Iskrica for Dummies

Link

福島第1原発では、地上のタンクから300トン以上の高濃

Link

Link

Samo još da dodam...uspio sam povezati HTC One X sa kompjuterom kada sam instalirao SP3

Link

to sam zapravo htio reći...

Evo o čemu se radi. Na prvi pogled sve je super dok ga ne pokušate ozbiljnije koristiti. Tada shvatite da u ruci držite komad smeća. Niti ga možete povezati na PC, niti možete ga spojiti na wi-fi jer je preslab domet, niti mu možete staviti SIM karticu jer ima micro-SIM, izgrebano pokrovno staklo kamere jer bolje to nego prednje staklo. Tipka za glasnoću zvuka ne radi (to bi se i dalo oprostiti da ne znam da ga nemogu butati...i da ne nabrajam dalje

Ne znam dali da ga mrzim ili da ga volim...

Evo, sada mi je i nestao...

Da ne pokazujem mapu, " Izgledalo je kao da je kuća propala neki centimetar. Nije se treslo niti ljuljalo.\\"...Link

U glavnom, Japanci predviđaju "Big Bang"...dakle, zemlja bi mogla explodirati...pa ćemo poletiti u nebo...

Link

A? Antonija... :))

Nazad u veliki prljavi grad. A, čujem da se trese. Vjerovatno jedna ploča klizi preko druge...dok u nešto ne udari

gledamo se

Japanci su oživjeli dehidriranu stanicu nakon pet godina držanja na hladnom. Gledam japansku TV. Problemi u Fukushimi su ogromni. To je postala tvornica radioaktivnosti. Neki kažu da komadi nuklearnog goriva plutaju oceanom. TEPCO krije što se događa...i sada, još i napad NATO na Siriju. A mi u NATO...opet rat. Danas sam stavio krila na vjetrenjaču. Vertikalna, otpor minimalan. Staviti ću magnete i zavojnice pa neka proizvodi struju. I pekmez od smokvi sam skuhao. 5 kila smokava, kilo šečera, 5 naribanih kora limuna i naranče, 2 vanilij šečera i na kraju kuhanja 2 žlice ruma.

Fukushima je izračila 276 kvadrilijuna bekerela ukupno. I da su bile banane, bilo bi previše. Dok brojim zadnje dane nešto i radim. Evo, danas sam pričao sa kozom, pravom. Sreli smo se na stijenama. Najprije sam sjeo nedaleko od nje, pa sam preko stijena doskakutao u njenu blizinu. Točnije, sjedio sam na oštrim stijenama a koza na kamenčićima nedaleko mene. Da, bio je to interesantan susret. Pokazao sam joj fotografski aparat , odnosno kameru i naočale za sunce i za brod sam joj rekao da je brod. Na to je ona načulila rog...

imam osjećaj da udišem radioaktivni zrak. Suhoća...

priča na mobitel, možda budu i dvije...rekao sam, niste sami. Nije ni skužila. A možda je? Uglavnom, zapitala me cigaretu. Nije znala smotati pa sam ja. Dao sam joj i šibice i dobio 5. Otišla je brodom uz pozdrav.

napisati nešto. Neka zloslutna magla nadvila se nad prirodom. Ptice nervozno lete tamo, amo...čovjek ništa ne vidi. More je na umoru...danas gledam japansku televiziju na engleskom. TEPCO se po drugi puta ispričava, ovaj put zbog ispuštanja radioaktivne vode u ocean.

Danas sam se zadnji put okupao u moru. Bilo je neuobičajeno toplo, kao da ga nešto grije...

uglavnom, svi su zabrinuti. Ja više nisam. Ako se radioaktivnost koju ispušta Fukushima računa u bananama, pri čemu je 1 banana 16 bekerela...ispada da ćemo pojesti koju bananu više što, ruku na srce i nije tako strašno.

Tokijski profesor, tlo ispod reaktora nestabilno.

kanadski biolog, riba je ozračena. Nije dobro. I sve je gore...radnici su ozračeni također.

evo ovdje ništa. Pjevači pjevaju, more šumi. Ispeko sam po prvi puta dobre kroasane.