Iskrica for Dummies

"Osim promjena i prašina je vječna..:))"

-Gerardina-

Link



Ova slika zove se SAN...možete je gledati cijeli dan a da ništa ne skužite

Ljudi moji, kako je vani vruće...ali pređimo na stvar...

Pri kraju Baštijanove ulice (parkiralište kod Končara) pronađene su bijele ženske gaćice (tange). Ako ih je, kojim slučajem, neka od iskričarki izgubila neka se javi...

Sigurno znate da je dužnička kriza glavni problem koji se riješava u Europi. Dakle, Grčka je dužna oko 300 milijardi eura i zbog toga je Angela Merkel naredila Grčkoj stroge mjere štednje. Opozicija u Grčkoj koja je blizu pobjede, protivi se tome i traži da Grčka izađe iz Eurozone. Za Angelu Merkel je to nedopustivo i točka.

Hoće li Izrael napasti Iran? Ili će prije Iran napasti Izrael? Kada vođa Irana javno govori o zemlji Izraelu kao o povijesnoj grešci, nečemu što nije smjelo postojati čovjek se zamisli...hoće li zaratiti ili ne? Izraelu gori pod nogama...jer vrijeme radi za Iran koji će uskoro imati nuklearno oružje. (ako već nema) Izrael je pokušavao na sve načine zaustaviti iranski nuklearni program ubijajući ključne znanstvenike i organizirajući cyber napade na postrojenja za obogačivanje urana. Izgleda da je sve bilo uzalud...Iran ide dalje u svojoj namjeri da stvori nuklearno oružje. Izraelu je ostala samo jedna opcija a to je otvoreni rat...jer, ako Izrael ne napadne danas, Iran će njih napasti sutra i to nuklearnim oružjem. Tada će i Izrael napasti Teheran sa nuklearnim...a mi ćemo sve to gledati, dok se ne potamane i mjeriti radijaciju u zraku. Čisto sumnjam da će se itko uključiti u ovaj sukob...Izrael bi mogao nešto inscenirati da NATO stane na njegovu stranu...ali, sve u svemu...nuklearni rat je neizbježan...

Moji hormoni se bude
pretvaram se u zvijer
seksualnu...

Ma šalim se...ustvari spava mi se a ne mogu spavati jer sam polupijan i polunapušen...moram do kraja jer mi nema spavanja ove noći...što je ok. Sutra moram do placa kupiti litru domaće rakije jer se preksutra okuplja veliko društvo...kod Zelenoga...ipak dolaze bolja vremena. Nismo još mrtvi...mene možete često sresti s bajkom, u gradu...možda čak i na Sljemenu, možda idući tjedan. Imam crnu kapu na glavi okrenutu naopako...

Volim bajk...puno se toga s njim može. Verati po planinama, juriti po gradu...noću, npr. Skoknuti u predgrađe kod prijatelja. Nije kao u Njemačkoj ali je ok. Tek nedavno sam skužio koliko je Zagreb dobar za biciklu...vrlo malo vožnje po cesti, sve po trotoaru...i manje više svi su podešeni za biciklu...s jednog kraja grada na drugi kraj grada za 1 sat

Bilo je to nekad davno
kada je razvrata i bluda
na Iskrici bilo
I klubova tajnih svingerskih...

Gdje je sve to sada?

I tako opet vrijeme prolazi
u našim samoćama
Tipkamo si tu.
Uvijek nekog ima...

Izbrisao sam ono što je izbrisalo tebe...

pitanja i odgovori

Jazz je jedna od meni najdražih slika. Prikazuje sudar kabrioleta i jazz trubačice...u nekoj pustinji, na nekoj cesti...

Link

Isabelle Geffroy[1] poznata kao Zaz (Tours, Francuska 1. svibnja 1980.) je francuska pjevačica. Pjeva jazz i šansone te kombinira više srodnih žanrova poteklih iz francuske gradske glazbe.

Njena majka je profesorica španjolskog, a njen otac je radio u elektro-energetskoj kompaniji. Godine 1985, Isabelle se upisuje u Conservatoire à rayonnement régional de Tours sa svojom sestrom i bratom. Ovu školu je pohađala u dobi od pet do jedanaest godina. Studirala je glazbu posebno teoriju violine, klavira, gitare, korsko pjevanje. Godine 1994., preselila se u Bordeaux. Od 1995, uzima satove pjevanja. U to vrijeme se bavila sportom. Godinu dana trenirala je Kung-fu sa profesionalnim trenerom.[2] Godine 2000. dobija stipendiju Regionalnog savjeta Francuske, koja omogućava da se upiše na školu moderne glazbe: CIAM of Bordeaux (Centar za informiranje i glazbene aktivnosti). Njezini glazbeni uzori su Četiri godišnja doba Vivaldija, Ella Fitzgerald, Enrico Macias, Bobby McFerrin i Richard Bona te afro, latino i kubanska muzika. 2006. godine se preselila u Pariz.

