Iskrica for Dummies

Evo, dan je dobro počeo, a i jučerašnji je dobro završio. Kao što znate, Slova je u biznisu...moderni manager koji sve riješava sa smartphone-om u ruci. Ima vremena čak i črčkati po Iskričinom blogu. Za žene ni vremena ni para nema...
Kratka rekapitulacija dogaďaja...naručujem neku opremu i kontaktiram austrijance. Oni mi htjeli prodati "rog za svijeću". Za nešto što vrijedi kao vrata od automobila htjeli su mi prodati cijeli auto...i što je najgore, nije mi osobno poslao ponudu, već je nestao, sakrio se i dao svom posilnom da tu cifru raspali... Onda doďem do njemaca...to je sasvim druga priča i zaslužuje poseban blog. Uglavnom, vrhunska oprema po pristupačnoj cijeni. Brzo smo dogovorili sve detalje tako da ću prihvatiti njihovu ponudu...
Drugi dio priče je biznis u Hrvata. Imao sam poteškoća u početku jer niko nije prihvaćao ponudu za posao, ali eto, otvorim ujutro mail i vidim ipak ima zainteresiranih...

Tako...ide polako, ali ide...svima se javljam, svima odgovaram i svakog pitam...

Gledam mrtve pjesnike
Tragove njihove
po papiru što ostavljaju
Dotukla ih vremena...
Mrtvi su.
Svi su mrtvi...

Život prolazi
Iza nas prošlost
Ispred nas sjeme zagonetke
Pojesti ili popišati?
Pitanje je sad...

Španjolci mi uplatili pare!!!


Link

Otkriti ću vam jednu tajnu iz moje kuhinje. Radi se o začinima...kakva je to tajna? Evo ovako, vi jedete, ugodno razgovarate sa svojim društvom, kad odjednom vašim nepcem se razlije okus klinčića...ništa, jedete dalje i nakon par zalogaja osjetite da ste zagrizli brusnicu.Jedete dalje i odjednom zapara vas oštrina ljutog čilija. Ostavljate, na trenutak hranu, ispijate čašu vode ili vina razmišljajući na što ćete sada naletiti...
Da, to je moja tajna. U hranu dodajte po jedan komadić intezivnog začina tako da ne čini jelo nego da ga ima...recimo komadić slane srdele koji smo ubacili u jelo na kraju...

Link

Link

Evo i Muje...

Link

Dali sam ja ovdje zbog Vas ili zbog sebe? Ili je to obostrano? Biće da je ovo drugo. Uzeti ću si malo za pravo da uzrupiram ovaj medijski prostor.
Dali ste ikada razmišljali o tome da je ovo "Medijski prostor", javno mjesto gdje, na svu sreću, možete slobodno iznositi svoje misli, razmišljanja, pjesme, proze i kojekakve gluposti i pri tome, kroz komentare, biti izloženi kritici publike koja, ruku na srce, nije baš mala...skoro k'o Vijesnik-ova tiraža. Tako, bar ja, promatram ovaj weblog. Možda niste znali, ali ovo je kultno mjesto...

Čokolada i vino
Kao zgoditak na lutriji
Nepce mi žare
Još malo ljutog
i lijepa žena...

Gdje bi mi bio kraj?

Link

Život,
satkan od iluzija i stvarnosti
vremenom i prostorom plovi.
Vjetrovi nepoznatog
u pravcu sudbine ga nose.
Samo Bog može to promjeniti.
A ni on ne može tu bog zna što.
Sudbina,
uz Boga ili bez,
Ista je.

Kava, cigareta i pogled kroz prozor...


Link

To vam je jednostavno, za popizdit! Vrijedni ljudi, znaju, čak i žele raditi...a neće. Boje se. Ne žele prihvatiti odgovornost za svoj rad. Kakva psihologija stoji iza takvog čovjeka? Ponašaju se kao mala djeca. Treba im mama i tata. Neka oni preuzmu odgovornost. Jadno je to, a i ja zajedno s njima.

Da, opet sam ljut...

Link

Ima puno stvari koje me ljute u životu...žene na primjer. Šalim se, one me ponekad ljute ali to je sve za oprostiti...ustvari, ljuti me Burza. Da, pogaďate, opet sam popušio...Mogli bi mi reći "Nisi pametno ulagao!" našto ću ja odgovoriti "Nema tu pameti." To je istina. Danas, tko pametno ulaže gubi. Možda to nekad nije bilo tako pa su vrijedile poslovne analize, aktualna politika i sve ono što uključuje znanje. Meďutim burza se okrenula naopako pa je glavni faktor rizik...što veći to bolji. Burzom vladaju hazarderi, a hazard je kontra pameti. Tako recimo, pametno ulaganje, tj. ono na kojem ćeš zaraditi je ulaganje u tvrtke pred stečajem ili industriju koju je pregazila konkurencija. Govorim o Validusu i Varteksu. Tko pametan bi kupovao ove dionice? E, pa...oni koji su kupili su i zaradili. Nisam taj...ja sam išao "pametno", slijedom najavljenih infrastrukturnih ulaganja...zasad gubim, ali još uvijek se uzdam u logiku.

Link

Link

Tko o čemu, ja o svemu...
Počeo sam o sreći ali mi se ta tema čini presložena za jedan blog. Kako bi Vi odgovorili na pitanje dali ste sretni? Neko bi rekao, da jesam, sretan sam jer ovo i ono...a neko bi rekao ne nisam sretan jer ovo i ono. Uglavnom, sami po sebi nismo sretni. Ali, da odmah budemo jasni...sreća je kemija. Radi se o endorfinu, proizvodu hipofize. Neću sada pisati o hipofizi, samo ću reći da regulira rast, krvni tlak, tjelesnu temperaturu, vodu, porod, majčino mlijeko, sexualne organe, metabolizam...uglavnom sve što nas čini živim i zdravim. Da bi potakli proizvodnju endorfina možemo se recimo, zaljubiti ili voditi ljubav ali isto tako možemo se najesti ljutih papričica. Pomaže i bavljenje sportom ali i uzbuďenje i vrlo interesantno...bol

Idem si nanijeti malo boli, a za ručak ću nešto ljuto...

Link

Dobro jutro Sunce.
Već danima griješ
a riječ progovorili nismo.
Trebaš mi!
Kosti mi stare,
bijela mi je put.
I duša pospana
od vremena i tmine.
Ugrij me, Sunce!
Hoću da krv mi vrije!
Svaki korak
noge da mi grije.
Možeš ti to Sunce,
znam da možeš.
Vidim te iznad krova
i čekam na istom mjestu.

Link

Osim što kartam, prizivam i duhove. Ta iskonska ljudska potreba za kockanjem i zazivanjem boga nije zaobišla ni mene. Često pokrenem "Ghost radar" na svom smartphone-u i slušam nesuvisle riječi koje mi "duhovi" prenose. Koji put se naježim...
Inače, ne vjerujem u duhove. Puki sam materijalist. Ustvari neznam što bi duh trebao biti. Duša umrlog? Ni u dušu ne vjerujem. Ima me dok sam živ. Nakon toga više me nema. To, tzv. seljenje duša, reinkarnacije su za mene "priče za malu djecu". Ne želim vječno živjeti. Hoću kad umrem, da umrem de fešto... No dobro, to je samo moj stav prema tim stvarima. Ipak je to nespoznajno...

Link