Tal der Hoffnung

"Go confidently in the direction of your dreams. Live the life you've imagined."                                 
                                                                 Thoreau
Pa, dragi moj Thoreau, ovaj tren mislim na tebe. Hell yeah! Cheers on that one. :)
                                                            

Noces krenem putem u dan ka staroj kapiji. Otvorena bjase. Predem  tih meni dobro poznatih jedanaest stepenica, oko mene sa svih strana cvijece. Sve odise po mirisu lavande i tamo malo dublje u vrtu po mirisu ruza. Kako udoh u svijetlo dvoriste ugledah te kako sjedis za stolom, a sunce ti obasjalo lice. Nisi mi nista rekla, sjedila si, stisla mi ruku i znacajno me pogledala.
Probudih se. O Boze tako je bilo stvarno. Je li stisak ruke znacio da ce sve biti ok? Cekaj me molim te. Dolazim, necu te iznevjeriti. Obecala sam.

Sjedim na krevetu pored otvorenog prozora. Zvukovi automobila koji neprestastano nekuda jure ulaze u sobu i tako s vremena na vrijeme mi ometaju misli. Da zatvorim prozor? Ne, treba mi svjezeg zraka. Neka ipak ostane otvoren. Hm, ne osjecam se bas tako dobro. Mozda je moje  danasnje previranje misli po glavi razlog nezadovoljstva i uznemirenosti? Sjednem se u auto i odvezem se do prvog shoping centra. Nadem prodavnicu knjiga i zakopam se par sati tamo. Bijeg je bio uspjesan, dok nisam ponovno izronila iz svijeta maste i nasla se na ulici. Vec je bio pao mrak. Ulicne svjetiljke su osvjetljavale ulicu i bacale refleksiju na skladno uredene izloge. Ponosne mame su se setkarale sa djecicom po promenadi, zaljubljeni parovi su takoder setali u nekom laganijem romanticnijem tempu drzeci se za ruku, ne skidajuci osmijeh sa lica i "ja" jos uvijek stojeci na jednom mjestu i ne znajuci tacno kuda da krenem.  Na drugom kraju ulice restoran kroz ciji prozor se daju primjetiti grupe ljudi koje sjede u ugodnom ambijentu, uzivaju u dobrom jelu i interesantnom dijalogu. Ja sam tu vanka, stojim i pomislim kako bi bilo lijepo sjesti, popricati o nekoj interesantnoj temi, nasmijati se sa iskrenim ljudima. Iskrenim? Ma sta i ja pricam. Znam da toga nema. Ogorcena sam poprilicno radi maksimalne prezasicenosti izlizanim jeftinim salama i glupim dijalozima tipa koje nosim gacice, koji parfem koristim, koju nijasnu karmina, koji muskarac se fenomenalno ljubi, gdje je sljedeca party i kao slag na vrh toga svega "veliki umjetni osmijeh". Ne, nisam ja ni za kakvo drustvo trenutno. Ne, danas necu nigdje, najbolje vratiti se kuci. Nisam ni za sto. Gospodo tamo vanka, svi sto se dobro zabavljate, zelim vam ugodan provod, ja se vracam u svoje carstvo samoce. Moram vratiti koncentraciju i natru ag u nove pobjede. Nadam se da cu u ponedjeljak biti nova osoba s laznim osmjehom na licu kojega prezirem vise od icega. 

