Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

Pokazujem klupu na nasipu gdje se neki par ljubi okrenuti jedno
drugom. Stisnuta i zatvorena kao školjka nalazi mi se pod
rukom. Dlanova sklopljenih i mislim si samo ti igle za
štrikanje nedostaju da dosegneš krhki mir u svom nemiru.
Želja u tijelu i otpor u duši. Puna joj leđa naprtnjača što
se vješaju oko vrata i ne miču se niti s tamjanom. Netko te je
gadno sjebao uzvitla se površinom misli. Prešutim spoznaju.
Ozari joj se lice i produži korak ka stepenicama i sjedne.
Odjednom veselje šiparice u njoj. Pojavi se na tren i zgasne.
Ne puštam to tijelo uvučeno u oklop neraskidivi. Tražim
mjesta na kojima se nalaze spojnice jer pukotina nema i
vjerojatno ih niokada više neće niti biti. Porazno. Žena što
se ne voli ljubiti pokaže mi da jednom da itekako zna i
prestane. Čvrsto stisne usne i ne pušta me k sebi. ZAlud je
bilo osječati kako joj mirišu kose i nestajati u zelenim
očima. Prolasci po nježnoj koži vrata uljuljkivali su je sve
dok se nije ovila oko moje ruke sjedeči na toj stepenici
tražeči kkav takav fetalni položaj. Pričao sam joj o
vlakovima koji hipnotički kloparaju dok se lijeno pomiču preko
mosta. Spomenuto svjetlo radova kod savskog mosta. Djevojka
ispod naših nogu bori se s nekim psićem umornih nogu i ona.
Bože kao da sam otac ženi desetak godina mlađoj od sebe.
Prolaze priče dok njena šutnja ostaje. Samo što ne zaspi
držeći se moje ruke...........zagledam se izbliza. Hladna i
daleka a samo traži nešto gdje će se skutriti, zaklon što
li? Ponekadjoj bljesnu oči životom i zgasnu se hladno odu u
neon. Obečanje da je ljubiti neću dok pratim je do kola. Što
reći lijepa je i ništa više samo lijepa a strasti......gdje
su joj strasti usahle želim li znati uopće. Prepustim je
sigurnosti auta i odem u noć.
Zemlja nasipa žulja mi tijelo. Mjesec u nekoj svojoj
četvrtini. Trebaju li mi zvijezde. Nekada ne bi prošlo bez par
piva a danas.....danas je dovoljna savska voda što protiče da
mi rashladi dušu dok razmišljam o usnama koje zadrhte kada ih
pogledam

etogac...viiipova priča, a filipa nigdje niđe...

eno ga sad viri s pevetea i smješka se.

neka.

kako li je zajebano čitati više teksta na mobu majko mila

nije preduga. možeš ti to.

a i lijepa je. lirska. fićin mot.

nisam baš uvjeren da je vilipova :)
ali poštujem autorsku slobodu
lijepo

ajme. to je filp. viri iz svakog slova.

ok ok
pozdrav njemu :)
i njegovoj muzi

paprena pozzzz vilipu!!

je ..pozdravlja i on...
za dišpet onima koji ga otjerali.

držim ti fige u nadi

eto...samo jedna lijepa ljudska...muška priča! a nitko se ne propinje i napada autora (ko na mom blogu). ta nije valjda samo zato što je muškarcima dopušteno sanjati, a ženama ne? javno!

jbg nemre ostati baš na broju 13 he he he

pozdrav tebi paprena...:)