Mic, mic...

Link
Link
Link
Link
Link

Razmišljala sam baš jučer, ako umrem u Americi, nek me spale i pošalju urnu u Zagreb i stave u grob, (imam krasan grob s pogledom na arkade), jedino se moram raspitati kako je to sa slanjem urne, jer me neće biti, pa necu moći intervenirati u slučaju nečega.

Ako mi se zalomi u Hrvatskoj (ako imam sreće, haha), to je jednostavno, pokopaju u isti grob u komadu, bez potpale.

Pitanje je, da li da si napravim urnu od keramike, nešto slično, samo malo veće naravno, jer ovo na slici je urna moje pokojne Mrljice.
Mislim, dok još mogu i da bude nešto ukusno, a individualizirano.

Jel' ja to ozbiljno?
Ma ne, zezam se (kao is svi ostali)!

EPP: Izrađujem urne po želji pokojnika!
(I tu se zezam)

Hahaha..ovo je moj stil zafrkancije i niko me ne kuži..a ja to tak volim:-))
Ja bi jednu zelenu....sve drugo je organizirano..ja samo moram umreti:-))

Pa to Arapice!

hi :)


a zakaj je to zezatorska tema
kako se o svemu piše, priča tak bi ovo trebala biti tema
vrlo ozbiljna jer je zapravo vrlo životna..ili Umrtva,? umrtvljujuća? smrtna? zasmrtna, usmrtna?

:)))

btw, imamo i mi krematorij ali to znaš

dakle zakaj ne kremiranje, ?a sve ostalo isto..a i dobra ti je fora napraviti sebi svoju...vrlo pametno i kreativno i osobeno...

Donna, ako riknem u USA, bolje me je tu smrviti i poslati u Hrvatsku, ako riknem u Hrvatskoj, nemam se namjere dati kremirati, nego želim u komadu u grob. To je moja želja.
Kao da će me netko pitati!

obavijestila sam također svoje

kremiranje, i ništa pop ni litanije
ak neko ima kaj za reći...neka se pokloni i počne..i to je to
ili ih ne mora nešto baš ni biti, ono sakupismo se oko mjesta, zainteresirani, donesli su urnu i ajmo...šljaker odmakne ploču
pa sve zapravo potiho, bez ikakve pompe..

e i da, vrlo bitno...sa mobitela pušćanje mjuze..

prva stvar ...od CCR...."Long As I Can See the Light". Creedence Clearwater Revival jelte, al slobodno se malo skrati...

https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=BDfGblfOsZ4

a onda nakon kaj ja znam 20 minuta ?, pol sata, dok su ispušili pljugu, rekli kaj ko treba ili ne treba i odlaze od tam..
ono razlas, gotovo, iš iš doma
ova

Nat King Cole .Smile

https://www.youtube.com/watch?v=xyHoohNyYkw

etetga, to bi ja , valjda bu me poslušali...

a i ak im objasnimo kaj bi mi...rasteretili smo ih nasljednike jelte, ili frendove, partnere, trčkaranja uokolo i onoga kaj ja mislim da bi ona, kaj neko drugi misli da je red
pa oćemo ovo ili ono ili svećenika, ili ne,
aaaa tlaka..

reci ljudima, biti će im jednostavnije...

*razlaZ

pa ak nestanem odavde...eto i vi da znate..kaj da si na moment pustite...koja dva linka
iako ja ne volim otvarati linkove :))) ak ne piše kaj otrprilike je

Donna ne može se napraviti osobna urna.
Urnu možeš izabrati samo u Pogrebnom poduzeću.
Ovdje nema mogućnosti umjetičkog izražaja.
Pravila pokapanja, kremiranja i slično vrlo su striktna i ne postoje neke velike mogućnosti
umjetničkog performansa.....
Recimo ako želiš biti kremirana, tek nakon par dana od kremiranja urna se donosi na grobno mjesto. Ali to se ne smatra zapravo sprovodom, nego samo polaganjem urne. Čin kremiranja je svečan odvija se u Maloj ili Velikoj dvorani na Krematoriju Mirogoj.........Uz svećenika (po želji), govornike (po želji) , izbor glazbe sa vrpce ili pjesme klape......
Očito je, da nisi organizirala niti jedan ispraćaj........
To je jedan protokol. Ne možeš sama određivati. Možeš donekle. Ali samo ako je u skladu s pravilima.

