Ja, blogerica! ;)

Božić još nije ni blizu, a mene u zadnje vrijeme spopali duhovi prošlosti... Kamo god se djenula..naletim na nekog svog bivšeg... već me pomalo strah otići  u grad na kavu..
Odem jedno jutro na kavu u lokalni kafić,sva raščupana, jedva umivena, bez kapi šminke na licu... maltene u piđami...kad u moru glava izviri i jedno poznato lice... jedan od bivših... toliko mi je bilo neprijatno da sam zabila nos u  novine i nisam se usudila niti pomaknuti...
Sljedeće jutro,opet ja na kavu, ali sada s drugom frendicom, na isto mjesto, u istim hlačama, u istoj majici kao i dan ranije... ni ne sluteći da će i ista ekipa biti na istom mjestu,u istom ćošku... i naravno, kao da mi jučer nije bilo dosta nelagode,opet naletim nai stog  Bivšeg od jučer...
Pa gdje su svi oni silni zakoni vjerojatnosti koji kažu da ne udara grom 2x u isto mjesto i sl...
No,naravno, najbolje se uči  na vlastitom iskustvu..
Treće jutro sam pila kavu doma, sama.. ne želeći više izazivati sudbinu... misleći  ha,  baš sam ju nadmudrila ;)
ali..samo nakratko...
Ponosno dođe moja kći nedavno iz vrtića sa pozivnicom( jednom od mnogih) za rođendan u McDonaldsu.  Mama jel  mogu ići? Možeš!
Dođe dan za rođendanski party,mama dotjera svoju kći i odu na zabavu... i   jedan opet Bivši ( ali sad neki drugi,tj raniji bivši)  doveo svoju kći na isti rođendan... ali sa ženom... i mi veliki sad sjedimo za stolom i konverziramo dok mali se igraju i skaču u igraonici... a moj bivši.. jedva me pozdravio...   žena isto..a zna me..zbog nje me ostavio..  Opet sam bila u casual stilu...ali barem počešljana,da sam znala otišla bih kod frizera....no,šta ćeš..drugi put ću biti pametnija... ( barem se nadam)
Večeras, bezazleno šetam, ništa ne sluteći , držećisvojudjecu za ručice.. idemo na sladoled...dođemo do ledo škrinje... tamostojipoznanica sa svojimklincima..pozdravimo se ,razmijenimo koju kurtoaznu rečenicu, u to ona srdačno pozdravi nekog tatu koji isto prilazi kupiti sladoled sa svojim klincima... pozdravimga i ja..čini mi se tip poznat.. plaćam  2 kissa i jednog macho-a od  čokolade crne i bijele i opet pogledamtipa, a gleda i on mene... i onda me ošine spoznaja k'o grom iz vedra neba.... još jedan ... iskričar u ilegali...pokupim djecu, sladolede... klinci vriše, nisam ih ni otvorila ( sladolede) pokupim kusur i bris u sigurnost svoga doma...
 
Što li mi to sudbina želi poručiti, šaljući mi u susret sve te bivše?!

bila je kratka, tamna, strastvena, znojna, vrela, uzdrhtala, požudna... 
 

Samantha u sex i grad seriji  jedna je od glavnih faca.. Mnogim muškarcima je ona naj... Zašto? Zbog svoga otvorenoga sexi stava, zato što je žderačica muškaraca, ali isto tako sa srcem i dušom, željna ljubavi i pažnje koju pronalazi kod mlađahnoga ljubavnika, s kojim napokon i ostvaruje pravu vezu...  Ako se i mi ponekad ponašamo u stvarnom životu poput Samanthe, da li je to u redu?! Imati mladoga ljubavnika?
Moj je mlađi 16 g od mene... Da li sam jadna što sam zbarila mlađega ili sam faca zbog toga?! šapnite mi! ;)

