postumno

- Oćemol nas dva više uspostavit neki dobrosusjedski odnos i održivu bilateralnu suradnju ili kaj?
- Misliš ko Kosovo i Srbija?
- I to bi bio korak naprijed ak je jasno da si ti Kosovo. I prestani eskivirat tradicionalnu nošnju. Dobit ću platinastu značku u Petrovoj zbog tebe.
- Ko te jebe, ja sam Slovenija, a na Dubrovačkoj su još dva mosta. Pa ti sjedi doma i još malo pametuj.
- Ja ću čitat na kauču u toploj domaćoj atmosferi a Duggy će se divit tvom mirisu planinskog enerđi musk jebenog češera adriatic 24 hours.
- Ma nemoj.
- Ma moj. Kada je puna i ono, jebiga, kak da ti velim, malo sam prišparal na plinu hehe.
- Pederu!
- Podrivaču plemenitih pobuda! Unutrašnji i vanjski neprijatelju! Vozi, pravac kada!

E kad ide
To vam je kao.
Kao chopper na kojem bradata četa vitla šarcima tandžarama i kuburama ali onima s krajem poput trube. I kubanskim cigarama.
I onda se skutriš, cviliš i rukama štitiš glavu dok ne prođe.
Zajeb je ako se odma počneš kroz suze smijat što si živ jer zaključi da si se i ti dobro zabavio.
A nemaš joj muda proturječiti.


(disklamerica: ovo nije pjesmica o rozmarinoj babi :D)

Mama će se pobrinuti za tebe
Da se pravilno hraniš
Da spavaš kako treba
I da imaš ispeglano i čisto

Mama ima problematičnu povratnu referencu
Jer je prekasno rođena
Pa sjeda djetetu u krilo
Dok ne prsne pod njom kao staklenka za zimnicu

A djetetu bude žao
Dok ruča cornflakes

Ona sjedne vrlo mrko i uputi me u nove spoznaje o pravilima. Izvrnem se na kauč i pokušavam preraditi njen lik u božicu Kali. Onako kako nestašni dječarci crtaju brkove na plakatima. Gledam je kroz otvore u O, R i B na početcima članaka i paragrafa. Dok ne postane svjesna da si ni šumom ruku s po jednom cigarom u svakoj nije umlatila ego. I uvijek kad odlazi odlučna je u namjeri da poradi na tome, ali i inače je uvijek odlučna. A to je vrlo dojmljiva odlika. Odlučno gradi odlučene projekte, odlučna u odluci da se odluči na odlučnost. A ja se šalim jer sam loš gubitnik pa joj packam nacrte, ljubomoran na nju rekao bih kad ljudi tu frazu ne bi krivo čitali.

I posrami se kad joj bude teško pa ispod glasa zausti da je princeza,
I prihvati se opet administrativnih dužnosti
I tegli vlastitu nosiljku
I tuca se kao što bi to činili nosači
I pokušava izbjeći misli o tome kako je prost puk
Nepravedan prema princezama
Čak i onima koje stišću zube i nose svoju nosiljku

Semantički test inteligencije u paketu s opsežnom dokumentacijom provenijencije, oklopom kupole i blistavim pogonskim sklopom u savršenom stanju, smanjene pokretljivosti uslijed noćnog sljepila, velike vatrene moći uz problematičnu implementaciju u suvremenom kontekstu asimetričnih sukoba i nestanka klasičnih crta bojišnice. Ne prodaje se, ali vrijedi pogledati.

Ona pleše tango.
Razvukla se u ekstreme i postala čudesno mršava.
Želi dodire aure i škripu očnjaka na svojoj kičmi.
Rasla je gledajući Waitapu, zato je visoka.
Ona pleše tango.
Zato ne hoda obično već skladno
Kad je Ilica popločena trenutcima
I oštećeno kad nije.