Sprovod bez svećenika ?
Osobno.
Nisam bila na niti jednom sprovodu bez svećenika.
Ti jesi ?
Jel netko bio na sprovodu bez svećenika ?

Ja, sam bila na mnogim sprovodima bez svećenika i ubila bi se da mi stave nekog sveću, nit vjerujem njima nit' tzv Bogu, ma bjež...ustvari ja niti ne idem na sprovod ako je sa svećenikom :)

Ako se svi mole Bogu, mogu ja reći da se NE molim Bogu, jel' tak?

Da. Naravno.
Može sprovod bez svećenika, ako tako želiš
Ipak , dobro je da djeci kažeš što želiš i na koji način, jer nećeš moći sama organizirati svoj sprovod i uz najbolju volju
Ne brini, poštovati će tvoje želje
Pa Tvoja su djeca

Ja sam sve to već davno obavila napismeno.
Jedino nisam sigurna da će baš sve ići kako sam ja zamislila, jer ja sam 9 mjeseci ovdje i 3 mjeseca tamo kod vas..

Osjećam se nekako nelagodno da pišem o smrti....
Ali, u konačnici, to je jedina stvar koju nitko od nas neće izbjeći
I dobro je da ne znamo kada i gdje nas čeka
Uglavnom, ako se dogodi dok si "kod nas", tijelo može biti u mrtvačnici danima, dok ne dođu rođaci i sve ne organiziraju
Naravno, svaki dan se plaća.
Ipak, nekako mi je to grozno pisati
Iako . To je tema....

Ha ha ..mogla bih se složit s tobom đusi da ne volim ići na sahrane općenito nego baš kad moram a ove sa svećenikom izbjegavam! I da Patricia, ima jako puno ljudi koji se pokapaju bez svećenika. A i ovi strogi zakoni o urni mogu se malo zaobići.eto npr moj pokojni drugi muž je urnu dao razasuti baš u Istri na Kamenjaku! Dakle, može se ak se nešto plati nekom nekak

Glede urne, nedavno sam po želji rođaka koji nisu u Zagrebu, uspjela, odnosno, postoji mogućnosti
uzimanja 1 velike urne koja se polaže i recimo oni su željeli 3 male urne za svoju pokojnu majku......
Tako da je svatko od 3 djece dobio "svoju" urnu
Djeca nisu u Zagrebu
Jednu malu urnu su prosuli iznad mora na otoku gdje je dotična gđa, moja rođakinja živjela

Hehe Pat, tebi je grozno pisati, a to je moja stvarnost...
...svakodnevnica sa skoro 76 godina...
...često razmišljam, s obzirom daživim sama, vjerojatnoće me smrt zateći samu, a tu je i mačak...informirala sam se, hoće li me mačak početi jesti nakon određenog vremena...hoće, piše na Google-u, počnu s rukom

...ja se jedino nadam da to neće tako dugo potrajati, zbog mačka, da će moje cure skužiti da nisam online i da će se zapitati :)

Đusi, nedavno je moja kolegica od 55 godina umrla
Pred par godina druga kolegica sa 45 godina....
A Joža Manolić neki dan sa 104 godine
Nitko ne zna kada ga očekuje taj trenutak
Ipak, dobro je biti spreman, mislim, imati grobno mjesto, uplaćeno pogrebno osiguranje ili keš, i naravno da obitelj otprilike zna što osoba želi ........
kad taj trenutak......
dođe.......