Da li je čovjek snob ako uživa u lijepim stvarima? Ako voli sam sebi izgledati lijepo, dotjerano, pa ako baš hoćete i poželjno suprotnom spolu? Ako voli lijepu i ukusnu odjeću, koja ne mora biti uvijek i zadnji krik mode?! Tako da ako nešto u startu i skuplje platim, isplati mi se jer mogu nositi više godina... Da li sam pretjerala ako idem jednom tjedno kod frizera,  mjesečno kod pedikera, priuštim si ponekad i manikuru, masažu, wellnes i ostale sitnice koje me ponekad raduju ili podignu raspoloženje kada sam jadna, tužna, usamljena, nezadovoljna životom, sama sobom ili mi je jednostavno loš dan?! Jednom je Sanja Doležal rekla da kada se osjeća loše da si opere kosu i odmah si je ljepša i dan joj je vedriji...
Da li smo snobovi ako radije kupimo neki markirani komad nečega nego  onaj švercani iz  Italije, Turske, Mađarske, Kine i inih drugih zemalja i skoro jednako ga platimo kao i  u nekoj sumnjivoj trgovini, tržnici ili čak privatno od babe-švercerke?? .. a definitivno nam  se ne raspadne nakon prvog pranja... Da li smo snobovi ako volimo pojesti ukusan komadić hrane u finom i lijepo uređenom restoranu ili ako radije pijemo kavu na mjestima koja su nam i oku ugodna i na kojima se okupljaju ljudi koje i želimo sresti,  a ne u prvom lokalnom kafiću u kojemu se okuplja klapa koju znate još iz vrtića i sa kojima niti onda niste imali nekih zajedničkih tema?!
Da li sam snob ako volim da i moj životni prostor izgleda lijepo i  ako radije sjedim zavaljena u fotelji cvjetastog uzorka (  za koju sam štedjela godinama ili još uvijek možda maštam o njoj, jer si ju ne mogu priuštiti, ali meni se baš dopada i jednom sigurno hoću) i ručam sa staklenog stola, sjedim na lijepo oblikovanom stolcu ( koji ne mora biti nužno preskup) spavam u lijepom krevetu, gledam u lijepe umjetničke slike, reprodukcije, grafike, postere ili suvenire skupljenih sa putovanja,a ne u goblene, ili ne ljetujem  već dvadeset i kusur godina u obiteljskoj vikendici koju su još krvavo stjecali baba i djeda na nekom otočiću na srednjem Jadranu  i ne gledam već dvadeset i kusur godine u iste ljude svako jutro kada izađem na terasu iste te vikendice, koji su nerijetko iz istoga mjesta kao i ja na kontinentu ili čak iz istoga kvarta ili ulice... već radije svoj zarađeni i vlastiti novac utrošim na neko putovanje ...   ili ako se sa mojim trenutnim estetskim svjetonazorima kosi masivna hrastovina, sa stotine heklanih tabletića, miljejića postavljenih na sve moguće i nemoguće ravne plohe u kući, tv-u, radiu, možda kompjuteru, printeru,  nahtkasliću ili u veeeliki regal od zida do zida sav obheklan u čipkicu naših baka.. iako volim i cijenim rad vrijednih ruku.. skupljam i čuvam od zaborava i propadanja stotine istih ali ne uživam  gledajući ih posvuda po svom životnom prostoru...
Ili ako volim otići na koncert ozbiljne glazbe i iskreno uživati u njemu (iako mi je u tinejđerskoj dobi to bilo nezamislivo), pogledati dobru kazališnu predstavu, film u kinu, pročitati dobru knjigu i nastojati pratiti svjetska zbivanja na tim poljima...
Netko me neki dan prozvao snobom što sam u jednom blogu prokomentirala hrđavi bijeli golf u kojem me dočekao   muškarac na mom prvom sudaru na slijepo, a ja sam između muškarca i golfa povukla paralelu... Obrazloženje je da je tip radio godinama u Njemačkoj, pa ako si nije uspio kupiti barem pristojan auto...  oprostite ali svi znamo da se vani ipak može lijepo zaraditi ako se hoće.. ne? Pa sad ako sam snob.. neka sam... ali što su onda svi oni koji to sve rade kao i ja ali samo zato što to svi drugi rade i kao uživaju ili se trude uživati u nečemu što je sada i samo zato što je trendy?!

