Iskrica for Dummies

...ovo je nekakav protonski luk...

To je najstrašnije od svega što sam čuo. Hoće Tursku. Cijeli Otomanski imperij. S druge strane im je NATO. Rusi u Ukrajini. Pa Kinezi i Japanci, Korejanci, Filipinci i Vjetnamci. Svi neku politiku vode. I sunce bljuje i radioaktivno je, i prljavo. Mali čovjek živi...

Pojavio se...

Sa'će da nas biju sile...

Link

China confirms.

Link


Ako osjetite cijanid nemojte ga udisati. Evo i priče...Link

Link

Eksplozija u Kini. Na terenu je preko 200 radiologa, bio i kemijskih stručnjaka. Mora da je nešto gadno gorilo...naravno, to je još jedan doprinos već i sada, toksičnoj atmosferi. Tko vam garantira da jedna molekula neće završiti u vama? Nitko, čak će ih nekoliko završiti u vama...

Vrijeme je stabilno. Tu i tamo zapuše neki vjetrić, malo se naoblači ali ništa. Sunčano, vruče i vlažno. Kao u loncu. Nema se tu šta prigovarati i žaliti...viša sila je to.

Na ovom svijetu ne događa se ništa što se i prije nije događalo. Samo se stvari ponavljaju. Opet ribe umiru Link, opet je zagađena rijeka, opet je nešto explodiralo, opet je juan devalvirao, opet je nafta pojeftinila...

Eto, unutar tih okvira se živi, radi i gladuje..

Jučer sam jeo breskve kao nikad u životu. Zar još takva hrana postoji? Ima i paprike i pomidora ali sam uzeo kruške i sada ih držim da omekšaju. Banana imam, fali mi još jabuka...a imam i sve za pizzu. Da, što jesti? I koji je danas dan? Ustvari, gdje sam?

Neobičan dan...stigla roba, dobra roba.

Ulaskom naše zemlje u EU postali smo dio njene statistike, kako one bijele, tako i one crne. Brojevi su takvi da se čovjek zabrine i upita...

Link

Link

Taj zrak što udišemo dolazi od nekuda. Tvrdim, nas ubija Eco-Mafija...Link

Makedonija, Veles


Možda je vjetrić donio malo radioaktivne prašine i do nas pa, ako vas peku oči ili malo suzite, ili imate kakvu drugu neugodnu reakciju, može biti da je od toga...

Onomad Ljubisa kosio livadu
pa prileg'o da odmori u debelem 'ladu
dok potok zubori i cvrkucu ptice
svrnula Darinka da umije lice

I taman se nag'la vode da za'vati
kad li joj se zabezeknut pogled sunovrati

Ref. 2x
Turio Ljubisa pivo da se 'ladi
pa zaboravio flasu da izvadi, evribadi

Link

Htio bi a ne mogu, a ono što mogu, ne da mi se...

O čemu čovjek da piše? Može i o sebi. O krutosti vlastitog tijela i pokušajima da se to ispravi tjelovježbama. Nije dobro prepustiti se vragu. Prvo treba pronaći uporište tijela.

Uporište tijela je elementarna točka i poželjno je da bude unutar tijela a ne van. To je točka u koje se tijelo vraća kada ga blago izbacimo iz ravnoteže. Ovisno o položaju tijela, uporište može biti na različitim mjestima. Nije to lako, pronaći uporište ali uz malo truda sve je moguće. Par minuta vježbe i čili ste i veseli cijeli dan...može se, uz put i glazba slušati, katolički radio ili po vlastitom izboru. Ustvari, najbolje je zaplesati indijanski ples, odmah u jutro...oprostite, možda je malo nadrealno ali nije loše. Izaberite ritam dana i zaplešite.

Tako se možete braniti i od uroka koji su bačeni po nama općenito, ali i vlastitih...

i

Vruće je i vlažno. Sredili smo klimu...

Nisam noćas spavao. Bilo je jako toplo i nije bilo daška vjetra. Ako mi netko kaže da je ovo vrijeme normalno onda ću ga zapitati s koje je planete došao. Ja, ovakvo vrijeme ne pamtim. Ne čudi me to, s obzirom da svaki čovjek na zemlji sagori 4-5 litara nafte dnevno. Priznati će te, previše je to Link.

Još neka pitanja su mi na pameti a vezana su za elektrčna vozila, odnosno alternativna...ona bi mogla na cestu, privatno. Naravno, trebalo bi osigurati naftnu industriju od propasti jer to ne bi bilo dobro ni za kapitalistu ni za radnika...milijun pitanja

Pijem kavu, motam duhan. Još sam živ. Toplo je, pretoplo za ovaj dio dana i za ovaj dio godine. Čitam vijesti. Prvo nuklearne. Piše o 90tim godinama, kako je nuklearni otpad doslovno, cijevima transportiran u more i kako su plaže u Normandiji prepune plutonija. Englezi su blizu svoje sjeverne obale u more bacili pola tone plutonija. Na tisuće bačvi punih radioaktivnog otpada leži na dnu Atlantika, Mediterana a koliko vidim i preko puta nas, u blizini talijanske obale. O tome koliko su Rusi bacili nuklearnog otpada u Baltiku bolje i ne govoriti. Radili su to svi jer su smjeli to raditi. Nije postojao zakon koji bi im to branio i vrlo dobro su znali što rade. Monstrumi ljudski...a mi smo nevino, ne znajući a ni hajući za to, uživali u idili pješčanih plaža onako, goli na suncu, valjali se po pjesku. Djeca su gradila kule od pjeska a mi, sa radošću promatrali njihovu sreću...onda su došli karcinomi, kože uglavnom. Nakon toga svi ostali. Sunce je krivo! Zaključili smo, i nastavili uživati u moru i pijesku mažući se raznoraznim kremama faktora i do +50, ni ne sluteći zlo. Onda je došla Fukušima i otvorila nam oči...meni jeste, ne znam kako vama.
Link