Iskrica for Dummies

''Propolis sadrži više od 55% biljnih smola, 10% eteričnih ulja, 5% polena, a ostalih 30% čine balzam, enzimi, vosak i drugi sastojci.Propolis sadrži veliku količinu mineralnih materija: mangan, cink, barijum, titanijum, bakar, kalaj, nikl, kobalt, vandalijum, hrom, kalcijum, fosfor, kalijum, sumpor, natrij, željezo, magnezij, molibden, aluminijum, kremnijum, selen, fluor, živu i antimon.Vitamini koji su zastupljeni u propolisu su: B1, B2, B6, A, C, E, RR, nikotinska, pantotenska kaselina i dr. Osim toga, propolis je bogat karotinom - provitaminom A. U propolisu je identifikovano 50 materija koje aktiviraju biološke centre organizma. Npr. cink, mangan i bakar aktiviraju proces rasta, razvoja i razmnožavanja, učestvuju u procesu stvaranja krvi (zajedno sa kobaltom), regulišu proces razmjene materija, pozitivno utičnu na funkciju spolnih žlijezda. Osim toga, cink produžava dejstvo hormona pankreasa - insulina koji izoštrava vid. Azotne materije u propolisu su bjelančevine, amidi, amini i aminokiseline. Opća količina azota je oko 0,7%. U njegovom sastavu su i aminokiseline kao što su asparaginska, glutaminska, triptofan, fenilalanin, leucin, cistin, metionin, valin, serin, histidin, arginin, prolin, tirozin, treonin, alanin i lizin. Iako su iz propolisa izdvojene mnoge komponente, još je veliki broj ostao nepoznat.''

Link

Toliko o tome...

Pratim radioaktivnost zraka i ovo su zadnji podaci jedne od tri mjerne postaje u Zagrebu. Svakako u oči upadaju ona tri pika i opravdano se je pitati zašto je u te dane pozadinsko zračenje raslo 50%? Onome tko to prati vrlo je lako zaključiti da se ti pikovi poklapaju sa kišnim periodima. Ne, ne radi se o radioaktivnim kišama iako je to, iz prve ruke logično zaključiti. Baš nasuprot, radi se o nečemu što dolazi iz zemlje i indirektni je proizvod radioaktivnog raspada urana i torija. Zove se Radon.
Radon, sam po sebi nije kemijski aktivan i ne bi bilo nikakvih problema da se radi o stabilnom elementu. Međutim, radon je nestabilan (za 4 dana nestane ga pola) i raspada se na tzv. radonove kćeri uz emisiju alfa i beta zraka. Najstabilnija radonova kćer je radioaktivno olovo. Druga nezgodna stvar je to što je radon plin i to vrlo gusti plin (10 puta gušći od zraka). Zbog toga, radon je prisutan na površini zemlje i malo dublje. Zato, kada pada kiša i natapa zemlju radon izlazi na površinu i u tim trenutcima detektiramo povećanu radioaktivnost. Osim obične zemlje, plin radon je prisutan u raznim stijenama pa time i u građevinskim materijalima od kojih su građeni naši domovi, negdje manje negdje više. Iako je otkriven 1900. godine, o negativnom djelovanju plina radona počelo se više govoriti tek nakon 1984. kada je radnik u nuklearnoj elektrani u Pensilvaniji došao na posao ozračen. Ustanovilo se da se ozračio u vlastitom domu. Od tada su izvršena brojna istraživanja i došlo se do zaključka da je plin radon drugi po odgovornosti za izazivanje raka pluća (prvi je naravno, pušenje duhana). Zbog toga su mnogi, diljem Amerike i Kanade, u svoje domove ugradili detektore zračenja. Nije samo zemlja i stijena bogata radonom već i brojni izvori vode, neki manje neki više ali o tome mi se ne da pisati. Toliko...