Sinoć sam napokon gledala film Malena. Malena (Monica Bellucci)je prekrasna, zanosna žena koja živi u malom sicilijanskom gradiću za vrijeme 2. svjetskog rata, sama, muž je negdje na fronti.... a svaki njen korak prate pohotni pogledi mještana, bubuljičavi teenageri, a otrovni jezici ljubomornih žena ju peru na svakom koraku...
Poznato?? Koliko nas je prošlo barem dio toga..  Ono što me najviše zapanjilo je ta muška strast i pohlepa za ženskim tijelom... svi su maštali da ju povale i kroz samohvalu drugim sugrađanima prikazivali su ju kao raskalašenu preljubnicu koja ne bira muškarce, već joj je kao smisao života imati tuđi pimpek među nogama.. nisu joj kao bitne ni godine, ni izgled.. ništa...  
Nevjerojatno kako muška pohota može navući bijes i mržnju njihovih vlastitih žena, majki,  prema drugoj ženi koja se ne uklapa u uobičajene standarde. Ona je lijepa, zgodna, pametna, zna se dotjerati i lijepo obući, ukusno.. istaći svoje draži... i odmah je a priori izgnana iz zajednice... a kada ju ta ista zajednica natjera na krivi korak u životu, odluče ju kazniti, žene ju pretuku  i odrežu   kosu...ii protjeraju iz mjesta...a ni jedan muškarac nije imao hrabrosti spriječiti i stati u obranu jedinke pred razbješnjelom gomilom..... nitko joj nikada nije imao snage reći u lice što im se ne dopada kod nje, ali u grupi su svi jači... To licemjerje  i dvostruka mjerila u životu koja različito vrijede za muškarce i žene... izgleda nikada neće prestati...
Žena ako je sama, neudana,a prošla određeni broj godina,  obilježena je odmah kao usidjelica, bez ikakvih kvaliteta, ismijavana i od žena i od muškaraca… ako je rastavljena ili udovica, to je  pak otvoreni poziv na seks  muškaracima, jer žena  , po njihovom jadnom mišljenju ne može živjeti bez sexa, ako ga je već jednom imala… a nedaj bože ako je žena sama, i još k tomu lijepa, pametna, obrazovana, sa karijerom ( za koju se morala dvostuko više izboriti nego muškarac) onda je također osuđena na samoću jer joj se muškarci ne usude prići misleći kako takva žena ima previsoke kriterije..  A žena neudana koja ima dijete…e, to je već opća sablazan, takva žena ne pripada u ničije društvo, jednostavno je izgnana…  iz svih sfera društvenog života...
To me sve asocira na pravila zvijeri  u divljini.. ako si slab… svatko te može i daje si za pravo.. a žena  sa karijerom je poput glavne lavice u krdu.. koju pak opet nitko se ne  usudi ni dotaći…
 
Molim vas razuvjerite me u ovome…
 

Tipkam se danas s nekim vršnjakom i spika dobro ide, kroz šalu i pošalice i kažem kako idem na cugu sa frendicama sada i ako hoće neka dođe ili neka da broj telefona da budemo u kontaktu. Ha,ha naravno da nije dao!!!! Hoće cam, i sex preko neta, a uživo šupak!!!! Ljudi, pa zar je to moguće?! Boji se svoje žene  i vlastite sjene, a kao neka faca, manager! ;) moš si misliti! ako nam takvi vode tvrtke, nije ni čudo što gospodarstvo cvjeta!
Nemrem belivit....
PAPUČARI SVIH ZEMALJA UJEDINITE SE!!!