evo me natrag...


well, da , bila sam na nekoliko ispraćaja bez popa, a i bez obreda, dakle na tzv. polaganjauurne....i da, Pat
Ne mora se ni zakupiti dvorana ni niš, jednostavno urna se preuzme..i nosiš je/voziš u autu, i tobož tamo gdje ti je mjesto za ukop, recimo van grada, i ti je voziš u svom autu, a kaj buš ti sa njiome i satvil je ipak u grob ili ćeš je usput rasut pa tam donijeti samo praznu urnu...sve se da dogovoriti ili eskivirati...

Da. Ali to je nekako. Pomalo asocijalno.

Jer podrazumijeva se da je na polaganju urne samo najuža obitelj
A na klasičnom sprovodu obično dođu svi oni kojima si nešto značila..........
I koji su Te poznavali
Da te isprate........

Sjećam sekao danas, bila je 1971. godina i moja mama je umrla...imala je 55 godina...meni se tada činilo da je i dosta proživjela...pa i jeste u stvari, jer je većinu života živjela s aneurizmom aorte veličine dječje glave...tada su mislili na rendgenu da je tumor, uredno ju otvorili da izvade tumor i vidjeli veeeeliku aortu...zatvorili, bila je negdje '50 i nekoja...nije još bilo dr.
Barnarda kod nas...

Da taj isti doktor je moju kolegicu , spasio.........

Ja više nikome ništa ne značim u Zagrebu, a niti ovdje, osim moje djece i unuka u Americi u Zagrebu nemam skoro nikog...malo je tužno, a jebiga, tako mi je grah pao, ni vrit, ni mimo...nemreš svugdje biti sve

I ja živim sama i jedna kćer je daleko, čujemo se i vidimo video vezom 2x tj...ova druga kaj je u zgb ne pita ponekad dugo, dugo ..najdulja "tišina" bje duga 8 mj...dakle mogla sam krepat bez beda i strunut! Za sada nisam. Imam i jednog frenda, oboje smo posve sami i tjedno se čujemo i vidimo bar 2x ...jedan od razloga jest da znamo da smo živi! Tak je kak je i to čovjek mora prihvatiti!starost je okrutna ali je dio života kao i sve što nam se događa i treba se pripremit i prihvatit...pod normalno! Ha ha...svega sam se riješila i jedinu "nekretninu" kaj imam "na sebi" je grobni mjesto na Miroševcu! I paljevina, se razme!

Đusi, nisi razmišljala da budeš pokopana u USA
Budući su tamo tvoja djeca i unuci ?

Na Fejsu postoji opcija kad umreš da tvoji mogu objaviti na tvom Profilu...dobro je...haha, ma baš me briga

Sara, i ja imam svoju "rezidenciju" na Miroševcu, bumo zajedno, jednom :))

i here we go again...

Pat ....bitno da si ti mene pokušala "poklopiti" da ne može, da drugačije je itd, jer pravila-...i onda ti drugi napišu isto, ili slično mojem, a i ti uvidiš da se može sa urnama i dijeliti pepeo..i to umnožiti..i to sama napišeš, .ali neka sam ja tebe opet valjda opće pojavljivanjem i komentarom trigerirala...phhhh

Ne nisam Pat razmišljala, jer posjedujem grob na Mirogoju pokraj Arkada...a ak' ću biti u prašku, kaj koga briga gdje će vrećica biti :)

Kaj je asocijalno, patriša? To da netko nepozvani odlučuje kam i kako ću ja? Kak ide ona ja sam svoga tela gospodar!

A ovo sa fejsom je strašno ..imam par frendova koji su već godinama pokojni a stoje njihovi profili! Zato ja imam knjižicu sa svim lozinkama (pa i iskrice,) da se to sve pogasi

Znam, da mislite da uvijek nešto imam protiv nekih od vas
ali i to isto ovisi o vama
Svaka akcija dovodi do reakcije
I nitko tu nije nevin
Nisam ja
Ali niste ni vi......

