Iskrica for Dummies

11.9.2012

kažu da je to bila dobro organizirana vojna akcija Al Kaide...Link uglavnom, rezultat ove akcije je 50 dobro utreniranih interventnih marinaca u Tripoliju...što će biti...ne zna se...ratne igre...po svuda u arapskom svijetu protesti protiv amerikanaca

Ispalili su granatu i počeli pucati po ambasadi. Buknuo je požar i ljudi su se pogušili...

nisam htio o tome...

Ovo je mjesto nakon nuklearne eksplozije...sve je uništeno i pretvoreno u prah i pepeo...ne, ne...to je plaža u noći...ustvari može biti bilo što...vidim, tekma je završila 1:1 što i nije loše za igru u gostima...ali, sve mi se to čini da hrvati igraju traljavi nogomet...nije to više Bilićeva repka...loše, loše..zašto ih Šuker ne trenira?

Link

Link

Link

Link



Om Shanti Om...Link

Ako hoćete cijeli film...Link

Umjetnik sam od ranog jutra pa do kasne večer, pa i kad spavam.Kada se probudim počinjem uočavati elemente nereda u svijetu u kojem živim i to dotjeram. Još uvijek sam početnik. Ima sitnih kutaka koje uopće ne gledam (npr. iza ulaznih vrata) gdje su se skupile godine prašine...a takvih mjesta ima još puno. Sa prirodom se slažem. Sjetih se da nisam slikao, dugo. Velika Madona me čeka...neka čeka, premještam stvari sada...koliko sve to može biti čarobno...kao partija šaha...jedan potez može promjeniti sve...javio sam se svojoj lijepoj priji...nekoć davno, radili smo zajedno...bio sam njen mentor na jednom jako interesantnom mjestu, među puno malih kompjuterski vođenih strojeva...sa mnoštvom tehnoloških postupaka. Sve se odvijalo u segmentima od dva sata i bilo je puno zabave, hrane i pića...oko nas same žene...znali smo raditi svoj posao. Sada razmišljam o njoj. Kako je i što ima novoga...Znala je puno pričati. Svoje zgode je objašnjavala do u detalja...uvijek smo si govorili da smo telepatski povezani...bumo vid'li...

Vrijeme prolazi...ne znam gdje sam...prolazim...buka je prestala. Čujem samo zvukove. Sve poslove sam zakazao. Sa smima sam se čuo...razmišljam kako u svom životu nisam ništa konkretno napravio...možda, nekoliko dobrih iluzija...

vrijeme je za jazz...Link

Poimam prostor i kako se nešto u njemu kreće, baš kao i vrijeme i kako se u vremenu krečemo...ni na trenutak da stanemo. Vrište rečenice, glazba svira...uvijek se nešto odvija u ljudskom životu...katkad do te mjere da vas potpuno obuzme, otme...i onda slijede pustolovine, neke sasvim nove, sa nekim sasvim novim...pustolovine

Ovisnik sam o pustolovinama, velikim i malim...možda sada malo manje nego prije ali želja uvijek postoji, manje je prilika...smirio sam se u svom domu. Vani su sasvim neke druge vibre, neka druga stvarnost, nekad lijepa, nekad ružna. I tamo ljudi borave, neki i po cijele dane, godine, život...tamo i umiru. U mojoj stvarnosti toga nema. Samo bezvremena harmonija...jedna avantura dobro bi došla

Još sat vremena života...
Pijem svoju posljednju kavu,
tipkam svoje posljenje riječi...
I onda će doči nešto
sasvim drugo...
ni bolje, ni lošije
samo drugačije...
Pripremam se
na taj zov...
Još pola sata
u tišini,
skračujem nokat.
Palim još jednu
za sretan put...

i čudnu muziku vam šaljem...Link

Link


Kao što sam i rekao...i danas mi je rođendan. Kao da sam se ponovo rodio i moram proživjeti još jedan dan...

Skuhao sam Pi Lo Chun i ježim se od pomisli na onu gorčinu što ću morati ispiti na kraju. Sinoć sam očistio srdele i filetirao i danas ću ih pohati. Hrana za 3 dana. Kruh sam ispekao...jutro je ko' stvoreno za ljenčarenje....moram prebaciti neke stvari u donji stan...ali to ću poslije. Sada ću malo tipkati...vrijeme ide...

Link



Ovo je recepcija hotela International gdje sam odsjeo kada sam bio u Indiji...gledam sadašnje slike...Indija se promjenila...sve se promjenilo...nikada ništa nije kao što je bilo. Sve se mijenja...osim suštine. Suština se ne mijenja jer je nema...davno se rasprsla...

Gledam ovu sliku i sjetim se kako mi je došao jedan indijac..uh, prekopao sam po stvarima iz Indije. Svi papiri koje sam u Indiji pokupio. Karte za vlak, račune razne, ulaznice, prospekti zabavnih parkova, račun za dva sarija...

Evo posjetnice...A.P.A. Ragunathan, sekretar humanitarne zaklade Kodai Trust, Kodaikanal...tamo Saibaba ima ašram...uglavnom mr Ragunathan je došao sa desetgodišnjim djetetom i tražio pare...nisam imao puno pa sam mu dao malo para...

Sredio sam kuhinju...sada idem pohati srdele...

Baš je bilo super u Konzumu. Vidio sam puno lijepih djevojaka u ljetnjim haljinama...i rog papriku na akciji...i friške srdele...uzeo sam malo luka, grincajg i šeri pomidore...to mi je kao voće...uzeo sam jednu čokoladu od Zvečeva, punjena sa kapučino kremom....mmmmmmmmmmm :))))))
Pozdravio sam svog zemljaka, mesara i rekao mu da sam uzeo srdele. Neka si, dobre su...i kupio sam piletinu...i malo polutvrdog sira (za pizzu) i 5 kg polubijelog brašna i kilogram graham brašna i kavu Frankovu, Guatemala...jako dobra kava...i ulje suncokretovo i smeđi šečer...i tjesteninu široku, sir meki, kore, jaja i veliki jogurt... i jedan azijski nož mali kuharski...200 kuna bez noža...nije skupo

...ostao sam bez hrane...a ne da mi se nigdje ići...

Nastavljam sa uređenjem...izbacio sam crni stol...imam i neke krame u sobi...

1.Osciloskop jednog pokojnika
2. Radio - lampaš

Što ću s tim? I slikarski stol mi je u neredu...



Stolica

Ponoć je prošla i vani je prohladno...u sobi sam ubio dva komarca...koristio sam krpu...hvatam još jednoga...nema ga. Jednom sam ga potegnuo krpom pa je možda već mrtav...na oprezu sam...razrađujem taktiku...koristim mirise...tigrovu mast. Nalazim i trenutke odmora. U kuhinji mi je jedna mala leptirica. Izgledala je kao biće sa dušom pa sam je pustio da tamo i živi. Komarci su sasvim druga priča. Mi smo im hrana. Ne dam da mi siše krv !

...ispred mene je duga noć...

Večerao sam u tri po noći...pijem vino, pušim droge i slušam jazz...Link Soba je prostrana...