Prijetim se tu o nekakvom sexu i gradu, o sexu u gradu, a od sexa ni nacrtanoga s na papiru/ekranu...
Zamislila sam ovaj blog kao izljev vlastitih emocija, sexualnih dogodovština, ali na kraju  priča otišla u sasvim drugom pravcu.. no, sada  bih mogla napokon i malo o sexu..;)
Sex, što o njemu pametno reći ili napisati..  ni Bratoljub Klaić ga ne spominje u svom riječniku.. (barem ne u izdanju koje ja imam)
Sex je poteba... tako barem kažu.. bez njega se ne može.. kao... a može ...  što je on zapravao,  tko tu koga  više treba.. žene muškarce ili muškarci žene... tko je iskorišten, a tko iskorištava.. da li se uloge mjenjaju ili smo uvijek na istoj poziciji?!
Nisam nikakav seksualni guruu, ali imam nekakav stav temeljen na vlastitom iskustvu i mišljenje, koje se  pak uvijek može i promijeniti... 
Kao srednjoškolka, dok još nisam bila sexualno aktivna,  mislila sam da ću sa svojim mužem sexati se  nekoliko puta na dan (ha,ha mo'š misliti), htio je on, ali .. život, djeca, obaveze.. nisu dozvoljavale.. no  bilo ga je uvijek, čak nekoliko puta tjedno ( što je ipak iznadprosječno obzirom na saznanja o iskustvima drugih) no mome napaljenome mužu, kojemu je to bio izgleda smisao života, nije bilo  dovoljno, uvijek je tražio još više,u najglupljim situacijama i vremenima... nikada zdovoljan/en.. Bilo je dana kada bih ga baš iscrpila i rekla ajde da vidimo koliko puta kvalitetno možeš sexati... treći put bi mu se jedva digao... :(  ili spremamo se nekamo, žurimo.. polugola trčkaram stanom, dotjerujem se , spremam, a on kao napaljena životinja naskakuje odmah, jer sam mu opako jebozovna, popaljiva, ne može izdržati... nebrojeno put se posvađali zbog toga... uopće nema osjećaja za stići na vrijeme, ne kasniti... 
Kada sma ostala sama... izdržala sam godnu i pol dana  bez sexa, dakle bez sexa se može... rušimo jedan od tabua..;) .. onda sam odlučila to promijeniti i budući da nisam imala priliku upoznati nekakvog muškarca, a bilo mi je već dosta djece i kuće, odlučim se na blind date...
Mamina prijateljica mi preporuči jednoga  muškarca, kao zgodan, visok,radi vani.. ovdje nema baš puno poznatih, pa ajd, ja kao dobra duša učinit ću i sebi i njemu ugodu... što me košta izaći na jednu cugu... no.....  prvo što sam ugledala bio je stari, bijeli golf, sav pohrđao... kraj njega je stajao sličan takav i muškarac, srednje visok, mršuljav, koštunjav, proćelav, pogrbljen, antimoj tip i izgledao starije nego što je trebao izgledati sa svojih četrdesetak godina..ja sva slatka, nasmijana, dotjerana, zgodna.. samo što me kap nije udarila kada sam ga vidjela... izgledala sam kao Barbika koja izlazi sa   Gustavom iz onoga starog  crtića... popila sam kavu i pobjegla glavom bez obzira... nikada više rekoh sama sebi ... onda sam opet počela kao "furati" sa mužem i ajd daj što daš.... počela sam "trošiti" bivšega muža... to mi je bilo najsmješnije i najbolje u cijeloj našoj dugogodišnjoj vezi ( naravno osim dvoje prekrasne djece) Naša romanca se svodila na čisti sex, moram priznati da mi je prvi puta bilo pomalo čudno.. odvikla sam se njegovoga tijela, mirisa.. svega... to je bilo animalno  zadovoljenje sexualnoga apetita... sex nikada bolji....trajalo je nekih mjesec dana...  a onda sam mu rekla da sam se izdovoljila, da sam trenutno namirena i da možemo okončati brakorazvodnu parnicu... 

Dobro jutro svima koji će ubrzo  biti okrutno probuđeni u ovo prekrasno snijegom zameteno jutro.  Predivno je, bijelo, čisto... romantično mmm  i da nisam umorna i pospana izašla bih sada van i  valjala se  po svježem snijegu...;)
Pusa svima... uživajte ... :)))
 
 

Ja ću se zaljubiti ponovo,
opet iznova
a ti više nikada
blento blentava....
 
reče ??? tko zna? da čujem pameten glavice! :)

molm sve koji ovo pročitaju da napišu jedan naslov, autora (ako se sjete) neke dobre knjige koju su čitali i žanr kojemu pripada. Hvala :)
Možda za početak neke ženske knjige.
Npr. Rujana Jeger:POSVE OSOBNO

danas sam s klincima  prošetala po žuto naranđastom tepihu od lišća.. šuškalo je  i lepršalo ispod naših nogu... klinci su uživali,trčali, smijali se, valjali... hodali smo do kestenjara da kupimo kestenje... kada smo već bili u centru grada, a djeca umorna, otišli smo se okrijepiti u slastičarnu, kavica za mamu, sokić i kolačići za djecu... a i mogli su se na miru poigrati u malenoj igraonici u kutu slastičarne... ima mala plastična kućica, hrpa jastučića, stolić za crtanje sa bojicama, blokićima, slikovnicama...(raj i za djecu i roditelje) uživala sam pogledu na viseći most, rijeku.. tako tiho, spokojno...
prelistala novine, užasnula se crnom kronikom... 
mama, došao je mrak... šapne mi mlađa kći...
pri povratku kupimo vruće pečeno kestenje te poput Ivice i Marice ostavljajući trag  od ljuskica, došetasmo kući...
 