Pozzz

Tako je, ja sam svoga tela gospodar, a ako i ne budem, kak ću se pobuniti? :)

dakle ja ne bi sada neko okupljanje, kaj ja znam...ošla, ošla..kakva drama, bzvze, dakle najuži krug onak ili fkt samo deca..i/ili koji frend/ica i bok..
pa neka je asocijalno, ali nema nas puno..jer nas nema...

Pat, mislim da neću na Miroševac, moj pokojni i ja smo si obećali rasuti zajedno pepeo (,ko oni u mostovima okruga medison) iako kako se vrijeme sve više bliži, ma zabole me! A da ću si dat pustiti neku rock mjuzu kak veli Dona, oću

Meni bu dobro i u mojoj urni.........
Nigdje se ne bum rasipala ...........

Koliko je filmova obradilo temu s bakom u vazi, ili kad netko ukrade urnu ili se zagubi...ja ne vjerujem u ikakav život nakon što umreš, meni je svejedno gdje sam, samo je dobro da ima reda, da me skupe s partvišom na jedno mjesto i da nitko o tome više ne misli...ionako ljude držimo u sjećanju, a meni groblje i grob ništa ne znače

Pat zakaj si tak nedorasla? Ko ona deca u pješčanika...neću se više igrati s vama? Pa navči se razmjenjivati različita mišljenja...ak imaš svoje mišljenje ne znači da si protiv mene ili koga...ili mi protiv tebe naprosto razmjenjujemo različite poglede na neke stvari i pričamo! Zakaj bi se morali slagati ..užitak jed u slaganju (to je rijetkost) ali i različitosti.

Zato , kaj sam navikla, da me obično svi napadnete

Inače, ovo na slici je urna moje Mrljice, moje male istarske mace, kojoj sam spasila život i iz istarskog sela je odvela avionom u Ameriku, gdje je imala predivan život, moja Mrlja...srčeko

Kad već veliš da ti je dobro u urni, reci kak znaš? Morti bi vlažno? Ja znam da me nema kad me nema a simbolika rasipanja ili ne nema više nikakve veze samnom, samo je neka moja želja o kojoj razmišljaju ovi kaj ostaju. Na koncu sav taj cirkus od sahrana...je za nas žive predstava a ne za mrtve! Žalimo kroz njih sebe kaj ćemo tamo doć i to je sve!

To sam ja napravila za nju, nakon što je umrla, moje sunce, keramička urnica za malu micu od 12,5 godina

nije mi uopće bad pričati o tome, jer uostalom i za eutanaziju sam, pa bi bilo čudno..da se sad tu nekaj u vezi smrti ustručavam, neko vreme sam pak mislia ak me hapa neka ozbiljna bolešćina, da se dam studentima, na rezuckanje...al nije za sad niš interesantnoga kod mene..

Ne bih se složila s tobom sara.
Nije to predstava za žive.
To je posljednji pozdrav,
to je čin poštovanja prema pokojniku
Mislim, da smo ipak prevazišli eskimska plemena, gdje sami starci odbauljaju u zimu i umru a da nitko ne zna gdje...........ni kako

Mala patriša, svi ti u pješčaniku uzimaju kantice i ti ih onda...brišeš! Kak se oni ne bi njima igrali? Ma daj malo odrasti i prestani misliti da se cijeli svijet vrti u...pješčaniku! A i pijeska ima dovoljno pa baci i ti koju šaku zauzvrat ako te svi napadaju...pijeskom!

Zakaj prevazišli? Po čemu su npr običaji Inuita manje vrijedni od zlatnog teleta, kovčega, popa s križem i kandilom...ili nekog važnog političkog koji je držal slovo npr lopini Bandiću? Čisto licemjerje ..oni su bar iskreni!

