Iskrica for Dummies

Tek na kraju, saznao sam da će ovako izgledati. Da pojasnim. Duga je to priča. Traje gotovo dva mjeseca. No, napokon je prst sudbine odredio da to tako bude. To je čarobna svjetiljka. Osim što je svjetiljka ona je i FM radio. Puni se solarno i ručno. Preko nje se može puniti mobitel ili sl.

Tu se slobodno čovjek izrazi, ako ima što za izraziti. Eto, ja se dobrovoljno javljam pa ću i početi. Ovdje sam poznat kao Slova, ali sam ustvari, netko drugi koga neki poznaju a mnogi ne. Takav mi je bio cijeli život. I bio je svakakav, prošao u trku. I sve to je iza mene. I jučer je iza mene. Sada sam u sobi, slušam Jamiroquai-a i tipkam jedno svjedočanstvo o svome postojanju. Slova je moj alter-ego, dakle ja nisam Slova. On je izmišljen lik i on ne postoji. Postojim ja.
Nastaviti ću jednim unutrašnjim dijalogom sa dotičnim, gospodinom Slovom. Taj vas Slova svakodnevno plaši sa nekim Fukušimama, trečim svjetskim ratovima, mrtvim ribama. U stvarnosti velika je mogućnost da izbjegnete takve razgovore osim ako sami ne pokažete interes za to. Moje znanje je veće od znanja dotičnog gospodina Slove i o pojedinim informacijama možete čuti puno više. I nije oduvijek postojao taj Slova. Prije njega su tu bili razni drugi likovi, po ničemu slični. Te likove sam također ja stvorio. Ovaj isti ja koji je sada tu i piše. I njega sam izmislio...i muzičara sam izmislio. Naučio sam ga da trubi neke pjesme i sada je On, neki muzičar...svašta čovjek može izmisliti kad je taj Ja zanimljiva igračka. Ustvari, možemo biti što god hoćemo. Nismo jedinstveni sa samim sobom. Lako se možemo pretvoriti u bilo što. Preživljavanje je uvijet našeg postojanja i biti čemo to od čega živimo, čineći Ono, životnu profesiju, koju napuštamo umirovljenjem, kada smo konačno slobodni. Premalo za jedan život. Zato je važno biti u volji sa onim što radimo, u svakom trenutku, na svakom mjestu jer je to naš život, jedini koji imamo na putu u slobodu. Mnogi završe na stramputicama i negdje zaglave a neki su toliko tvrdoglavi da ni pred smrću nisu slobodni već se opraštaju od svojeg ja.


Tako gledam na život. Ne znam da li bi se gospodin Slova složio samnom? U svima nama čući jedan vrag, zlu ne trebalo...

Nemam riječi. Sve je gore i gore a već loše je...eto, jedem čokoladu sa rižom. Kupio sam je na akciji. Skoro duplo jeftinija, ona velika 300 grama. Pola je otišlo, pojeo sam jer je fina i lagana i topi se u ustima. Mmmmmm....ipak mi je dosta. U Fukushimi ništa dobroga. Koncentrirana radijacija odlazi u more. Novi front se otvara. Radioaktivnu vodu treba spriječiti da dođe do mora. U krajnjoj liniji morati će zatvoriti luku, hermetički.

Puno mrtvih. Statistički, 20% smrtnih slučajeva u Kini je uzrokovano zagađenim zrakom. Lokalno, taj broj može biti puno veći. Bolest i smrt...

Link

Link

Link

Pa vi uživajte u moru...Link

Eto, malo prizora iz Kine. Kažu...nikad gore. Potrovati će se, jadni ljudi. Lako što truju sebe, truju i nas. Isti zrak dišemo...

Ovdje je bolje nego na Facebook-u. Kaži brate, nema lajkanja, ali ima lajanja. Brani se, napadaj...pljuni, ako treba. To na Facebook-u nema. Mnogo, neki fini ljudi...uglavnom, dobro je, da sad ne opisujem.

Mi o Iranu ustvari, ništa ne znamo...Link

Qatar

Link



Svijet tone u sve dublji mrak...