Link

Prolazi vrijeme...danas još nisam slikao. Čeka me uređivanje pozadine...surealistička

"Guske u magli" je kompjuterski generiran kolaž...

Jeroen je moj dobri prijatelj iz Belgije. Upoznali smo se za vrijeme mog boravka u Njemačkoj. Živjeli smo u istom studentskom domu. On je živio kat ispod mene. Kada je slučajno pokucao na moja vrata i kada sam otvorio sobu prepunu slika...taman sam slikao jednu...Odmah smo se sprijateljili...Upravo sam ga pozvao da dođe u Zagreb

U Njemačkoj sam živio u jednom sobičku, u potkrovlju. Imao sam dva kreveta, jedan ormar, frižider, rešo i umivaonik...kupatilo i WC bilo je zajedničko. Plačao sam 150 Eura mjesečno. Prva osoba koju sam u domu upoznao bio je inkasator. Pokucao je i sa vrata vidio moj mali televizor. Aha, imate televizor? Morati ćete plačati pretplatu...tako da sam morao platiti pretplatu za televizor...vrlo neugodan susret...teška je to zemlja...

Sa Jeroen-om sam pričao na engleskom jeziku i on je dosta doprinuo mom znanju jezika...on se bavi prevođenjem engleskog, njemačkog i nizozemskog jezika. Posjetio sam ga u Belgiji. Jednog dana sam sjeo u vlak za Gent i krenuo pronaći Jeroen-a. Nije to bilo lako jer sam iz Genta trebao vlakom doći do Sinai-a. Uz pomoć putnika uspio sam izaći na pravoj stanici...sada je bilo potrebno pronaći ulicu što u Belgiji nije baš lako jer belgijanci mogu graditi kuće gdje god hoće...ne postoji urbanistički plan. Uputio sam se prema mjestu gdje ima najviše kuća a do tamo sam imao skoro sat hoda. Kada sam došao do prvih ljudi ušao sam u jednu slastičaru gdje sam zapitao za ulicu jednu ženu. Ona mi je točno rekla gdje trebam da idem i hodao sam narednih sat vremena. Našao sam se pred Jeroen-ovom kućom. Belgijanci imaju velike kuća i vrlo su uredne. Na vratima me čekala poruka "Congratulation! Keys are in the neiberhood's house" Otišao sam do susjedne kuće u kojoj je živio Stric. Malo smo popričali kad eto Jeroen na vrata! Bio je zabrinut da se ne izgubim po Belgiji...

Belgija je interesantna zemlja, ležernija za život nego Njemačka. Kuće su raštrkane na sve strane...ušao sam u par kuća koje su me svojim uređenjem posjetile na dom mog prijatelja iz djetinjstva, Frane. Njegova majka bila je domačica i držala je dom kao svetinju...da, u Belgiji dom je svetinja. Jeroen je prigovarao tome...nije želio svoj život posvetiti domu, ali sada, kada ga vidim u obiteljskom krugu, sa dvoje djece...možda je promijenio mišljenje

Opet ja sa slikama...ovo je Luis -ova radna soba...negdje na Portugalskoj obali...desno, druga odozgo je moja slika "SARS"...naslikao sam je u Njemačkoj kada je vladala panika u Hong Kongu

Baš lijepo jutro...a život?

Evo, sjetih se kako sam odigrao utakmicu za jedan Belgijski nogometni klub. Protivnici su bili jedna mlađa momčad, a glavni nadapač bio je 20. godišnjak, za glavu viši od mene i dosta brz i snažan. Ja sam igrao na poziciji beka i pored mene je bilo teško proći...uglavnom, prvi put u povijesti kluba Seniori su pobijedili Juniore i osvojili dvije gajbe piva "Leffe"...tada sam imao 38. Navijači su bile mlade djevojke...to, kada muškarac igra ispred žene je poseban osjećaj...Kiša je počela padati na poluvremenu pa smo pola utakmice kisnuli...i to je super, da se nogomet igra i po kiši. Napravio sam dosta klizečih startova. Protivnik s loptom juriša prema vašem golu a vi jurite prema njemu, svom snagom i bacate se jednom nogom ispruženom prema lopti...to vam je kao u biljaru kada izbijate kuglu. Ne samo što izbijate već i gledate gdje ćete je izbiti... Kada se spustio mrak, zapalili smo veliku vatru...Okušao sam se i u driblanju, za Njemački klub, na poziciji centarfora ali obično bi izdriblao i sebe...kao golman u Turskoj momčadi branio sam izvrsno prvo poluvrijeme...u drugom sam nalikovao Švicarskom siru...

Nikada nisam bio napadač...

PS. Baš me zanima hoće li GETTY IMAGES poslati tužbu...