nisam piranha...ali ponekad grizem

Ovakve bajke Amazonke pričaju svom ženskom potomstvu...
Nekada davno u nekoj dalekoj zemlji, lijepa, nezavisna, samopouzdana princeza, naletjela je na žabu dok je sjedila na obali nezagađene bare, i zelenoj poljani blizu svog zamka, razmatrajući ekološka pitanja.
Žaba je uskočila u princezino krilo i rekla: "Elegantna Damo, ja sam jednom bio naočit princ, sve dok me zla vještica nije začarala. Međutim, jedan tvoj poljubac, će me ponovo pretvoriti u lijepog i mladog princa, što ja i jesam, i tada, moja draga, mi ćemo se vjenčati i osnovati obitelj u tvom zamku sa mojom majkom, gdje ćeš mi ti kuhati, rađati moju djecu, prati moju odjeću, i pritom osjećati vječnu zahvalnost i sreću za to."
I te noći, dok je princeza raskošno večerala lagano pržene žablje batake začinjene bijelim vinom u krem umaku od bijelog luka, tiho se nasmijala i pomislila: "Pa ne bih baš rekla"

....lolam se od smijeha.... : )))

Ovo mi je najdraža priča u životu :))) Pa gdje si ti danas?

malo me ima pa malo nema...:))

Nestalna si nešto danas :))

heheh...moram biti...inače ću se skroz ulijeniti :)

ah… koji arhaični rječnik i bogatstvo pridjeva u slikama nespojivih imenica muško-ženskog roda:)))))

naime, rode jedu žabe:))))))

LOL veteže

neka sreće, važna je..........(!)

:)))

Ja sam se baš uljenila, a i sva sam umorna od svatova... danas baš ništa ne radim...

ja sam svoje napravila...za sad :)

Ma ja ću sutra... sve što možeš danas ostavi za sutra :))

heheh