Bio sam na krovu. Oni koji su pratili moj blog znaju zašto sam tamo bio. Moje ponovno pisanje o tome znaći da problem nije riješen. I dalje curi voda niz dimnjak u istoj količini u kakvoj je curilo i prije. Jedina razlika je u boji tekućine koju hvatam. Više nije tamna već je potpuno svijetla. To je dokaz da se tekućina više ne zadržava na šindri već na limenom plehu koji sam montirao u podnožju dimnjaka. Nešto sam napravio, nije da nisam ali problem riješio nisam. Ovaj put pristupio sam problemu odozdo(u kupatilu) i odozgo. Odozdo sam formirao dvije linije obrane. Postavio sam dvostruke kanale napravljene od polietilenske folije tako da, ako voda prođe prvi kanal onda se hvata u drugi kanal i odatle odvodi u slivnik. Na krovu sam izvršio detaljno zaptivanje limene ploče. Ovaj puta sam koristio pored silikonske mase i poliuretansku pjenu kojom sam zapunio veće otvorene rupe između komade šindre. Kako je limena ploča ustvari spoj dvije limene ploče posumnjao sam da bi to mogao biti uzrok kapanja pa sam se danas još jednom popeo na krov, ovoj puta sa starom gumom od bicikle, škarama i trenutnim ljepilom. Odrezao sam prikladan komad gume, rubove premazao ljepilom i time prekrio kritični spoj. Sada čekam kišu. Majstori i majstorice molim vas nemojte se smijati mojoj Fukušimi!

Jučer nisam ništa zapisao jer nisam imao koncentracije već sam surfao bespućima interneta da vidim čega ima i čega nema. U oko mi je zapala izjava uvaženog profesora da su naši znanstvenici "Bleferi, lažovi i šarlatani". Kako sam i sam znanstvenik, tj. osoba koja se bavi znanjem i kako sam tu, osjetio sam se pozvanim da dodam nešto k tome.
"Koliko para, toliko muzike". Naši znanstvenici trpe posljedice nedostatka znanstvenog sustava. Da bi napravili iole kvalitetniji znanstveni, ili bilo koji drugi rad potrebna su sredstva jer automobil bez motora ne vozi. Zato su naši znanstvenici osuđeni "na biciklu". Ne kažem da se "na bicikli" ne može nešto napraviti ali ne može se daleko stići i zato, kada našeg znanstvenika zapitaju o rezultatima rada što mu drugo preostaje nego da blefira i laže. Međutim, taj isti znanstvenik, ako ima sreće pa naleti na nekog u automobilu i ode "tamo vani" sasvim normalno funkcionira i njegovo ime pojavljuje se u prestižnim časopisima a njegov lik na uglednim kongresima. Da stvari nisu u redu ni tamo vani reći će vam svaki iole pametniji porezni obveznik jer, ruku na srce što to njemu znači? Kakve on ima koristi od toga? Gotovo nikakve. Iskoristivost znanja dobivenog istraživačkim radom je vrlo mala. Mnogi će reći, pa to je normalno. Međutim, nije normalno uložiti stotine tisuća pa i milijune eura, dolara u projekte koji će na kraju biti samo slovo na papiru. Ustvari, drago mi je što nemamo novaca za tzv. "doprinos znanosti". I tamo vani, kada se znanstvenik nađe zatrpan parama, i kada ga zapitaju o rezultatima rada što mu drugo preostaje nego da blefira i laže...takva je priroda posla

Link

Nisam dugo pisao o Fukushimi a ustvari trebao bi jer uskoro počinje vađenje nuklearnog goriva iz bazena smještenog uz reaktor br.4. Možda će te se zapitati a što je sa nuklearnim gorivom u reaktorima br.1, 2 i 3? Vjerujte mi, to ni sam bog ne zna. Možda je još u reaktorima? Ili je iscurilo vani? Ili je sve to skupa otišlo u zrak i i u vodu? Vjerovatno je tu negdje jer je radijacija toliko velika da uništava elektroniku robota koje šalju unutar reaktorskih prostorija. Igrom slučaja, nuklearno gorivo u reaktoru br.4 bilo je premješteno u bazen neposredno prije potresa i tsunamia, tako da je ostalo neoštećeno.Već prethodno uspješno je izvađena jedna šipka iz bazena

(mislim da je poslije vraćena nazad jer u tom trenutku nisu je imali gdje staviti) tako da je TEPCO odlučio krenuti u ovaj opasni pothvat. U tu svrhu, iznad ruševine zgrade izgrađena je konstukcija u kojoj se nalazi tehnologija kojom će se izvlačiti šipke iz bazena.