Ona je ekscentar
Nekad ti prozviždi nad glavom
Nekad udari u bedro
I uvijek se osvrće
Za svojim središtem ravnoteže
Kao da vodi nestašnog psa
Koji vrti njenu centrifugu
Tako se pomiče kroz vrijeme

Možda na mojim mrežama pred jutro usne pelikan.
Misleći, možda su me sanjale.
Možda sam sanjao da mijenjam obličja
Jer ljudi nemaju iste snove.
A rado ih jutrom izlažu suncu poput perina.
Da se pohvale što su stvorili pred jutro.
Da se oni iz njihovih snova pohvale svime što su bili.
Kruh, neman i kaput.
Iz rasute šake pijeska prhnulo suho leptirovo krilo.
Nije izuzeto da ćemo se uskratiti.
Nije izuzeto da ćemo se predati.
Kost je legla pred psa, lisica pred jazbinu voluharice.
Vrijeme je za počinak.
Poljubac uz usnulo toplo čelo.
Vrijeme je za snove.


http://www.youtube.com/watch?v=40FjQH3Xw0M

Gospođo ja sam iz odjela za usluge građanstvu
tu sam da pružim uslugu vašem veličanstvu
pokažite slobodno svoja nesavršenstva
imajte povjerenja u naš profesionalizam i objektivnost
uvježbani smo da u najtežim uvjetima lociramo naivnost
u zajedničkom nam je interesu realan stav
prema kolateralnoj šteti
i divljem tkivu koje vam prijeti
naši su zahvati fundamen'talni
rizici veliki ali ba'nalni
za nekoga vaše stature i čeonog luka plemenite strukture
prihvatit ćemo se bez odlaganja prve frakture
upišite ovdje adresu za fakture
ovo je od sada vaš omiljeni ritam
jednostavnije je tako nego da pitam
vaši su ostaci zbrinuti prema standardnoj proceduri
da budu predmetom divljenja budućoj kulturi
svakako demonstrirajte susjedama naš postupak rekombinacije
pouzdan protiv čankira, sanira frustracije
uvjeravam vas da ćete pobrati ovacije
Jedan potpis gnedige, pro-sil-bi le-po.

Magla

Znate maglu u Zagrebu? Ne? Upoznajte je, čudesna je. Staneš pred nekog kraj sata na starom Savskom mostu, zaustite i u tišini polako mičete usne kušajući raspršene kapljice mirisa zimskog Zagreba. I onda ni ne počnete govoriti o jučer, magla je najbolja stvar danas a sutra je u njoj negdje kod željezničkog mosta. Ostajete među maglenim plahtama i zatvarate usta svjesni vlastitih usana kao ljudi koji rone nad suncem prošaranim dnom uvale. Isprva vam odvlači pažnju sve što je tuđe u drugim očima a zatim to ostavljate i gledate samo onime što nije. Pogoduje povećanju prostorne percepcije.

Pajser

Jurica je zabacil kapu malo na teme i počohal se po ćeli pak si je z dlanom poriktal dlake nazda na glavu, nabil šiltericu, plunul vu šake i hodal vu krug oko podropljene kamionske kabine dok ni skontal di su se vrata zgodno zpigala i zatukal pajser tam uz okvir gori. Lepo je uprl leđa i zarival to pak se čopil za kraj pajsera z obe ruke i obesil z leđima prema kabini onak da mu celo telo ljulja. Smešni je bil tak dok se kesil z čikom v gupcu i cimal se kakti majmun vu staroj zaflekanoj manduri. Al vrata su se otprla. Zna Jura kaj dela.

Puppet Master

Neka bude volja moja. Lutke su nakon predstave u kutijama. Volja je jedna, razlivena u meandre svjetlucavog flaksa, rukavcima do širokih rukava, tuđim licima nataknutim na vlastite misli. Nesloga i sloga smjenjuju se i pokorno unutar zadane minutaže stižu do raspleta koji je zapisan ranije.

Lutka

Isprva nije imala ništa osim lica nacrtanog na drvenoj kugli, ali… autora je mnogo, a i glumci se smjenjuju. Zbog toga je izraz na licu drvene kugle sasvim općenit. Glupo je detaljno rezbariti lice lutke i sakatiti joj univerzalnost.

