Iskrica for Dummies

jednostavo crko. I mi ćemo uskoro s obzirom na stanje u fukushimi

idioti na gliserima, jedan za drugim proleču neviďenom brzinom pored mene...eto to je tragi-komično. inaće je tako kako je...bilo bi smiješno kada bi počeo razbijati glavu o idiotima pa ću to prihvatiti kao životnu tragediju. Zabava za bogate, rimske bakanalije. Nema tu ništa smiješnog. Jadne ribe...
Ustvari, htio sam vam ispričati jučerašnji dogaďaj. Inače, ima puno dogaďanja ali tko će sve to i zapamtiti, a kamoli napisati. Evo, ovako je počelo...
Izašao sam oko devet navečer i otišao na obližnju šljunčanu plažu u namjeri da gledam meteorite. U daljini, na oko sto metara od mene, na početku borove šume gorila je vatra. Netko je ložio. Bio sam u nedoumici. Mislim, nisu valjda toliki idioti pa da zapale šumu? Sjeo sam i pogledom pratio dogaďanja. Ubrzo, blizu mene sjelo je društvo mladih srednješkolaca. Odvratna djeca... Uglavnom, nakon nekog vremena začuo se povik mještanina "Gasi vatru!"...

(nastaviti će se...)

Dvoumio sam se dali da napišem ili ne ali istinu treba reći. Ili ne? Kakve koristi od toga? Možda nekom pokvari raspoloženje? Dobro, reći ću.

Bliži se Smak Svijeta.

Nisam slikao današnju pizzu. To bi bio pravi prizor...

sve je u redu...Opera radi. Malo šteka, ali radi. Sutra idem snimati podmorje. Pojavili su se mali račići i zvijezde. Vidio sam i da su se pojavile male dagnje.

Nebi o Fukushimi već o kavi...

Evo, pijem kavu, sam u sjeni drveta pored crkve. Ljudi oko mene čitaju novine i surfaju po svojim smartphone-ima. Ugodno je. Neka lica prepoznajem, većinu ne. Izgubila se moja generacija. Rade ljudi...

Eno, upravo bacaju asfalt preko rupe...

Sjedim na mijestu od prije 40 godina. Sada tu ima puno više drveća i automobila. Tu, gdje smo, napucavali balu sada su parkirani motori. Ovdje više nema djece...

Večer. Temperatura preko 30. Grad, asfalt, automobili. Prognozeri za sutra najavljuju još topliji dan. Pa onda nevrijeme. Ne mogu ništa raditi niti gdje ići. Nedostaje mi zaljubljenost ali, kako je danas lijepo rečeno, kad si sam nitko te ne može zajebavati...

Fukushima - kritično

Danas se probudim kad ono, na vratima visi ugor...

Link

Dva puta na moru, ujutro i predvečer. Ovo predvečer je da sperem znoj od pizze. Pijem bijelo, pušim...
Moram puhati u SIM karticu jer se pregrijava pa mi resetira smartphone. Pobrao sam pomidore, nabrao sam teglu bilja za kiseliti i radim neki tonik. Nadam se da se neću otrovati...pokušao sam i zmaja pustiti ali su mi se konci zamrsili pa sam ih otpetljavao cijelo popodne...