Iskrica for Dummies

Link

Link

Ovako je bilo u Italiji



A ovako je u Michigan-u....kiša, snijeg i led... Link

Danas sam bio do Tommy-a da kupim jabuke. Kada sa ih vidio prestrašio sam se i izletio vani. Bile su to gigantske jabuke (cirka, pola kilograma svaka) Nisam ih stigao poslikati ali izgledaju kao na ovoj slici. Ne tvrdim da su radioaktivne ali sadrže barem onoliko radioaktivnosti koliko je bilo potrebno za mutaciju. Čuo sam da je i sa limunima ista stvar. Teški su preko kilograma. Radi se o genetskim mutiranim organizmima a mutacije su uzrokovane najvjerovatnije radioaktivnim kišama. Malo sam surfao da vidim o čemu se radi. Cezij 137. Tu je veći problem što se radi o GMO. Da li to jesti ili ne jesti?

Sjede doma, možda i leže. Gledaju TV ili su na netu. Djeca su im vani. One imaju muževe, oni žene, po božjoj zamisli. Rade. Neki pohode crkve a neki doktore. Viđam ih samo ljeti. Zimi ih nema...recimo da je to moja kritika. Mogu ja i njih kritizirati. Iako ih vidim samo u mislima, volim ih...pa odrasli smo zajedno.

Link

Ovaj dan su obilježile mrtve ribe i vremenski ekstremi. Mrtve ribe u Japanu, Brazilu ali i po drugim mjestima na ovome svijetu a vremenski ekstremi u našem susjedstvu a i diljem Europe ali i svijeta. Uglavnom se radi o poplavama ali negdje je i snijeg u pitanju. Ovdje kod mene puše olujni jugo. Malo je kišilo ujutro ali sada samo puše. Ipak je previše vode u opticaju što je i normalno ako je prosječna temperatura na planeti zemlji narasla. Veća su isparavanja, više je oblaka i više kiše. Problem je što je vodena para glavni staklenički plin. Upali smo u spiralu, više pare, veće temperature, veće temperature, više pare. Ali, preko 100 Celzija neće ići...nadam se.

Neke čudne stvari se događaju u parku. Najprije je bilo mirno, samo dva zaljubljena para. Onda je počelo bljeskati. Mislio sam da sijeva, gledao sam okolo po nebu. Je, oblaci gadni, južina puše ali bljeskovi nisu odozgo. Napokon, pojavio se neki fotograf i žena. Nešto mjere slikavaju sve i svašta. I mene je fotografirao. I neki, jehovi nalik sjeo blizu i tipka po smartu, kao i ja...svašta. Sada je mirno. Puše jugo. U Dolcu fali još manje od pol metra da voda dođe do kuća. Čitam, Venecija je poplavljena i nizinski dio Italije. Moglo bi i naše primorje. Toplo je, neuobičajeno toplo. Mjesec je pun.

Osim ovih oblaka nemam vam što pokazati. Vrijeme je za kontemplaciju, duboka razmišljanja o svemu i svačemu. Vrijeme prolazi...

Došla Poljska piva! Malo sam plovio, čisto poslovno. Sada sam u parku. Puše bura ili što ja znam više koji vjetar. Sve se poremetilo. Prognoze vremena su nepouzdane.

Nećemo moći još dugo...još par godina i gotovi smo.
Link

Ne, ne spavam u parku. Tu sjednem da se odmorim, popijem pivo i popušim koju cigaretu. Naravno, i da otipkam blog. Ustvari cijelo vrijeme hodam po gradu, gore, dole, napred nazad. Ovaj grad je stvoren za hodanje po njemu. Izlizani kamen po kojem se hoda tisuću godina. Hodali su tu i knezovi, sitno i krupno plemstvo, težaci razni, poznati i nepoznati. Hodam i ja. I poslije mene hodati će moja djeca i njihova djeca. Grad, od kamena napravljen, trajan i vrijedan. Ljudi su tu prolazni. Rode se, žive i umru. Kao i svaka travka, stablo ili žbunj. Toliko o životu...

PS. Slika je sa Banja

Malo jazz-a
Link

Evo mene opet, isto vrijeme, isto mjesto, druga piva, ovaj put Beck's jer moje omiljene Poljske pive danas nema. Nema veze, valjda će je dopremiti iz skladišta. Što da vam kažem? Danas je nebo bilo pink. Jeste, lijepo ga je bilo gledati ali bojim se da je to bio odsjaj radioaktivnih čestica, konkretno cezija137Link pa se baš i ne oduševljavam. Puše bura. Tlak zraka je visok i ne može se spavati. Priroda je procvjetala što baš i nije uobičajeno za ovo doba godine. Može svatko govoriti što god hoće ali klima se promjenila. Po svijetu su velike poplave. Vjerovatno će biti još poplava i kod nas. Osigurajte imovinu, ako je imate. Kupite gumene čizme, gumeno odjelo i nabavite neki brodić. Trebati će vam. Neki prognoziraju rekordno hladnu zimu. I za to se treba pripremiti.

Samo da se javim da sam živ i zdrav. U parku sam i pijem svoje omiljeno poljsko pivo. Završila je nastava i oko mene je mladost. Vodoskok šumi, šume i automobili i motori. Malo puše ali nije osobito hladno. U parku baš i nema nekog. Slušam jazz. Nisam baš nešto pratio situaciju sa Ebolom i Fukushimom tako da vam o tome nemam što napisati u ovom trenutku. Popiti ću pivo, popušiti koju cigaretu i idem doma jer sam gladan kao vuk.

Dobro jutro. Evo, vidim uran heksafluorid u američkom zraku. Došlo je do ispuštanja plina. Narod govori da je vidio oblak i nanjušio plin. Službeno, sve je ostalo u kući. Ne smiju reći jer bi bili odgovorni i platili bi i štetu i oštetu. Ovako se mogu vući po sudu. Radi se o Honeywell-u. Isto radi i TEPCO koji uporno izvještava da ispušta oko miligram radioaktivne tvari u more premda su mu tri nuklearna reaktora u meltdownu. Toliko o istini. Još kad sam tu da vam kažem da je prvih tisuću vojnika američke 101 zračne odletilo u Liberiju. Očekuje se da će ih biti oko 4000 na liberijskom tlu. Tamo će se boriti protiv Ebole, bez neke posebne zaštite. Dok se vojska bori, amerikanci se polako privikavaju na činjenicu da je Ebola među njima i da se širi na raznorazne načine, službeno teško a neslužbeno i zrakom i vodom i pomoću životinja. Australijanci zabranjuju dolazak, ne izdaju vize ljudima iz bolešću ugroženih krajeva a njih je sve više i više. Službeni brojevi su jedno a istina, sasvim nešto drugo.