Crnatkova

Predivan je osjećaj kad udarac prođe. Nakon „samo lijevi direkt“ i „samo još deset“ i zvrndanja sata na koje počinješ reagirati kao pas na fućkanje i „ajmo, skinut vreće i spremit“ i svih onih teških sparing rukavica i ogrebotina od fokusera na ušima i nagnječenih prstiju i balona koji ti okrenu njušku da vidiš svjetla u onim plehanim zdjelama za juhu. Malo je stvari tako poučno i tako nedvosmisleno jasno kao pogled na taj strop i poznavanje okusa tuđeg znoja, tuđih kretnji, slabosti i snage. Čudno je kako itko s vremenom može zaboraviti da mora učiti druge ljude, o drugima i od drugih., podijeliti sebe za porciju drugoga. I da se tuđi znoj ili krv na tebi podrazumijevaju kad se ljudi dijele.

Pita Mujo Fatu hehehe pita on nju jel bi hehehe i sad ona, jel, gleda ga hehehe i veli njemu hehe ali samo moram hehehe i on kaže ali hehehe, kontaš, on je nju pito a ona ko da je reko hehehe i on opet onda hehehe.

Ostavio je kavu na stišanom plinu umjesto da ga ugasi. Sad je imala okus po filter kavi kakvu je C držala u kupaonici u onome. Uvijek vruće blato, jupi.

Prvi je refleks reakcija. Osjetio si kik i krik negdje kraj dremljive gušterače i sad bi prepisivao jer zvuči ludo. Samo, to što si pomislio prepisivati nije to što je plasiralo kik. To te u stvari samo nasmijava. Ne možeš posuditi recept jer ti se čini da su simptomi slični. Potencijalno štetno i pouzdano nedjelotvorno.

Briše stol u dnevnoj sobi. Prebire po sjećanjima. Njah. Od toga se samo osjećaš pijano. I od toga. Prostor za uzlet je uzak. Pažljivo je prihvatio klimavi gumb potenciometra. Tihi tiktiktik.. tik…tiktik… tik…
A možda su u šumi. Možda su izleti bili isprani samo zato što si prilazio hladan i pod oklopom. Valja sići u strojarnicu. Ako malo razvališ oplatu broda moglo bi se lijepo prozračiti. Negativnih nuspojava se trenutno ne mogu prisjetiti. Ah, da… (memo to self: otvore samo iznad vodne linije)
- Pederu, tako nikad nećeš otkrit kako je guba bit podmornica.
Podiže pogled i gleda lik u velikoj kožnoj radnoj stolici. Unatoč pozi ne čini mu se opasan, samo zloban. A mere elf. Možda i cvelf, ali nikako adekvatan zao duh za desno rame.
- Moji defaulti nisu proizvoljni, formirali su se godinama.
- Kinda like in Greece?
- Dekoncentriraš me, nisi konstruktivan.
- Nije mi u opisu radnog mjesta.

Nda. Kicker. Ako ne odradim svoj dio posla samo ću reagirati. Na nasumične provokacije i dosjetke elfa. Mogao bih staviti na MojPosao „Tražim vraga“. Da mu strgam pičku i uzmem zvečku. Hehehe, nema do Du'brave.

1dV, 45 točaka za fokusiranje. Pirelli, power is nothing without control. Sprite, slab protiv mrlja, odličan protiv žeđi. Tiktiktiktik… tik. Cya a bit later.

Balona pustinjom i jedan kaže pazi štengengengengen… a drugi ne hvatam jer su nešto sprčkali antenu.

Bilo je cirka Oceanovih 7, možda pol osam,. Spavala je snom pravednika, okrenuta na bok, s nogom preko njega. Oceanovim dečkima nije bilo suđeno, kraj je odgledao jednom, početak par puta ali od 8 do 10 će mu valjda zauvijek ostati nepoznanica. Postao je nemiran. Tiho je ustao i počeo skupljati stvari.
-Kud ćeš? – pitala je sneno.
-Idem doma ćorit.
-Neee… mazila se više onako, letimično, mlitavo ga hvatajući oko struka dok je vezivao cipele sjedeći uz nju na kauču.

