jesen

Njene su se oči prikovale za njegove i on je pogledao kroz njene oči u njenu dušu do dubine veće od razdaljine koja premošćuje svemir. Vrijeme je opet stalo i njihove duše su se opet ujedinile.Nema ništa ljepše u tome ako nekome kažeš da ga voliš, što o njemu osjećaš. Ponekad to osjećamo ali ne izgovorimo. Uvijek odgađamo za kasnije. A ponekad više nema kasnije. Ako za nekloga osjećamo ljubav trebamo mu to i reći. A mržnja?Mržnja je krivo usmjerena ljubav. Kada volimo obično dajemo drugoj osobi ili stvari. Mržnja je kada toliko volimo svoje "ja" toliko ograničeno da se djelovanje nekog drugog ne uklapa u kalup našeg života. Uzrujavamo se zbog nečega što mislimo da su nam oni učinili. I tako na kraju počinjemo mrziti.Jedna od najljepših stvari je da kada naučimo istinski voljeti više nemamo sposobnost mrziti.Po nekad se neke stvari jednostavno vide. Što smo bliže događaju teže je ponekad vidjeti.…sve izgleda tako jednostavno kad s tobom razgovaram., ali kad sama počnem razmišljati uvijek se zbunim….…život je dosta jednostavan, ali mi ponekad prilično zamrsimo stvari. Što smo duže na zemlji to nam je lakše živjeti. Iskustvo je ključ. Jednostavno treba učiti iz svega što se radi i život će postati lagan. To je sve…... toliko sam duboko patila…duboko u nutra sam mislila da nikada neće prestati. Po nekada sam toliko patila da nisam mogla podnijeti samu sebe i najljepša misao bila je da ću umrijeti. Osjećala sam da tako duboko patim da nitko više do kraja vječnosti neće morati patiti. Kao da je to bila patnja dovoljna za sve. Bila sam izgubljena. Iznenađuje kako netko može biti izgubljen, a istovremeno znati gdje se nalazi. Bila sam tako izgubljena , slomljena, povrijeđena da sam mislila da neću preživjetio ni minutu života.… na kraju sam preživjela.Htjala sm nikada više nikome ne pomoći, da mi nikada neće biti stalo ni do koga. Bila sam tako umorna iznutra. Umorna od davanja, od brige za bližnjeg… pa ipak uvijek bih se ponovo brinula za nekoga i nečije probleme. I naučila sam više o davanju …. Nego što sam ikada htjela znati.Razlozi zašto sam se tako osjećala sada više nisu važni. Važno je što sam iz njih naučila….a to je kako vojeti ljude voljeti sve ljude. To je važno…ljubav. Ako te netko povrijedi ako te netko slomi, jedino što ti ostaje da ih voliš… sve što mogu učiniti da nastavim pokušavati i dalje. A na kraju svega otkrijem da je život lagan.Ne treba moliti riječima. Dovoljno je zamoliti srcem i dušom i reći da voliš…. Ako doista tako misliš bit će tako….S malo istinske ljubavi može se puno postići. Sve se odaziva pravoj ljubavi.Najteže ja navesti ljude da se odazivaju ljubavi. Uvijek su sumljičavi zašto je netko susretljiv ili se brine. Na kraju svi shvate o čemu se radi.Bog nikada ne bi stvorio nešto nesavršeno. Dao nam je savršen život, a mi činimo da se događaju nepoželjne stvari.Umrijeti tjelesno nije tako strašno. Umrijeti iznutra jedna je od najbijednijih smrti koja nekoga može zadesiti. Naše riječi i djela čine najviše štete. Ne ozlijediti znači ne izreći zle i nepotrebne stvari.....

Kisa me opet na tebe sjeca
I sve me u nase vrijeme vuce
I kad lupa u prozore moje
Ko da u moje tijelo tuce
Sakrit bih htio ovu tugu
Mjesec je mlad i na me gleda
Evo placem, a vjeruj mi da to ne bih htio
I zivjet vise mi se ne daS
ve sto bi htjela samo mi reci
S neba sve cu ti zvjezde skinit
Bez vode zivjet, vise ne disat
Za tebe sve sam spreman ucinit
Trebam te, ja ne znam bez tebe
Trebam te budi sada kraj mene
Trebam te da me dignes na noge
Kada padnem i bol me obuzme
Trebam te ja ne mogu bez tebe
Trebam te budi moja spasi me
Trebam te da mi snage malo das
Kad stane ova kisa da me uspavas
Trag mi je tvoj sakrila noc
Kisom se kupaju krovovi
Vratit bih htio sve sto sam imao
Jer sam prazan, u meni samo tiS
ve sto bi htjela samo mi reci
S neba sve cu ti zvjezde skinit
Bez vode zivjet, vise ne disat
Za tebe sve sam spreman ucinit

Kad god te uhvati tuga, tjeskoba kojoj ne znaš razlog, kad ti je u duši hladno, kada usamljenost boli u grudima...
... sjeti se da jednom već tako bilo. A između je bilo razdoblje osmjeha. Što znači... razdoblje osmjeha će ponovno doći.Ta se razdoblja izmjenjuju kroz život. Nauči da se ponekad treba prepustiti i propustiti bol i usamljenost da iscuri iz tebe.
Pronađi ljude koji imaju toplinu u očima namijenjenu tebi, namijenjenu tužnima. Pronađi one koji osjećaju što osjećaš. Ponekad je dovoljna iskra u nečijem oku ili osmjeh razumijevanja da se sve preokrene

.... toliko toga imam za reći da ne znam odakle početi.....previše se toga nakupilo u meni ....  život mi je postao isprazan i zamoran.... sve mi se čini besmislenim.....većinu sam svojih prijatelja i bližnji udaljila od sebe na ovaj ili onaj način.....dođu trenuci kad mislim da je jedni izlaz da me nema i pomislim kako bi najbolje bilo sklopiti oči i nikad ih više ne otvoriti.... umorna sam od svega..........

Želim da jesen sama pjesme piše,
Želim da jesen bude bez kiše,
Želim da jesen gole grane njiše,
Želim da jesen njene rane briše,
Želim da jesen zna puno više,
Da najviše volim, kad samo ona diše.
Želim da jesen može ljubav liti,
Želim da jesen može suze piti,
Želim da jesen moje osjećaje kiti,
Želim da jesen ne može skriti,
Da sam tužan, što je neće biti.a pjesme piše,
Želim da jesen bude bez kiše,
Želim da jesen gole grane njiše,
Želim da jesen njene rane briše,
Želim da jesen zna puno više,