Da li bi voljela skončati na taj način sara ?
Ja ne bih

Da Dona i glede eutanazije mislim da je to civilizacijski doseg i treba pustiti čovjeka da ode ako je biljka ili ako sam ne želi biti biljka! Čovjek ima pravo da dostojan život i dostojnu smrt!

Pat, koliki stari (ili bolesni,) skončaju svaki dan negdje u svom stanu, domu...padnu i gotovo! Ili na ulicu a klupi..svakim danom sve je više starih o kojima nitko ne brine...ni njihovi nit država! Zato izađu na izbore i biraj one koji će brinuti o starima, bolesnima, retardiran ima i sviđa koji trebaju našu pomoć...dok su živi a ne parafee kad ih nema!

Parade...tipfelera isprika

Smrt nas neće pitati kad i kako će doći..i nitko ne želi neku takvu lošu, svi želimo lijepu (za onog kome se događa (to je infarkt) ali onima koji ostaju takva iznenadna smrt je koma!

dobro oće li mi neko reć...:))))
jel mu podnošljive moje dve muzičke numere...za mene, iako bute ih vi slušali.. :DDDD.

Osobno mislim, samo tko mene pita
Da je izgradnja državnih staračkih domova prioritet.
Jer rapidno starimo.
A kapaciteta nema
Privatni domovi za starije su ultra skupi s neobrazovanim osobljem, pokupljenim s ulice
Znam o čemu pričam
Jer imam iskustva i s državnim i s privatnim staračkim domovima

Meni je najbolje bilo u onom filmu Veliki mali čovjek s Dustin Hoffmanom, kada deda indijanac ide u planinu umrijeti, jer je došlo 'njegovo vrijeme', legne on na planinu, leži, smrt ne dolazi, počne kiša, pokupi se on i odustane od umiranja...poslije je oženio neku mladu indijanku...haha, to m je tako nekako išlo, fantastično...

;-)

Donna, si vidjela, stavila sam ih u Link, ma super su, obožavam CCR.

Donna lijepu si glazbu odabrala..........

Moja muzika je ovo:

https://www.youtube.com/watch?v=lRPH6x7yOLA

aaa pardon, promaklo mi...tnx :)

dakle, ova CCR je za mene...a nat king cole..smile...to je za vas, za odlazak sa smiješkom...
da još "niste na mom mjestu" hahhaha...

.)) tnx Pat

Doduše, spominju Boga u mojem songu, ali i preko tog ću prijeći...mislim, neću prelaziti, nek me hite...

Precious Memories — Jerry Lee Lewis (Caribou Sessions)
dakle za našu Đusi .......

coooollll Đus...da ti i j,j. lewis :)))

Očito još nisam spremna, nisam glazbu odabrala
Samo groblje, i kremiranje i svećenika.......
No dobro, trebala bi i cvijeće odabrati jer ovi moji nemaju ukusa
Za glazbu još
Ne znam

Već je gore na Linku...

kaj je najveći štos CCR mi nisu posebno "moji" favoriti.jer imam ja druge bandove kaj fkt volim sve od njih, .a ni nat king, al ovo su mi dvje pjesme- kaj mi pašeju..za taj moj događaj. :)))..

Donna, umirem od smijeha...haha 'tvoj događaj' budemo proslavili...ne ja, naravno

Evo jedna koja nije za mene, nego za vjernike, ali je prekrasna:

https://www.youtube.com/watch?v=9cbsZDA2yio

Ma kredenci, ko da si me pitala...možda suzy que...ali sve njihovi je super. A n.c.cole i njegov stardust su vrh..super mjuza "po vašem izboru" gđo dona!

