Šaban Bajramović

još jedan pokušaj .... (ma neću dugo ..., par dana i to je to ;o))

Bio jučer koncert. U Tvornici.
I nije da ne volim cigane, i inače sam im sklona (nekad i kad su me pare žicali ;o)), ali jučer otišla, na nagovor prijatelja. O koncertu ...možda drugom prilikom, ali tamo ...usred šarolike mase (vjerujte mi, ljudi su bili i po godinama i po opredjeljenjima bili vrlo živopisni :o)) ...ON !
I sada meni ovo izgleda kao iz glupog njemačkog filma, od neki dan, kojeg nisam čak niti cijelog mogla gledati, već samo pročitala sadržaj (on je nju upoznao u podzemnoj i sad je traži..., pa se našli i HE...bljak!)....
Ja sam bila prkosna ....čemu sam sklona:o( ....a sad bih ....da se čujem s njim ....
Neke stvari su me na to nagnale, no ....kada se sjetim nekih dobrih momenata...zapravo i ne želim da je to bio jedini put, što smo se vidjeli ....Kao npr. trenutak, kad smo se upoznali ....Uhvatio je moju ruku i naslonio je na svoje lice ...a ja sam pitala: "Da li se znamo ?". On je rekao:"O da ...i ako se ne znamo, ZNAMO se ...."
Znam kako se zove ....znam kako izgleda ...znam kako se osjećam,kad je u blizini ....jedino neznam: zašto sam pobjegla prije nego smo saznali više od toga?!?!?
I još neznam: zašto mislim da ću ga naći ovim putem (niti;da li je to pametno, da ga uopće nađem? )?
?