Kraj Velesajma u posljednji trenutak odustane od skretanja. Nije mu se išlo kući. Radio je bio okej. Most, Selska, Bologna i natrag u grad, bez cilja, s postajama. Visoko nad Zagrebom gdje ga je jednom odvela N. Kraj malog parka na Ferenščici da pas protegne noge. U Sesvetama. Pred jutro je natočio spremnik i krenuo na kavu u Samobor, no učini mu se kako je najzad pospan i miran pa ovaj puta u Dubrovačkoj pričeka zeleno za skretanje.

Probudio se nakon podneva, s blagom glavoboljom i opet nervozan. M je svijetlila na ekranu. Uči za kolokvij.
- Nekako sam napeta, morat ću poslije odvozit bajk.
Ideš. Evidentno srodna duša.
- I ja, ajmo se rađe pokarat.
- Kasnije, taman sam se udubila u šxcvpbhk kljcfg.
- Pljuc, enti vredne ljude. Ajd, radi onda.

Primio se posla. Išlo je solidno, ali ipak je bio nemiran. Isforsirao je priču s J do točke oko koje su dugo plesuckali i bio je nekako mješovito nesretan i zadovoljan. Sinko, i korak glavom u zid je korak naprijed!

Pokušavao je odljuštiti komad napuhnute boje sa stropa i sujetu sa svojih misli i osjećaja. Ako dvoje ljudi ne uspijeva naći požudu među sobom a nalaze mnogo ljubavi, mogu to razdvojiti. Požuda. J je to upotrijebila neki dan. Dobar odabir ako ciljano želimo ostaviti ljubav po strani. Jednom davno se tako neko vrijeme ustajao prije svitanja da bi doručkovao na drugom kraju grada, s drugom ženom. Nije bogznakakva ideja jer dugoročno rezultira neispavanošću, jednom nevoljenom, jednom nejebenom i dvije satare u tvom potiljku, a ako imaš ispomoć koja te spašava satare to su već tri auta koji križaju gradom, što je vrlo neodgovorno prema ekosustavu. Ako krevet uspiješ dotegliti bliže staklenom klupskom stoliću u njenom malom studentskom stanu papreno i slatko se sretno spaja u strast, riječ tako moćnu da pod krilima nosi i ljubav i život. Plus što si uštedio na gorivu. Sretnosjetno se nasmiješio uspomenama, uglavnom na negdašnje cijene goriva.

J. Žemska s apetitom za grotesku. Jedna od onih koje se žestoko otimaju uvjeravanjima da je sunce žut krug (po mogućnosti s nacrtanim osmjehom suncemojemaloklik) na različak nebu. Pokazatelj kvalitete. Radije se uredno suočava s kurvinskom usijanom kuglom plina od koje dobiješ rak nego da anestezira i amputira herc i um. Dalek je put do točke u kojoj će si dopustiti maštanje. Eh. Baš je volim. Previše se nakotilo modno osviještenih koji nabavljaju sreću na rasprodajama.

Međutim. Čini se da sam pretabanao predug put pod vrelom kurvinskom kuglom bez da zbog nečeg ili nekog udahnem nebo iz reklame i makar nakratko vidim sunce kako namiguje. Moja je požuda otišla daleko od ljubavi, mnogo dalje od Vrtlarske. I sad ih više ne znam približiti. Kad priđem kroz požudu znam da je ljubav predaleko za prvi jutarnji tramvaj. U stvari, tako daleko da se ne sjećam kad sam na to i pomislio. Kad volim, volim blago i nježno i zaboravljam da postoji požuda. Za strast mi uvijek nedostaje jedno krilo i to je tragičan problem, ne samo zbog žena, već i zbog toga što je život bez strasti sakata bradata šala kalibra HRT-ovog zabavnog programa.

Kad se malo otresem sebe, čini mi se da je nekako sve više onih koji su počinili takvu grešku u koracima. Valjalo bi o tome ozbiljno razmisliti.

If you're gonna be wild around the tame and tame around the wild ones you're gonna see something ugly in the mirror sooner or later. Perhaps it's just that you haven't been put to the test in a while. Growing fat and complacent, enjoying a good laugh at your own expense as if that was ever enough to just cancel your shortcomings. Yo, Pike, I see ya, yo funny, man! So are the others? Blow me, you've grown plain mean and yellow. Switch while there's still gaps large enough to squeeze your fat ass through.