Stavljam i ovu za sebe:

The Gods were angry with me for loving you...

https://www.youtube.com/watch?v=7GlHE4HmX0Y

Suglasna pat glede izgradnje domova, ali važnije je kakvi su? U ovoj državi (vani to ne rade jer ne smiju) varaju jadne starce u domovina i škrtare (ne štede) na hrani pa korisnicima daju škart voća, povrće sa mrvicama mesa, užasno skuhani etc etc. Sve kaj valja pojede osoblje doma (tako je i u školama i vrtićima)! Sramotan lopovluk i potkradanje koje bi inspekcije trebale najstrože kažnjavati a ne još se njima trpa! Ne pričam na pamet, mama je bila 10 g u domu privat u zgb a ja radila na općini gdje se svaki dan vidjeli kako tržišna, sanitarna, porezna ima zatrpane aute i torbe...mita i korupcije!

Znam. Posjećivala sam starije članove. I donosila domaću hranu. I stavljala kreme. Masirala.
Da ne nabrajam...........

Predugo bi trajalo da počnem nabrajati što sam sve radila, za ono što je osoblje bilo plaćeno.........
ali prezauzeto ispijanjem kava i tračanjem

A naravno, nije mi to bio problem, nego i neka radost.......

Živjeti je bilo kako - tako,
al' umrijeti će biti tko zna kako...

moji prvi i zadnji stihovi u životu, haha.

Muških nema...očigledno im je tema nedraga...nije niti meni baš, dobro, ajmo sad malo o seksu... da li znate da je porastao broj oboljelih od seksualno prenosivih bolesti u staračkim domovima?

Treba nosit kondome...uvijek i svugdje...naravno, kad se perete, treba ih skinuti...

Vjerojatno ne znaš, niti ljudi znaju ali u stračkim domovima je jako jako puno zaljubljivanja.......
A budući je muških manje nego žena. Obično ranije ........odu
Zna biti i tučnjave oko dotičnih :-)

Tijelo stari, izdaje,
ali emocije..........
ne.......

Đus, ha ha ha, baš se nasmijah od srca:))))
Pogotovo me impresionirao tvoj budući pogled na arkade. Ispunjava me nekom vrstom zavisti, jer moj će pogled biti samo na jedan stari čemprses:)))
A dok ti dođe vrijeme, možda će i ozakoniti izradu individualiziranih urni, ne slušaj ovu Pašu, ona koči i inače svaku vrstu napretka:P
Dok ti dođe vrijeme imaš još niz lijepih desetljeća pred sobom da uobličiš ideju za svoju urnu:) Ova od mrljice je ....nenadmašna:)))
Ja osobno ne bi štel da mi pokopaju kadaver u komadu, jer buju me crvi onda škakljali jedno vrijeme, a to je nekaj od čeg imam košmar u ovoj nonkadaverskoj glavi:))Vatra je prapočelo, reko Heraklit (valjda:P), nisam poznavao čovjeka, ali dobro je reko (opet valjda:P)
Om mani padme hum:)

Baš sam razmišljala bi li dala urezati svoje ime s datumom rođenja i praznim prostorom za datum smrti, neki to tako rade...baš je optimistično...eto, zato ja NIKAD ne idem na groblje, podsjeti me na budućnost :)

Sexi lady šta ti bi?

moj svekar (u ovoj priči deda) je u staračkom domu. Ima 92 godine.
Plaća se 1.000,00 eur mjesečno, može se k njemu 24 sata na dan, imaju aktivnosti kakve god žele. Svekrva (baka) je umrla u 11 mjesecu prošle godine (isto je bila u domu) i za nepunih mjesec dana deda si je našao curu.
Pred jedno mjesec dana, javio mi je da više nema curu, jer je njegova izabranica u njihovu vezu umiješala i svoju familiju, sve je postalo previše ozbiljno i on je prekinuo.
Momentalno traži drugu.
I jako mu se dopada biti u domu.

Pogni, hvala na informaciji.
Super je to, tko si moža priuštiti Dom.
I tko je za Dom i tko želi u Dom.

U stvari, ja bih se momentalno ubila ovog časa da me netko želi smjestiti u Dom.
Smatrala bih to fizičkim napadom na sebe.

