Zapisi s turneje po gradu

Imaš bijeli zid, armirani skoro. Treba ti jedno vrijeme da ga razvališ.

A iza njega se nalazi još jedan. Opet bager i puno benzina dok ne odereš i to.

I onda još jedan zid. Tanki, ali najjači. Od kriptonita je, jeben za prijeći.

Ali se i taj rasturi dok znaš kako treba.

I iza toga zida nalazi se ona. Djevojka iz snova.

Da li se isplatilo?

Mislim da sam ih počeo kužiti.

Napredujem.

Još malo i dobit ću rang kapetana.

Ali daleko je do generala.

Bit ćete informirani kad dobijem slijedeći čin.

Klikneš na "tko je online" pa gledaš tko je tu, klikaš profile i onome koji ti "paše" pošalješ poruku u stilu "Ja sam mladi i nadobudni orao s veeeeelikim osmijehom, visoke kvalitete i toliko i toliko žive vage i tražim ženku čije su dimenzije te veličine kao u tvojem profilu?"

Ili ima i neka druga shema?

Uputite velikog offline lovca da postane i veliki online lovac.

Upravo sam se vratio s još jednog tzv. "lovišta". Zašto takozvanog? Zato što to nije lovina za mene, ma nije lovina uopće. Sve se to da uloviti jednom pivom ili manjim bambusom. Dakle nula bodova.
Nisam dugo bio na toj lokaciji i ne znam što mi je bilo da odem tamo, ali nadao sam se da se situacija promijenila i da je lovište obogaćeno dobrom divljači.
Moja "puška" ostat će nenapunjena do slijedećeg vikenda. Izvještaj slijedi.

- Jel' ti odgovara atmosfera?

- Baš i ne.

- Pa kako, rekla si da želiš ovo?

- Ma nisam.

- Ček a zašto sam onda ko konj stajao u redu da kupim karte koje nisu baš jeftine?

- Ma htjela sam samo vidjet da li si spreman potruditi se.

- Ajme vi žene niste normalne. Ja ću sad fino otići...

- Ček, idem s tobom.


Prvo pet minuta na koncertu, a onda pet sati na ležaju na vrućoj terasi u kolovozu.

Volim ljeto.