Ima 1535 šipki a cijela operacija trajati će godinu dana(4-5 šipki dnevno). Mislim da je početak operacije zakazan za petak i cijeli svijet vršti od straha mada TEPCO kaže da to nije tako opasno. Čak i da dođe do nesreće radijacija će se zadržati u okvirima prostora elektrane. Tako TEPCO kaže...
A opasnosti ima puno. Mi znamo, na primjeru Krškog da je to lako lomljiv materijal i da pucanje šipki nije nešto što se ne može dogoditi. Dodatni problem su jaki zemljotresi koji gotovo svakodnevno pogađaju okolno područje


Opasno je, nije da nije...

PS Zadnja vijest govori da je operacija pomaknuta za dva tjedna da bi se izvršilo službeno testiranje opreme pod nadzorom internacionalne komisije. Također je još jedan potres jačine 4.9 zatresao u blizini...

Vidim, ovdje sve pršti od inteligencije. Ma,bravo! Ali neću o tome. Napisati ću par riječi o lijekovima. Interesantno je zašto prirodni lijekovi nemaju "side-effects" a lijekovi stvoreni ljudskom rukom obiluju popratnim pojavama u tolikoj mjeri da se čovjek zapita da li je to lijek ili otrov? Analizirao sam lijekova za kardiovaskularne bolesti i za bolesti prostate i odmah da vam kažem, lijeka nema, što znači da sve one tablete koje doktor propisuje neće nas izlječiti, eventualno će nam olakšati muke koje bolesti nose sa sobom i to samo ako se radi o "dobrom" lijeku a takvih je jako malo. Večina lijekova ima takve popratne pojave da jednostavno moramo uzeti još jedan lijek da bi te pojave suzbili. I ako taj drugi lijek ima također popratne pojave onda se k tome doda treći i tako u nedogled. Na kraju, jednostavno pacjent se zatruje ljekovima. Nije rijetko da bolesni ljudi uzimaju ne dva, već tri, četiri pa i više različitih lijekova. Već i kod dva lijeka moguće je međudjelovanje a kamoli tri i više. Pri tome mislim na kemijsko međudjelovanje a o biokemijskom neću ni da razmišljam. Prirodni lijekovi nemaju "side-effect". Možemo ih miješati koliko god hoćemo i neće doći do negativne interakcije. Može doći samo do pozitivnih. To je ustvari,čudesno svojstvo prirodnih lijekova...

Znam! Reći ćete "Ovaj će se ugušiti u pizzama!" ali neću jer, nije pizza "pizza" već način pripreme hrane. Danas ću vam u detalje opisati kako se priprema pizza s povrćem i kobasicama. Prvo, otkud meni povrće i kobasice? Odgovor je vrlo jednostavan. Bio sam na placu. Ne bi išao da mi nije nestalo omiljene minasice, a znate kako je kada nestane kave. Da ne duljim, uzeo sam sve što mi je palo na pamet i to je završilo u pizzi...
Naribao sam mrkvu, peršin i celer. Kupus, kelj i špinat ostavio sam u listu. Brokulu sam rasčetvorio. Sir sam također naribao a kobasicu, jeger i papriku nasjekao sam na kolutiće. Češnjak i peršinov list sitno sam isjeckao i ostavio za sam kraj. Umijesio sam tijesto i podijelio na dva nejednaka dijela. Veći dio sam razvukao, stavio na protvan tako da krajevi vire i po njemu poslagao naribano povrće i povrće u listovima. Po tome sam rasporedio kolutiće jegera.