Planiram ovo ljeto u Zagreb, nakon toga u Istru.
Da bih to ostvarila, trebam doći na O'Hare Airport ili Detroit, prije toga jedan let iz ovog mojeg gradića, ja jurim sa svojim carry on-om po tom ogromnom Aerodromu, treba mi jedno 15 minuta brzog, trčećeg hoda, i aerodromskim vlakom, da bi se s lokalnog leta preselila na International Gate, uz put sjednem i pojedem nešto, ako imam vremena.

Tada se smjestim na Gate, obavim par telefonskih poziva, posjetim Iskricu, Facebook, pročitam vijesti, kad mi dosadi, uzmem knjigu i čitam do najave leta. Noge ispružim preko carry-ona, jer treba čuvati energiju, još ima dosta puta.

Nikada ne spavam na velikom letu (8-9 sati, ovisno o vjetru) preko oceana, nego si nađem filmove koje gledam, poneki put i po četiri filma zaredom.
Oni u međuvremenu služe hranu, piće, sladolede.

Letim uvijek Economy class, (najčešće United Airlines i Lufthansa) pokraj prolaza, radije se dižem nekome, nego da moram moliti nekoga da se diže meni.

Stižem u jutro, tad već promijenim 6 sati na ručnom satu, u Frankfurt, Munchen, Amsterdam ili već preko čega premošćavam ocean.

Počinje jurnjava ili polako, već prema tome koliko imam vremena za transfer let za Zagreb. Ti aerodromi obično smjeste let za Zagreb negde na kraju krajeva bilo kojeg aerodroma.

Opet čekanje, radije čekam nego da jurim. Sad je već taj treći let, umorna, pospana, ide mi sve pomalo na živce i jedva čekam da prođe.

Let za Zagreb pun Hrvata koji govore hrvatski!

U neku ruku predivno, jer sam među našima, samo tu i tamo se nađe neki stranac, uglavnom NAŠI.
Stjuardesama kaže, Molim, Hvala na hrvatskom. Divota!

Malo mi je pun k. Amera, egleskog jezika i toga svega, tu sam da se relaxiram, opustim i počinjem osjećati neko blago zadovoljstvo, srepnju, radost...

Kad avion dotakne hrvatsko tlo, već sam uzbuđena i jedva čekam da uzmem moja 2 kofera i izađem, jer me tamo moji čekaju, sister i ostali...

Što želim reći, samo ovaj put koji se sastoji od 3 avona, je komplicirana misija, to radim oduvijek, dakle, nemam ja šta raditi u nekom staračkom domu, ah da...nakon određenomg broja dana u Zagrebu, idem u Istru...autobusom, najčešće.

Neki put me prevezu autom, ali onda to masno platim pičkaranjem, radije sjednem u miru božjem na autobus i ne trebam progovoriti riječ...iako, sa sestrom je drugačije, pjeva se, zeza se, psuje ostale vozače, pije kava na Vratima Jadrana, pa se malo zagubimo, pa opet pjevamo, O Istro Istro mila, naša si i naša ćeš nam uvijek ostati...tvoji se sinci,za tebe bore, jer oni tebe oduvijek vole, naša si, naša si o zemljo zemljo mila, tra la la......ma da, nije niti to loše...ona je jedna smiješna, prekrasna žena, zajebancija je zagarantirana.

Kad dođem u Pulu autobusom, odmah tražim Taxi i ugovaram cijenu do mojeg mjesta malenog, jer su taxisti svugdje isti, ali i ja sam ista...

I tu počinje milina, kako se približavam kući, ključeve sam pripremila (a ne kao ono jednom, pred kućom na zemlji prevrnem kofer i tražim ključeve), toplo, miris zemlje, zelenila, mora, mačke dolaze znatiželjne, tko je to tamo, prepoznajem moje drage od prošlih godina...treba imati srca i snage za sve to, ja imam i previše...