Svakojaka razmišljanja dosadne osobe

Heroj naše priče, Ante, se je vozio kući s posla. Zapravo ne toliko s posla, koliko s poslovnog sastanka, a poslovni sastanci u njegovom svijetu uvijek imaju neke elemente za koje je bolje da njegova žena ne zna. Ovaj put je jedan takav element bila zgodna, sexy eskort djevojka koju je nabavio za sebe poradi demonstracije nekakve snage i moći poslovnom partneru (svoje firme) iz New Yorka. Ta demonstracija je uglavnom išla po principu tko ima mladu i zgodnu djevojku kraj sebe, prilikom takvih, manje formalnih, sastanaka, taj također raspolaže sa golemom količinom novaca koja mu ne treba, što, uglavnom, izaziva strahopoštovanje kod ljudi poput ovog čovjeka iz New Yorka. Ante tog čovjeka nikada prije nije upoznao, vjerojatno ga više nikada niti vidjeti neće. Međutim šef mu je bio naložio da se mora večeras sastastati s njim poradi jednog važnog poslovnog dogovora, a kako je Ante u firmi zato da bi zaradio novac, a firma postoji samo zato da bi zarađivala novac, a dani poslovni dogovor može firmi, pa tako i Anti, donijeti oveću količinu novca, a za Ronnya (čovjeka iz New Yorka) se priča da odbija i razgovarati na takvim poslovnim sastancima ako mu sugovornik dođe bez neke djevojke, Ante je, htio, ne htio, bio prisiljen doći na sastanak s eskort djevojkom. Da se razumije, Ante je uglavnom htio osobno sudjelovati na takvim sastancima. Ne zbog seksa, uglavnom ga nije ni bilo. Anti je jednostavno pasalo to što se zgodne djevojke, o kakvima je sanjao dok je bio mlađi, o kakvima sada vjerojatno sanja njegov sin na faksu u Zagrebu, makar prave da je zanimljiv, moćan i bitan. Ante se volio osjećati moćno i bitno, vjerojatno je zato i odabrao zvanje koje je odabrao. Ne zbog tih djevojaka, nego radi velike zarade i istog onog strahopoštovanja koje dolazi (makar glumljeno) s tom količinom novca.
Ovaj sastanak je bio više-manje kao i svi drugi, osim jednog sitnog detalja. Nije točno znao koji je to detalj bio, ali ga je nešto smetalo u dubini misli da je nešto na tom sastanku bilo krivo. Ništa poslovnog tipa, također ništa previše očito, poput činjenice da je Ronnyeva eskort dijevojka bila potpuno gluhonijema, što je zaista čudno, barem iz Antinog iskustva. Ne, nešto drugo ga je kopkalo. Pošto je te noći na sastanku popio više od tri viskija te je bila kišna noć, nije se mogao baš opustiti u vožnji te se posvetiti razmišljanju. Uostalom, više ga je u tom trenutku brinula reakcija žene kada se vrati kući. Ona je, naime, cjielo vrijeme Antine karijere sumnjala na to da je on vara, ali nikada nije imala konkretan dokaz. Međutim nakon ovakvih sastanaka je Ante uglavnom mirišao, barem malo, po ženskom parfemu, što je u većini slučajeva bilo dovoljno za svađu.
"E, samo mi još i to treba", reče si u bradu kada je uočio nekih dvjestotinjak metara ispred sebe prometnog policajca kako mu signalizira da stane sa strane. Deset minuta poslije se nastavio dalje voziti prema kući. "Fala Bogu da murjaci još uvijek primaju mito", pomisli si Ante u tom trenutku.
Oni viskiji koje je popio na sastanku su očito imali utjecaja na njega, pošto se više nije mogao sjetiti o čemu je mislio prije nego što ga je policajac zaustavio. Tada mu je iz najdubljih dubina njegovih memorija iskočila jedna njemu dosta draga memorija o tome kako je upoznao svog najboljeg prijatelja, Igora. To je imalo pozitivan utjecaj na njega jer je o Igoru imao samo najbolje mišljenje te nije nikada niti pomislio išta loše o njemu. Tako razmišljajući o Igoru i činjenici da se on nikada nije oženio, je došao do svoje kuće. Antina kuća je bila malo kičasta.
"Tako mora biti", prisjećao se ženinih riječi iz dana kada su gradili kuću, "da susjedi i prolaznici znaju da imamo više para od njih". Ante je na te riječi samo malo očima kolutao, tako da ga žena ne vidi. Na kraju krajeva i on sam plaća tisuće kuna djevojkama duplo mlađim od njega samo zato da bi ga pratile na poslovne sastanke, a u svrhu demonstracije moći i posjedovanja novaca. Poslije nekog vremena, mu je kuća koja vrišti porukom "ja imam puno novaca i ne pretjerano puno stila" prestala smetati i počela čak i pasati.
Svjetlo dnevnog boravka je bilo upaljeno, što mu nije bilo čudno, vjerojatno ga žena nestrpljivo čeka i priprema novu svađu. Samo je uzdahnuo i mentalno se pripremio za sukob. Tada je uočio nešto što mu jest bilo čudno. Ispred kuće je bio parkiran jedan Mercedes, koji po svojoj prilici ne bi trebao ovdje biti. Pošto je najbliži susjed pedesetak metara udaljen od njihove kuće i ima svoje dvorište za parkiranje svojih automobila, ideja da bi auto mogao pripadati nekom susjedu Anti nije niti prošla kroz glavu. Samo je pomislio "nije valjda kupila još jedan auto....".
Ušao je u kuću na stražnji ulaz, nadajući se da će moći prvo skočiti do kupaonice da ispere miris ženskog parfema prije nego što se suprostavi ženi. Kupaonica, ona za osoblje, koje je već otišlo kući, se nalazila odmah uz kuhinju, koja se nalazila odmah do malog hodnika u koji vodi stražnji ulaz. Ante je uspješno otišao do kupaonice te se uspio istuširati i ponovo obući u manje od deset minuta. Bio je dosta ponosan na sebe. Sada postoji problem da žena neće uočiti da više nema mirisa svog muškog parfema koje je osebujno stavio na sebe prije sastanka, ali je vjerojatnost da se to dogodi bila poprilično manja.
Tako se pun nade, iako mentalno spreman na svađu, ušetao u dnevnu sobu i imao je što za vidjeti. Nije nigdje u vidokrugu bila njegova žena, nego je za stolom, otprilike pet metara ispred njega sjedila ista ona gluhonijema eskort djevojka i prodorno gledala u njegovom smjeru, očekujući da netko dođe. I tada mu je sinulo što mu je bilo čudno na poslovnom sastanku.....