Iskrica for Dummies

Stvari poprimaju zabrinjavajuće razmjere...

Link

Tako izgleda svijet bez prirode. Meksiko je zabranio lov tuna. Amerika razmatra tu mogučnost. Razlog: Sve ulovljene tune su radioaktivne, neke više, neke manje. Majmuni koji žive u okrugu 70km oko Fukushime puni su radioaktivnog cezija. Stroncij nisu mjerili. Krvna slika im je katastrofa. Mogučnost epidemija raznih bolesti, velika. Podaci za ljudsku populaciju su tajna. U Kanadi umiru lososi, haringe. Ptice napuštaju obalu. One koje ne mogu izumiru. Ratovi, klimatske promjene...eto, u takvom svijetu mi živimo i nadamo se boljem.

Stvari su se donekle smirile, hoću reći, vrijeme. Ugodno prohladno. Za duge rukave. Danas poslijepodne bilo je idealno za kupanje. Voda i zrak su bili iste temperature. I ova noć bi trebala biti dobra za noćno kupanje. Dolazi brod, ljudi odlaze i dolaze. Brod isplovljava, riva ispod mene se trese. Lagani potresi. Na kamenu se dobro osjete. Opet je tišina. Nebo je prekriveno zvijezdama. U tami svijetlo broda i obrisi otoka. Glasovi mladih i djece. Jedna ugodna večer. Mladi iz Engleske, Šveđani, i Mađari su tu. Francuza na sve strane. Njemci i Slovenci već dugo su tu. Vidio sam i jednog Malezijca. Ima i naših. Sezona u jeku...

Kiša pada. Padati će cijeli tjedan. Naravno da je ovakvo vrijeme neuobičajeno za ovo doba godine. Temperature zraka niske, gotovo kao more koje je neuobičajeno toplo. Tko je pošao na more može se slobodno vratiti kući. Ljeta više nema. Tužno...

Ima puno mladih koka...

Nema se tu što reći.

Jutro je počelo sa bubonskim plakom ili crnom smrću. Kinezi su stavili u karantenu cijeli mali gradić od 30.000 ljudi zbog jednog smrtnog slučaja. Bolest je izlječiva. Radi se o bakteriji. Prijeti nam i nekakav plučni plak iz Amerike, a ebola nam kuca na vrata. Puno različitih bolesti. Problem će biti mutacije koje su postale vjerovatne. Tada, i sa prirodne strane nastaje problem jer se radi o novoj vrsti za koju priroda nije napravila protuotrov. Kao ni za čovjeka. Ipak, ima nade. Primjećujem pojavu idiotizma među ljudskom populacijom u znatnijoj mjeri, a idiote priroda ne tolerira...

Prekriva se tamnim oblacima. More se pjeni. Malo je hladnije. Jučer su tutnjali gromovi ali bez kiše. Čudno vrijeme. Neviđeno.

Link

Na oštrim sam stijenama. Puše vjetar sa zapada. Na istoku tama. Temperatura mora, kao u bazenu. Efekt staklenika. Ova noć donijela je jaki vjetar i kišu, a biti će toga još. Promjenila se klima, poprilično. Miševi nam pojeli žito..

Još jedna čudotvorna biljka.

Pepeljastoplavi okruglasti plodovi dozrijevaju zimi. Oprez, plod bršljana otrovan je! Osim što se penje, često puže i po tlu, ali tu nikada ne cvjeta. Ljekoviti su listovi i vršni dijelovi stabljike s cvjetovima. Glavni sastojak je glikozid hederin, a sadrži i druge saponine, organske kiseline i mineralne tvari. Ljekovitost bršljana bila je poznata još Druidima. Bršljan se upotrebljavao kao sredstvo za zacjeljivanje rana, kod opeklina, protiv čireva i sunčanih pjega. Danas se korist u obliku kontroliranih ljekovitih preparata kod upala u disajnim putevima, za liječenje simptoma hroničnih upala bronha. Zahvaljujući saponinima pokreće izmjenu supstanci. Djeluje ubrzavajuće na proces izlučivanja štetnih tvari. Primjenjen lokalno na kožu djeluje na razgradnju potkožnih masnih ćelija – adipocita. Ekstrakt svježih listova bršljana primjenjen na kožu djeluje obrambeno i zaštitno. Djeluje umirujuće na kožu i sluznicu. Utiče na proizvodnju hijaluronske kiseline u koži i vidljivo jača njenu čvrstoću. Djeluje ubrzavajuće na procese izlučivanja štetnih tvari.
Primena. Koristi se za lečenje bronhitisa, kašlja, crevnog i želudačnog katara, astme, slezine, polipa u nosu, reumatskih bolesti, tegoba sa žučnom kesicom. Deluje na srce i krvne sudove, leči belo pranje, reguliše neredovnu menstruaciju. Spolja se koristi za čišćenje kože, protiv vašaka, svraba, kurjih očiju. Čisti telo od trovanja pesticidima i radioaktivnog zračenja. Link

Zrak se promjenio, nebo se zamutilo. Sutra će kiša...

Okružen sam turistima koji dolaze sa svih strana. Dolazi noćni brod i riva je puna. Za par minuta ovo će opet postati pusto mjesto na kojem će se čuti samo šum mora.

Zuje mi komarci oko ušiju, sitna neka vrsta, ne svrbe puno. Cijelo vrijeme osjećam prisustvo duhova. Pravih duhova, čujem ih kako dišu, mogu ih i vidjeti ali to izbjegavam raditi da me ne vide. Nisam baš raspoložen da se s njima naganjam po sobi...
Danas sam bio u gradu. Između ostalog skoknuo sam do čajoteke po zeleni čaj. Imamo kineski zeleni čaj i zeleni čaj iz Japana, trgovkinja reće. Gospođo, ništa iz Japana. Zar ne znate što se tamo događa? Fukušima. Ali to je prošlo sve rigorozne kontrole. Evo, ja upravo pijem japanski zeleni čaj. Odgovori ona. Pustite vi to, postoje stvari koje se ne mogu izmjeriti...odgovorim i odem. Ustvari, bili su preskupi.

Nastavio bih sa strahotama postojanja, ako se slažete. Prva strahota postojanja je svijest o postojanju. Onaj koji postane toga svjesan sigurno se prvi put zasere u gaće, jer stvari ne izgledaju baš onako kako je navikao da izgledaju. Zacjelo se i samom sebi čini posve budalast ali to vam je tako kada hodate drugom stranom. Bez tog humora glava bi vam se razletila na sve strane i teško da bi vas itko mogao više skupiti. Strašno? Jel'da?
Druga strahota je što pojma nemamo o ničemu.

Prije nekoliko milijuna godina tu je tekla lava. Sada su tu stijene i more. Ponekad se malo zadrmaju, tek toliko da kažu da su još uvijek žive...