ajd što sam radila danas.. ajd.. ali što s nikim ama baš  s nikim nisam kavu popila negdje u gradu ( a ono baš dobro izgledala, šteta što me nisu vidjeli)to si ne mogu oprostiti...
Danas je sajam starina, prošvrljala malo, kupila neku nepotrepštinu za 10 kn i došla doma...
gladna kao vuk.. banane koje sam pripremila ponijeti na posao umjesto doručka, zaboravila (naravno kada sam kasnila)a sada sam pregladna da bi njih jela, trebam nešto konkretno, mesnato... otvorim frižider... a tamo lonac sarme.. a još dvije samo... ako to ne pojedem sada... onda me to čeka sve do ponedjeljka jer idem kod staraca na  ručak, ali idem već danas, jer su tamo klinci koje čuvaju... i da nisam sama tu, a da starci ne troše svoje gorivo i ne voze ih meni kada ionako se svi skupa okupljamo kod njih na ručku i bla,bla, bla...  uzmem taj lonac... izvadim sarmu, jednu, stavim u mikrovalku... i proždrem u hipu.. gladna i dalje, pa neću valjda tu jednu ostaviti samu, jadnu, ucviljenu, uzmem i nju, iskasapim ju, podgrijem i pojedem... više ne tako halapljvo kao prvu.... ali  nije mi ni to dovoljno.. otvorim frižider.a tamo lijep komad hamburger slanine, otvorim, narežem par šnitica, proždrem i to.. i tako nekoliko puta.. e onda sam se zasitila slanoga, sada bih mogla i malo nešto slatkoga... čokolade znam da nema, ugledam na stolu orehnjaču iliti gužvaru nkako mi ovdje kažemo kada se ne želimo preseravati... i pojedem jedan, pa drugi i treći komad... ali nije dovoljno slatko.. sjetim se imam pekmeza i uzmem još jednu šnitu  gužvare, namažem pekmezom, pojedem i to ponovim još dva puta...
e sada sam ko prava gica prasica.... prežderana... od muke jer nisam išla nikamo na kavu.. užžžas..

Reče šef nek se dogovorimo i organizirmao dežurstva, i mi se lijepo dogovorimo, ja radim u subotu, jedna radi u petak, jedna u nedjelju i super.. svi sretni i zadovoljni.. sve pokrivamo... no šef nešto smrmlja da ja trebam doći u petak, a kolegica  koja sjedi sa mnom treba slobodnu subotu, dakle ja moram i u petak i u subotu.. ljuta al jbga... mora se... dolazim jučer na posao a šefa nema... on si spojio vikend i otišao s obiteji na more.....
ZVRRRR zvoni jutros sat, 7 sati.. ok imam još malo fore... nakon nekog vremena  izbauljam iz kreveta, odem si po kavu, pod tuš, osvježena i vedra, ajd nekako i pomirena s tom radnom subotom, mislim si poslije ću na kavu, pa sajam starina je danas, da sam doma ne bih se ni izvukla iz piđame cijeli dan, odem se obući i pogled mi padne na sat.. a ono 8:01 !pa kad prije.. ja još ko od majke rođena, niti sklopila kombinaciju obleke za danas, a radim od osam...
Nabrzaka navučem ono što sam jučer skinula, hlače, košulja, ( a znam da sam htjela rifle, ali tko će ih sada tražiti, pa još i pronaći), jakna, cipele,(malo pudera natrackala još u "kupijoni"/volim taj izraz, podsjeća na djetinjstvo/ ostalo ću na poslu) skupljam mobitel, ključeve po stanu... a gdje su mi naočale, možda bude i sunca, u žurbi dohvaćam kapu,(ako bude slučajno jako hladno) torbu.. zaključavam. trčim prema autu, i sjetim se da je na crvenom, i da sam namjerava jutros tenkirati... valjda će izdržati do posla... semafor, jedan drugi, treći, četvrti, peti,...napokon stižem... portir i spremačica na vratima..  smrknem facu (kao nešto se loše dogodilo pa da me nitko ništ ne pita) i u 8 i 15 sam već na svom radnom mjestu... palim komp... i....
i.. tako skoro svaki dan... kasnim, jurim... i mrzim radnu subotu!

Nedavno čitam  kako se u Francuskoj specijalizirala neka tvrtka za davanje savršenog alibija muškarcima dok provode vrijeme sa ljubavnicama( vjerovatno i obrnuto). Nabavljaju lažne hotelske račune, avio karte, ulaznice za koncerte ( na kojima niste bili), onak po potrebi... što kome treba.. cijena varira od 100 EUR-a pa naviše..
Za one nemaštovite ili prezaposlene..
SUGESTIJA: Sutra navečer je nogometna utakmica osijek-hajduk.. pa dečki, koji imate potrebu, a nemate dobar izgovor... pokušajte iskoristiti..;)
Carpe diem!

"Imala sam dvije velike ljubavi i gomilu cipela."
kaže Carrie B. u večerašnjoj epizodi.
tko o čemu, žene o cipelama...