Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

nasamarivši samog sebe ostao si na kraju puta.
kroz staklenu kuglu može se nazrijeti tanki i nesigurni smiješak.
baš jako bole promašaji.
svi ljudi koje okrznuo si pogledom i nisi osjetio.
osjećaš li postojanje? mene?
snagu crpim iz sadržaja bukve,
lista što tvrdoglavo stoji u svom pravcu
nepomično
i s namjerom da ovlada zrakom.
ima li jeke koju mogu dotaknuti jagodicama?
dugujem li stopalu pokret?
pahulja spuštanjem živi umreženost zemljom.
nećemo se rastati ako nestanemo.
ništa se ne briše, sve se nadodaje i zbraja.
kapi suze i kapi tijela …
sreća da stanice pamte ono što smo naumili zaboraviti…

----------------------

tumarati tijelom
u rožnici
radoznalo
pustila sam razgledavanje
tihi smo i sretni u svom postojanju

Tko si ti
Da osudu
Mi
Dijeliš,
Gorčinu i
jarost
rasprostireš i
Pažnju
Opet plijeniš?

Ti
Pozornicu
Dobio si,
Pljesak, aplauze,
Opet si na
Sceni!

Sram te bilo
A ja pjesmu
Napisala
Sam da te cijenim!

Ludo jedna,
Ništa
Nisi
Razumio.

sječivo je oštro i treba s njime oprezno
nije lako s oštricom
iza ugla iskočit će zmaj
neće biti sam
jedan prijekor, rješenje
nula , ništa plus odmak vremena
nije bitan ponedjeljak
važno je poslije
usta u poljupcu
cijedim se u tvoje suze
tumaramo
nema veze za zrno
otkotrljati se u tišinu ne boli ništa
u paketu sječivo i srce
nije bitno
važno je poslije

napisah neki pjesmuljak i zaradih dvije karte za Nenu Belana...he he...ko malo dijete se veselim....

u zagrebu ušančeni, obojeni u bijelo, sa sivilom što pada ………..i rješava nas slabosti, mi lomimo noge, hvatamo lijevi zgib za desni, na putu od jutra k večeri, bijeloj i mokroj, u vunenim rukavicama dočekujemo jutro. Smrznuto povrće otopit će se pod pritiskom pare i našeg tijela. Jutrom ćemo ugrijati zimu toplim rukama. Jahat ćemo, snijegom nahraniti djecu da budu zdrava i mirna, studene kapi skinut ćemo s modrih prstiju….

sjedim i opet ovdje za istim stolom.
sve je besprijekorno.
vaza s cvijećem, slušalice, dvije okrugle svijeće.
svjetlost u bijeloj elipsi.
moje srce nije tako grubi instrument.
pratim sve kretnje pomno.
sve. do gušenja u grlu, mrštenja
i lagano stisnutih usana.
pratim tu napetost koja se kreće i ne oslobađa.
ova slova što ispadaju na ekran
privremeno će riješiti problem.
problem čekanja. i tišine.
ako se potpuno smirim mogla bih
dodirnuti sebe iznutra
podragati svoje ja što čuči
unutra i čeka.
prsti su hladni i svaki poslušno
drži svoje mjesto na tipki.
ako pažljivo i duboko izdahnem
izaći ću van. kao zrnce prašine.
privremeno riješiti
problem tišine.

s kontrolom i bez nje uvlačim se u svoj stih.
stavljam plus,
razmišljam, prosuđujem.
popunjavam praznine.
bez reakcije nema poljupca,kažem si. nisam dosljedna.
šutim. a ti me gledaš.
promatraš.
odustajem. loša poezija znači odustajanje od sebe.
poljubac obvezuje.
u ovom stihu nema ničeg vidljivog.
osim mene.

skupljam med za svaku izgubljenu misao.
nemam kraticu za sunce. nemam inačicu za poljubac.
na odjelu izgubljeno-nađeno posrćem.
tražim polog, dokaze, trivijalne znakove sreće,
pisma, bilježnice…
zrak se obrušuje na mene u velikim kružnicama.
kaplje sveprisutne prošlosti sažimaju sadašnjost.
meso lubenice je crveno i svježe. treba ju gristi i pustiti sok.
vodeni stupići iz svježe ohlađenog svemira
ispiru šarene smrknute šare s lica.
klica straha pod mokrom košuljom. gorka je koštica kajsije.
hoću li je zagristi ili ipak …?
skupljam med u bočicu za svaku izgubljenu misao,
posrćem i čekam buđenje.