Nakon toga sam razvaljao drugi dio tijesta i njime pokrio poslagano povrće. Po drugom sloju sam sipao malo sosa od rajčice, dodao naribani sir, kobasicu, papriku i listove špinata. Sve to sam začinio sa malo mljevenog čilija i naravno, origanom. Krajeve donjeg tijesta sam navukao preko svega i ostavio da se diže dvadesetak minuta.

Možda vam to izgleda ogromno, ali sve je to voda tako da nakon dvadesetak minuta pečenja to postane jedna normalna pizza koje više nema... :)

Da...kada je pizza pečena pospe se sa nasjeckanim češnjakom i peršinovim listom u maslinovom ulju. Ovo je prva pizza sa svim mogućim i nemogućim. Možda bi trebalo izbaciti brokulu jer nekako ne paše ili je prebaciti u gornji sloj, a ono što je biser ove pize je jeger u srednjem sloju tijesta. Mislim da bi i sam jeger u tijestu bila prava poslastica...

Znam, mogao sam skuhati i juhu od svega ovoga ili neki čušpajz ali ja volim pizzu... :))

PS. Povrće pušta vodu tako da je donji sloj tijesta tanak i hrskav

Tijesto: 2dl vode, malo soli, malo šečera, žličica suhog kvasca i onda polako dodavati brašno dok se tijesto ne prestane ljepiti za prste...i malo maslinovog ulja. Danas sam koristio brašno za dizana tijesta ali može i obično bijelo a najbolji je mix obično bijelo i oštro brašno

onaj znak za radijaciju samo znači da je u blizini nuklearna elektrana...

Evo i mene. Sišao sam s krova, istuširao se, skuhao kavu i sada ću vam dati detaljni opis poslova koje sam obavio u vrijeme zvizdana. Naravno, nije bilo na onaj način na koji sam jučer zamislio već, jednostavnije. Prvo sam morao iskrojiti limeni oluk. Imao sam komad lima koji je bio malo prekratak (falilo je desetak centimetara pa sam morao spojiti dva komada). Strah od visina je potpuno nestao tako da sa tim nisam imao problema. Uzdužno sam savio limove koje sam prethodno probušio da bi ih mogao pričvrstiti za krov. Krajeve lima sam savio na sredini prema dole (kao na đezvi za kavu) da ne dođe do podljevanja. Limove sam dobro prislonio uz šindru na krovu i dimnjaku i zašarafio sa tri vijka. Sve to sam dobro zadihtao sa bijelom masom za dihtanje (koja se može i pofarbati). I to je to. Još jednom sam se vratio na krov da fotkam i sada čekam prvu kišu...

Danas sam bio na krovu. Mnogi će reći "Pa šta?" ali, za mene je to velika stvar. Dobro, ne baš toliko velika ali malo veća od normalnih stvari jer imam strah od visine. Ne znam porijeklo toga straha ali se manifestira trncima u blizini trtice. Možda je to neki atavizam iz prošlosti kada smo još imali repove i s njima održavali ravnotežu? A bio sam na krovu jer mi curi voda niz dimnjak. Moj dragi pokojni majstor, laka mu zemlja bila, nije to baš najbolje izveo. Kužim ja da je on dobro poznavao šindru i njena svojsta i vjerovatno, da se to dobro napravilo ne bi bilo problema, ali nije. I sada ću to morati ja nekako riješiti. Imam ideju, imam materijal, samo čekam sutrašnji dan...

PS. Ima na dimnjaku još jedan problem ali ću o njemu sutra...

