Iskrica for Dummies

Čarobna svjetiljka putuje švedskom poštom.

Danas je krenula, iz daleke i prijateljske zemlje Kine. Izmjenio sam par mailova sa njima...dobro, vidim da nije jasno ako niste u toku a, kako sam jedino ja u toku reći ću vam opet. Radi se o stolnoj lampi sa fm radio koja se puni solarno i ručno i pomoću koje možete napuniti el. energijom neki drugi uređaj...npr. mobitel, evo slike



Stvari prekrivaju moj dom. Pune prostor oko mene. Sve mi to treba, korisno je, može nečemu poslužiti. Živim u svijetu stvari...

Znate, ja vam često pričam sa bogom. Htjedoh, nehtjedoh to je ostavilo trajne posljedice po mene. Nisu to neki spektakularni razgovori, tek ruka pomoći...

Link
Možda je Božić ali razloga za slavlje nema. To što čovjek radi je van pameti. Naravno da se bunim protiv toga. Ne mogu disati...

To je svakako, interesantno štivo, zagonetno samo po sebi. Mogu samo potvrditi da taj kovčeg postoji i čuva se u Saudijskoj Arabiji. Zavjetni kovčeg...gledao sam na Youtube. Ostalo je nastalo kao neka zavrzlama. U to ne vjerujem...ustvari, što je interesantno, nitko u to ne vjeruje. Po tome je Sorcha Faal i poznata...

Link

Panika u Lenjingradu Link

Link

I nas če potrovati automobili. Zagreb je crven...

A sad pjesma...

Idu dani, idu godine
Nikad više vratiti se neće
Kao da nikad ni postojale nisu

To život leti..

I to sada se rasteglo
Sada je nikada postalo
U san se pretvorilo

Magla svuda oko nas
Na putu što nigdje ne vodi

Naš je život katastrofa prava
Godinama od njega boli nas glava
Nižu se greške iz dana u dan
Nitko nas više ne izvadi van...

K'o ovce blejimo po cijeli dan
Kad kući dođemo, počinje san
Život uz medije, poneki bal
Tako prođe svaki naš dan

Da priči ovoj ne bude kraj
Pobrinuo se svemir taj...

Da ne budu samo galebovi evo i mene koji sam to snimio. Dočekao sam zalazak daleko od svega...

Počela je rasprodaja...

Tek na kraju, saznao sam da će ovako izgledati. Da pojasnim. Duga je to priča. Traje gotovo dva mjeseca. No, napokon je prst sudbine odredio da to tako bude. To je čarobna svjetiljka. Osim što je svjetiljka ona je i FM radio. Puni se solarno i ručno. Preko nje se može puniti mobitel ili sl.

Tu se slobodno čovjek izrazi, ako ima što za izraziti. Eto, ja se dobrovoljno javljam pa ću i početi. Ovdje sam poznat kao Slova, ali sam ustvari, netko drugi koga neki poznaju a mnogi ne. Takav mi je bio cijeli život. I bio je svakakav, prošao u trku. I sve to je iza mene. I jučer je iza mene. Sada sam u sobi, slušam Jamiroquai-a i tipkam jedno svjedočanstvo o svome postojanju. Slova je moj alter-ego, dakle ja nisam Slova. On je izmišljen lik i on ne postoji. Postojim ja.
Nastaviti ću jednim unutrašnjim dijalogom sa dotičnim, gospodinom Slovom. Taj vas Slova svakodnevno plaši sa nekim Fukušimama, trečim svjetskim ratovima, mrtvim ribama. U stvarnosti velika je mogućnost da izbjegnete takve razgovore osim ako sami ne pokažete interes za to. Moje znanje je veće od znanja dotičnog gospodina Slove i o pojedinim informacijama možete čuti puno više. I nije oduvijek postojao taj Slova. Prije njega su tu bili razni drugi likovi, po ničemu slični. Te likove sam također ja stvorio. Ovaj isti ja koji je sada tu i piše. I njega sam izmislio...i muzičara sam izmislio. Naučio sam ga da trubi neke pjesme i sada je On, neki muzičar...svašta čovjek može izmisliti kad je taj Ja zanimljiva igračka. Ustvari, možemo biti što god hoćemo. Nismo jedinstveni sa samim sobom. Lako se možemo pretvoriti u bilo što. Preživljavanje je uvijet našeg postojanja i biti čemo to od čega živimo, čineći Ono, životnu profesiju, koju napuštamo umirovljenjem, kada smo konačno slobodni. Premalo za jedan život. Zato je važno biti u volji sa onim što radimo, u svakom trenutku, na svakom mjestu jer je to naš život, jedini koji imamo na putu u slobodu. Mnogi završe na stramputicama i negdje zaglave a neki su toliko tvrdoglavi da ni pred smrću nisu slobodni već se opraštaju od svojeg ja.


Tako gledam na život. Ne znam da li bi se gospodin Slova složio samnom? U svima nama čući jedan vrag, zlu ne trebalo...

Nemam riječi. Sve je gore i gore a već loše je...eto, jedem čokoladu sa rižom. Kupio sam je na akciji. Skoro duplo jeftinija, ona velika 300 grama. Pola je otišlo, pojeo sam jer je fina i lagana i topi se u ustima. Mmmmmm....ipak mi je dosta. U Fukushimi ništa dobroga. Koncentrirana radijacija odlazi u more. Novi front se otvara. Radioaktivnu vodu treba spriječiti da dođe do mora. U krajnjoj liniji morati će zatvoriti luku, hermetički.