Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

Prstom nacrtat ću
Haljinicu
Od tafta teškog
Da ostavim dojam
Dame..
Čedne čeznutljive
Zavodljive
Veličajne.
Mladiću ću tužnom
Mandolinu svirat
Zavodit ga
Rukama ću oko njega igrat
Sviralom ga moćnom
Do u srce dirat…
Zamišljenom nikome…

Noćas, noćas,
Obući ću,
Haljinu,
Pretanku
Od svile,
I iz daljine
Gledati
U tvoje
Tamnosmeđe
I ljupke mi,
oči,
I bojat ću
Te svim bojama
I dirat ću te
Mekim uzdasima
I obujmiti
Nagim tijelom
Svojim
I plavičastim
Zrakom
Utopit ću te
U sebi
Tako da te,
Dragi,
Ne će biti,
Ne će više biti…

Nikad, ne reci nikad…

I svjetlost
Lebdi..
I Junona zove …

Nikad, ne reci nikad.

I ovog trena
šapatom te moli,
pesti stišće,
savjetuje:
„ Vrtom šetaj
krvavim,
Narcisu poljubac
podaj!
Bez kajanja,
bez srdžbe.“.

I…,
Ne reci nikad, nikad!

Ne umaraj se mišlju
da ljubio si zalud…
Duša želi let
i kad ne leti,
vjeruj,
putem
pjevat će pastiri
„Nije bilo zalud
nije bilo zalud…“

O, živahna i čedna jeseni
Udahni me i oživi svojim lišćem…

Grozdovima i granama teškim i
Otežalim od tvojih plodova
Oživi me,
Rastopi me u šalici čaja i medom
Gustim, okrijepi me
O, divna jeseni
Ti, što cvateš i rasteš u svojim
Plodovima
I daješ, daješ kradom iz
Svakoga kuta pokazuješ mi
Da crvena i rumena si od
Radosti što si
Moja…

O živahna i čedna jeseni
Udahni me i oživi svojim lišćem…

Princeza „Ružičasto“
Večeras će obući svoje
Mačkasto odijelo
Jednim velikim
Mijau
Obznanit će
Da je gladna
Da je žedna
Da mnoge potrebe
Ima
Ali i da je sita
I da joj zapravo
Ne treba ništa

Princeza „Ružičasto“
Ah, princeza „Ružičasto“…

Za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo istraživači
Zapuštenih predjela mašte
Nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
I s nama zajedno izrastao je strah naš
Od divljih kopita koja će nas pregaziti
I od kamena međašnih koji će
Razdvojiti našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce u kojem se
Nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
I ranjavao naša čela zveketom
Svojih ubojitih istina
I bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
Kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
Oteščale i tužne.

Vesna Parun

http://youtu.be/vIzeQ1Z6lK4

Potezom kista

Potezom kista
Narisat ću tvoje lice
Od jagoda izradit
Ću usne
I pojesti tako da
Budeš sladak
Od poljubaca
Mojih
Mirišljavi pjesniče
Papirnati i meki
Prijatelju…

Da l¨treba
Maštat?
Pitaju se
Ovdje
Ljudi…

Psovat?
Zmajeve po zraku
Puštat?
Pitaju se…

Ima li to smisla?

Budalu iz sebe
Radit
Plovit Iskrom
Svoju zvijezdu
Tražit…

Razočarano pak
Tad utihnu
Tuge svoje
Brojeć…

Maštat treba, ljudi!
Jahat na
Valovima
Morskim!

Od papira
Pjesmu
Napravit!

Snovima se
Ispočetka
Vratit…

Opjevat ću
noćas tvoj
uzdah
i nemoć
da otkriješ istinu
plavu i plahu,
što čuči tu kraj
tebe,
dok drijemaš,
budan,
zureći u neonsko
svjetlo i
pričinja ti se
da vidio si
plamen, a
ono
tamo
samo mrtvi kukac
iz davnih vremena,
jedna
crna točka
davna i
daleka.

U strah ogrnuti
i u strah zamotani,
lutamo ulicama,
Mi, ništice bez imena,
s gomilom snova,
gomilom zabluda,
Tražeći cvijetak ubavi,
tražeći cvijetak ubavi...

Noćas
Spavat će ptice na mom ramenu
A ja ću sanjat dragog što me ostavio
Zgnječio mi srce ko bananu
I reko:
Sori,
Bolje sad nego poslije.

I nema toga
Što mi nisi
Mogao reći
Hladnim i
Bezizražajnim
Jezikom.
Šutke.
Slovom.
I nema toga
Što nisi
Rekao
Šutnjom.
I ja sam
Šutnjom
Odgovorila….

Oprosti
Za sve nježne poljupce koje si sanjao
Za ljubav što si satima tkao kao paučinu
Za sve otkačene i lude izjave
Prazna obećanja
Čežnju
Pljucni u monitor
I reci
Ma, tko ju j…

I tiho prolazi ovaj dan…

Tiho
Kao sjena…

Dotičem prijatelja…
Vidim ga gdje sjedi
Za tipkovnicom
I šuti,
U ekran gleda.
U me gleda, premda me
Ne vidi.

I tiho prolazi ovaj dan,
Tiho…
Po papiru
Mišem šetam
Istiskujem riječi
Bobice slatke
Za mog frenda.

Jutros
Opet sam se
Sakrila u strahu
Mislila reć sam
Da te volim.
Ali nisam.
Opet nisam…

……


Još pamtim taj
Tvoj pramen.
(Treba li reć da je bio
Sijed,
Treba li reć da je bio
Mekan?)


Treba li spominjati ljubav?