Narcizam,rasipanje svetosti i ostale male brige

moj anđeo spava...dubokim,slatkim snom...zagrlio moju ruku i stiskom mi potvrđuje ono što mu vidim u očima kad god ga pogledam-da sam tom tračku nade u ovom zlom svijetu sve što ima i treba.ljubim mu prstiće,male slatke rukice koje me čvrsto uhvate kad god ga držim na rukama...nesvjestan zla,boli,tuge,on se raduje tako malim stvarima-poljupcu,osmjehu,mom glasu...i ja se pitam svaki put iznova zašto ne možemo svi biti kao on-skromni u željama i očekivanjima,i tako beskrajno zahvalni za sve što imamo...