Jutro je i evo uspavana bavarska metropola jos uvijek pociva u miru. Niti jendo auto da zabruji pod prozorom, ulicne svjetiljke jos uvijek gore, hladno je i kisa rominja. Mislim da je jako uporna ovih dana i sumnjam da danas misli prestati. Nebitno. Nedjelja je i ugodna je u svakom slucaju za sapavanje. Barem je tako prije bilo. Od kada znam za sebe svaki put kada je cujem kako udara o prozore u nekom jednolicnom taktu, vodila me je polako ali sigurno u svijet snova. Jutros je cujem, cujem je kako pada, no ovaj put izgleda da me nigdje nece odvesti. Previse sam nemirna da bi joj mogla pruziti ruku i druziti se sa njom u nekoj drugoj dimenziji.
Ovih mjeseci sam primorana okrenuti novi list kao sto je to obicaj u svakoj knjizi. Ma ne, to nije list...Mislim da je to novno poglavlje na kojem sam dugo radila, no sada kada je tu, obuzimaju me razni osjecaji, bas kao sto se u moru sudaraju tople i hladne struje. Imam u ruci interesantnu knjigu i dosla sam do poglavlja ciji prvi list trebam poceti citati, ali se pitam hocu li biti zadovoljna sa krajem.
Da, ja sam bojazljivi seronja sada. Znam...Oduvijek sam vjerovala u sebe i ne znam zasto se sada pitam da li ja to doista mogu. Mozda... jer puno osoba gleda na moj sljedeci korak. Da.... Nikada nisam voljela da se osjecam promatrano, no oni me doista gledaju. Ne smijem uprskati. Uostalom ja sam "pisac" te knjige i kraj ce biti bas onakav kakvim ga ja napravim. Moram uzeti tu odgovornost u svoje ruke. Osim toga tako je uopce u realnosti sa nasim zivotima. U vecini slucajeva mi ih "pisemo", ostatak ovisi od drugih u vecem ili manjem omjeru. Dakle prica sa zakonima aerodinamike i bumbarevom gradom ipak ima smisla.
06:28. Draga N., nadam se da si uhvatila avion. Evo kisa je izgleda odustala za sada, mrak bjezi sa ulica, soljica prazna i ne znam zasto je ne bi jos jenom napunila. Sretno putuj!

Po svim principima aerodinamike bumbar ne bi trebao moci letjeti. Pretezak je, niti mu je grada krila podesna za to. Uprkos svemu tome on to cini. Dragi moj bumbaru cesto mislim na tebe ovih dana. Nemas pojma koliki si mi uzor. Leti dalje, nadam se da ce  i meni poci za rukom :).

"Daleko od ociju, daleko od srca", "sa pravom osobom je sve moguce". Dvije opcije, dva misljenja. Jedni ce reci prvo, drugi ce opet zastupati ovo drugo, a ima i trecih koji kazu drugo, a misle i rade prvo. Bila sam oduvijek zakleti pristalica ovog drugog, ako sam u vezi sa pravom osobom koja djeli moje misljenje. Mislim da je predivno boriti se za nesto vrijedno i bitno, za nesto sto ti daje snagu, za nesto sto ce biti fenomenalno kada se desi...., no stvarnost je na zalost drugacija.
Pitam se cesto kakve su veze i brakovi koji funkcioniraju po principu "otvorene veze". Zar nije vrijedilo da ako seksualno opcim sa svakom osobom koja mi se dopadne, da nisam u vezi ili ako pak jesam, to bi bio valjan razlog za prekid. No danas, necu reci vecina ali, poprilican broj parova ima tu furku "otvorene veze" javnog ili tajnog karaktera.
Danas sam cula od jede osobe kojoj se radna kolegica povjerila sljedece: "Ja sam svom Kresi rekla da kada ide na seminare i poslovna putovanja, ako uhvati neki komad, da navuce kondom  da mi ne bi donio neku bolestinu i  jos nesto. Ne zelim to da znam. Ja ga volim i sretna sam ako je on sretan". Fenomenalno, pomislila sam. Moze im se onda i ona pridruziti, jer ako on gusta, da i ona ima nesto od toga. Ako nista, onda duplo intenzivnije  orgazme. Rekla je da ga voli i da je sretna ako je on sretan. Ona njega voli, ali se pitam da li on nju voli, jer da je doista voli ne bi to radio. I cemu onda veza? Mislim da bi radije zeljela biti solo i odvesti u krevet koga pozelim nego se kriti iza plasta "sretne veze" i traziti prvu priliku da napravim preljub. No, to je moje misljenje sa kojim se vecina vas nece sloziti jer smo mi ljudi zvijeri i imamo divljacko-zivotinjske nagone. A brak? To bi onda doslo kao neko nuzno zlo da bi odgovarali ovim smijesnim, nazovimo ih, drustvenim normama da ne bi slucajno odskakali od mase i sto je najvaznije, ostvariti reprodukciju malih bica da bi se osoba smatrala potpunom. Eto i kada delija ima i zenu i djecu, par godinica bracnog "staza", onda uroni u ove velebne stranice u cilju pronalaska sexy guze jer je zivot postao jednolican. Neprozivljeni snovi ga tiste, a iskrica igra neku vrstu zlatne ribice koja mozda i ispuni zelje.... Tupilo.... Kuda idemo? Cemu tezimo? Kakav imamo cilj?