za usamljenu dušu

 
    Bilo je hladno tog dana,
    i kiša je lila kao iz kabla , dok smo koračali zagrljeni ulicama svatko sa svojim mislima.
    suze su se slijevale niz moje lice ,
    dok si me nježno dirala po kosi.
     A tad je kondukter dao znak, poljubila si me zadnji puta i ušla u to  ;plavo čudovište; koje te je zauvijek odvelo od mene.

 
    Još volim i patim.
      Zbog  sveg me je strah ,još želim da ti se vratim ,
      al nema sreće za nas.
       Još pratim tvoj pogled ,još zovem ti ime još pamtim jeseni ,ljeta  i zime.
       Još uvijek te tražim u mrkloj noći  ,a znam da mi više nećeš doći.

ne mogu zaboraviti dan
bio je to početak ostvarena ljubavi
sudbina je tome kriva
što sam svoje boli krio
što nisam svoju ljubav tako dugo izjavio
ne mogu nikako da zaboravim
tvoje oči i tvoje lice bijelo
na tebe uvijek mislim
o tebi često snivam
jedino u tvojo ljepoti
u snu i javi ja uživam
samački je život težak
bez veselj i ljubavi
za to me ti u tim danima
ne zaboravi