kruška, sjajna i zaobljena, od slasnih plodova nadima se.
stakleni anđeo u širokoj haljini visi o koncu.
ja ga promatram i brojim uzdahe.
napeti obrazi rastopiše mu sve od čega rastu slast i sline.
mali Isus se smije, a mali anđeo smješka.
podbuhao i gladan sreće utopio se u borovoj iglici.
na stolu ponjava,
moje želje rasule se i čekaju.
treba ih pokupiti i dati anđelima da ih nose kući.

Baraba

Ne, ne ću plakati
Što nisi
Mislio na mene,
Uredit ću se,
Iz kuće uteći,
Jedrit,
Veslat
Ulicama,
Gradom..
Krišom sanjarit
O sreći,
Nikom,
Baš, nikom
Tebe spomenuti
Neću,
Ti, ljenčino,
Lupežu,
Barabo,
Ah, moja barabo!

Raspršit ću se
Zajedno s tobom
U tisuću ništa
U nekoj staroj naherenoj
Kolibi…
Ti, s potrebom neobuzdanom
Ja .. s toplim smiješkom
Tiho
Na vršcima prstiju
Nestajem u hodnicima
Dok lutam tvojim mislima
A ti..
Onako zamišljen i zagledan u sebe,
Gutaš taj krajolik
Misli tvoje množe se oko mene
Potreba, želja il strast
Nameće se kao jedina misao
U glavi
Dok promatraš taj krajolik
A misli se tvoje roje oko mene
Ko nemirni leptiri pred kišu
Putuješ u mislima meni
Stari nehereni šešir
Skriva tvoju slabost
Psovka na ustima, prostakluk
Koji volimo kad smo sretni
I željni jedno drugoga
Putujem.

Eksplozijom misli razbit ću
Taj brod što posrće i sopće,
Bliži se,
Sapinje mi konopce puti,
Tvoje želje da pratiš me…
Imaš li snage za to?
Razbit ću pramac,
Zamahnut pjenušcem,
Razbiti tu krmu
Što sjurit će se u more
Strašnim treskom…
Da, umrijet ću s tobom,
Ako je moguće…
Želim biti tvoja impresija,
Impresija trenutka i vječnosti…
S tobom ću posegnuti u zaborav..
I završit ćemo na obali mora,
Strašni, zadihani i sretni…
Možeš li to?
Radi mene učiniti,
Razbiti misli i ponovo ih rastočiti
Ih na početak bitka..
Za tebe ..rastočit ću se i
Pretvorit u ružu,
Mirisom svojim uzet ću ti srce
U najljepšim cipelama s potpeticama
Hodat ću cestom samo
Za tebe

Možeš li to?
Voljeti me?

nakon te tvoje poruke sms-a
koja je sama po sebi bila fuj
odlučila sam ti napisati pismo
i reći da si mi ukrao crvene bojice
da si zaboravio kazat oprostite
gospo nisam smio
nakon te tvoje sms-poruke
koja je bila džentlmenska i kratka
ja sam namazala usta tamnoljubičasto
odnijela smeće u kontejner,
jednu oveću hrpu
i odmah mi je bilo bolje…

nemojte se ljutiti
što uporno vješam
na štrik
te poljupce i
ta odvratna srca
nemojte se ljutiti
jer štrik je višefunkcionalan
osim obješenog srca
on može objesiti i vrat
a za potrebe publikuma
na njega ćemo nanizati
i svijetleće lampice
tako da će biti manje mraka
a štrik će se doimati romantično.

Plavo –
tri bobice gorke,
trpke
u mojim ustima
se smiju.

Plavo –
reska šljiva,
rakija,
s nadodanom
vrijednošću
želje.

Plavo –
mudro, modro
ovalno,
plavo, jarko plavo,
plavo,
plaho ,
diše i
visi na mjesecu.

Plavo-
na tebi
u šeširu
oku
i osmijehu.

Plavo-
na vrhu sinusoide,
u raskoraku,
u busoli
aerosolu slanom.
Bjesomučno
plavetnilo...

Plavo-
ometanje kiše
redoslijedom
uvrnutih zaključaka.
Plava kabanica.