici publike koja, ruku na srce, nije baš mala...skoro k'o Vijesnik-ova tiraža. Tako, bar ja, promatram ovaj weblog. Možda niste znali, ali ovo je kultno mjesto...

Čokolada i vino
Kao zgoditak na lutriji
Nepce mi žare
Još malo ljutog
i lijepa žena...

Gdje bi mi bio kraj?

Link

Život,
satkan od iluzija i stvarnosti
vremenom i prostorom plovi.
Vjetrovi nepoznatog
u pravcu sudbine ga nose.
Samo Bog može to promjeniti.
A ni on ne može tu bog zna što.
Sudbina,
uz Boga ili bez,
Ista je.

Kava, cigareta i pogled kroz prozor...


Link

To vam je jednostavno, za popizdit! Vrijedni ljudi, znaju, čak i žele raditi...a neće. Boje se. Ne žele prihvatiti odgovornost za svoj rad. Kakva psihologija stoji iza takvog čovjeka? Ponašaju se kao mala djeca. Treba im mama i tata. Neka oni preuzmu odgovornost. Jadno je to, a i ja zajedno s njima.

Da, opet sam ljut...

Link

Ima puno stvari koje me ljute u životu...žene na primjer. Šalim se, one me ponekad ljute ali to je sve za oprostiti...ustvari, ljuti me Burza. Da, pogaďate, opet sam popušio...Mogli bi mi reći "Nisi pametno ulagao!" našto ću ja odgovoriti "Nema tu pameti." To je istina. Danas, tko pametno ulaže gubi. Možda to nekad nije bilo tako pa su vrijedile poslovne analize, aktualna politika i sve ono što uključuje znanje. Meďutim burza se okrenula naopako pa je glavni faktor rizik...što veći to bolji. Burzom vladaju hazarderi, a hazard je kontra pameti. Tako recimo, pametno ulaganje, tj. ono na kojem ćeš zaraditi je ulaganje u tvrtke pred stečajem ili industriju koju je pregazila konkurencija. Govorim o Validusu i Varteksu. Tko pametan bi kupovao ove dionice? E, pa...oni koji su kupili su i zaradili. Nisam taj...ja sam išao "pametno", slijedom najavljenih infrastrukturnih ulaganja...zasad gubim, ali još uvijek se uzdam u logiku.

Link

Link