Iskrica for Dummies

Ovako, izliječio sam bolest. Drugo, situacija oko nas je zajebana. Riba je nestala. Klimatske promjene su više nego vidljive. U Fukušimi, plaće radnika narasle dvostruko. Mislim da je oko 200$ dnevno. Puno pare izlazi iz reaktora i mnogi smatraju da je tisuću tona radioaktivne tvari napustilo reaktore i kreće se kroz zemlju. Što će biti ne zna se. Radijacija se proširila do Zapadne obale. Sardine su nestale, ptice umiru od gladi. Pojavio se svrab. I još mnoštvo loših vijesti...

A ovaj labud razmišlja...

Ovo je prvo...kupili su lučicu za tankanje goriva


A ovo je kanal koji dijeli dvije geološke ploče, istočnu i zapadnu dalmatinsku ploču. Slikano sa Paklene, a zove se tako jer su se na tom mjestu, u srednjem vijeku spaljivali oboljeli od kuge.



Cijeli je poluotok bogat svakakvim biljem, ljekovitim i jestivim. Ima i gljiva. Svojevrsni park prirode a u blizini je i ljekovito blato



Ovo je čičak

Sakrio sam se. Vidi se samo sjena. Jugo je prestao. U Americi temperature -50C. Primjetio sam prve nočne trkače. Sada sam na rivi,

Jako jugo puše. Ovo je slika samog početka. Sada je puno jači...

A ovo je taj, ugasli vulkan...



Ovo bi trebalo biti grotlo

Sjedim i tipkam. Policija posvuda, kao da hvataju sumnjivce. Primjenjuju jeftine policijske štoseve i vrlo su primjetni. A o neprimjetnim da i ne govorim. Snimaju. O svakom žele znati sve. Ne znam da li je to dobro ili loše.

Puše bura, ali ne ona strašna već ugodna. To je, ne znam koja po redu promjena vremena. Čak i u samom vremenu, ako se pomaknete 100 metara dalje je drugačije. Nikada se nisam osjećao tako ugodno u vremenu...

Evo, pred kraj ovog dana pišem jedan pošteni blog. Dugo ga nisam napisao. Sjedim u parku i kuckam po htc-u. Na ušima su mi slušalice i slušam jazz radio. Parkom prolaze ljudi, uglavnom mladi. Pored mene žuja. Palim pljugu. Prohladno ali ugodno je. Kao da sam kod svoje kuće. Još jedan gutljaj...nikog više u ovom gradu ne poznajem. Jedino sam jučer sasvim slučajno sreo Rozi. Kretao sam se prema tvrďavi Šubičevac, u brdo, sa Graďe. Nisam znao put, samo sam se kretao napred. Nenadano, iza mene zaustavi se vespa i sa njega siďe muškarac i žena. Okrenem se i taman kad htjedoh upitati za put, pogledao sam je i prepoznao. Jesi to ti? Progovorim. Jesam, odgovori ona. Nakon toga sam joj objasnio da sam vrlo davno živio u blizini ali sam sve zaboravio. Ona me uputila na pravi put i ubrzo sam se našao na Tanaji. Napravio sam krug i otišao do tvďave Šubičevac. Došavši, brzo sam se vratio jer su tamo ogromne antene i vjerovatno su jakai zračenja. Bolje ne. Vratio sam se natrag i krenuo put stare gimnazije kad tamo "On". Nisam mogao vjerovati svojim očima. Ispred mene je stajao prekrasan konj...

Hodam ulicama grada i slušam blues
Link

Oblačno je i hladno...