Malo razgibavanja za dobro jutro...Htio sam o ovome pisati još jučer ali me je slovenski teleoperater sa Sljemena malo smeo pa ću sada. Link


http://www.index.hr/vijesti/clanak/treba-li-dizati-paniku-oko-ne-krsko/7083
06.aspx


Naravno da ne treba dizati paniku ali treba o tome ozbiljno porazgovarati jer, NE Krško je naša najveća opasnost. Pogodno smještena u samoj blizini Zagreba ova nuklearka je bila gotovo pa "nevidljiva" do nedavno, kada se dogodila i još se događa, katastrofa u Fukushimi. Čak i tada nismo puno razmišljali o našoj nuklearki jer je ona u Sloveniji. Ali, nuklearni incident se dogodio. Pukla je šipka prilikom izvlačenja i komadići radioaktivnog materijala pali su na dno reaktora. Naš stručnjak je rekao da to nije, ni tako strašno a ni rijetko u nuklearnim elektranama samo što se eto, u Krškom to prvi put desilo pa su pozvani Francuzi da sa svojim robotićima pregledaju reaktorsku posudu. Dobro, i ja se slažem da ne treba oko toga dizati neku veliku frku ali mora se znati. Međutim, postoji druga stvar zbog koje treba dizati frku a to je gradnja drugog bloka NE Krško jer, bože moj treba nam struja. A treba li nam struja? Koliko mi je poznato Hrvati su svoje tvornice uništili tako da velikih potrošača ima znatno manje nego što ih je bilo kada je struje bilo dovoljno. Također, nismo se nešto razmnožavali zadnjih godina. Čak što više, manje nas je nego što nas je bilo, tako da argument rast potršnje struje u domaćinstvima ne stoji. Istina, potrošnja kroz javnu rasvjetu je narasla. To vam tvrdim iz osobnog iskustva jer mi noću toliko blješti svjetlo sa ulice da se moram skrivati po sobi i ne mogu spavati od siline svjetla. Priznajem, faktor "Rasipanje struje" je u porastu. Zar zbog toga moramo graditi nuklearku?

Pogledam danas poruke na mobitelu i vidim da sam jučer oko podne prešao granicu sa Slovenijom i da sam se uključio na slovenskog teleoperatera. Izlistane su mi cijene roaming-a a mene uhvati panika. Dali sam koga zvao? Dali sam surfao? Dali je mene neko zvao? Malo vratim film unatrag i, koliko se sjećam u to vrijeme sam bio na pola puta, između Šumarije i Risnjaka tražeći kestenje. Fotografirao sam ali nisam koristio mrežu. I cijelo vrijeme sam slušao Jamiroquai-a. Možda sam i radio upalio ali to nema veze sa mrežom. Još su mi poželjeli ugodan boravak u Sloveniji...svašta

Gledam, malo se treslo u Dalmaciji. Nisu to oni japanski potresi ali vrijedno ih je spomenuti. Kako već duže vremena pratim seizmičke aktivnosti mogu reći da živimo u prilično mirnom dijelu planete zemlje ali, u našoj blizini je vrlo živo. Italija a pogotovo Grčka i Turska svakodnevno vibriraju, pomalo a ponekada i malo više. Jučer sam sa vrha Sljemena gledao rasjed Stubica-Kašina. E, to je opasno mjesto i tu može doći do većeg potresa kao što je i bilo 1880. godine. Link Taj je bio pravi "Japanac". Izgleda da su veliki potresi povezani sa solarnom aktivnošću iako znanost još uvijek nije pronašla vezu ali, sve ukazuje da je to tako. Evo, jučer su opalile dvije X solarne baklje i odmah su se dogodila dva veća potresa. Živahno je na našoj planeti Zemlji...

Evo i mene. Bio sam u šumi. Donio sam kestenje i koprive. Nisam puno, oko dva kilograma i to sam se dobro pomučio. Sve su pokupili. Kopriva ima ko' u priči. Cijelo vrijeme sam slušao Jamiroquai-a. On mi je udarao ritam. I pivo Velebitsko sam popio ispod tornja. Kao ninđa, odjeven u crno hodao sam šumom...Primjetio sam da je puno kestenova spareno, pa po tri pa i u grozdovima. To meni sliči na mutacije...ne, nisu radioaktivni, samo su mutirali

Link

evo link za Fukushimu...
Link

PS. Ako vam neko pokloni kestenje taj vas sigurno voli