Bog je stvorio čovjeka, ali je vidio da nije dobro da bude sam. Zato mu je stvorio ženu.

"Na svoju sliku stvori Bog Čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih." (Post 10,27)

Uredi zapis

04.03.2008. u 13:33   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

PISMO BOGU JEDNOG DJEČAKA


“Dragi Bože,
ja bih želio biti televizor, pa bi me tako otac i majka više gledali.  Ja bih tako bio puno sretniji, a moji bi roditelji puno manje govorili kako će se rastaviti.”

Uredi zapis

03.03.2008. u 12:46   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

SVETOGRDNI ČIN

Rastava se braka oduvijek u državi Obale Slonove Kosti smatra kao veoma teška stvar koja može posvađati dva sela i nanijeti štetu cijelome društvu.  Rastava se može proglasiti samo izvan sela pod nekim drvetom.  Narod vjeruje da će se to drvo u vrlo kratkom vremenu osušiti jer je bilo svjedok jednoga svetogrdnog čina.

Uredi zapis

02.03.2008. u 22:50   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

LIJEPA MOLITVA

"Bože moj, daj mi da podjelim svoj život sa Celine-om, da postignem mir i sreću koju samotan nikada ne bih mogao postići.
Ali ako ja ne bih postao bolji uz nju i ona uza me, onda nas radije, Gospodine, rastavi i učini da idemo drugim putevima ove Zemlje i opet se nađemo skupa s Tobom u vječnosti." (S. Szchenu)

Uredi zapis

01.03.2008. u 14:27   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

DIOGEN I DJEČAK

Jednog dana grčki filozof Diogen išao je ulicama Atene.  Neki ga je dječak prostački vrijeđao.  Diogen mu potraži oca i kad ga nađe dade mu pljusku pa reče: "Pravedno je dati pljusku ocu, radi prostih riječi njegova sina."

Uredi zapis

01.03.2008. u 0:03   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

DJECA

A jedna žena koja je privijala svoje dijete na grudi reče: 
Pričaj nam o djeci.
A on reče:Vaša djeca nisu vaša.  Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom.  Oni nastaju preko vas, ali ne od vas, i iako su sa vama, ona vam ne pripadaju.  
Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, jer ona imaju misli osobne.
Možete im stisnuti tijela, ali ne i duše, jer duše njihove borave u kući sutrašnjice,koju vi ne možete pohoditi, čak ni u snovima svojim.
Možete težiti da budete kao oni, ali ne pokušavajte da ih tjerate da oni budu kao vi.  Jer, život ne ide unazad, niti se zadržava u prošlosti.
Vi ste lukovi iz kojih se djeca vaša poput živih strijela odapinju naprijed.  Strijelac vidi metu na stazi beskraja i On vas savija snagom svojom, kako bi strijele Njegove letjele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreća što vas Strijelac savija u ruci svojoj; jer, baš kao što voli strijelu što leti, On voli i postojani luk.
Kahlil Gibran

Uredi zapis

25.02.2008. u 0:01   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar