mirim se, mirim




- sve je u vodu palo.Dušu pjesnika sveta vatra ne liže; već su joj tuđe ideje bliže. Nešto je čudno u meni odustalo.Mirim se, mirim. Što me to smelo: spletke, licemjerje, bitke? Vode su oko nogu prljave i plitke odnijele moje vrline i mane. Drvo će u meni sa strašnim treskom pasti. Nešto se predalo - nepotkupljivo, sveto, nešto samo moje. Mirim se, mirim. Nešto u tijelu gnjije. To puca daska, to se dajem bez borbe, to pijem čašu pelina i kasni obrok samosažaljenja. Mirim se, mirim s nepravdom i laži. Toliko toga samotnom srcu paše, s uspjehom grešnu dušu mirisom tamjana plaše. Otkud odjednom tako pomirljiva, ganuta i isprazna? Mirim se, mirim - sve je otišlo k vragu. Ja, do jučer ratnik, Petrova stijena, mirim se. U bescjenje sam dala riječi duše i tijela - svoju posljednju snagu.  

06.05.2006. u 22:17   |   Dodaj komentar

ne puštaj nikad ovu pjesmu - "otkud ti ko sudbina kad si davno mene ubila, otkud ti kad sam te sakrio da te ne bih više volio"....zaboravi, zaboravi već jednom što smo imati mogli...jednostavno je-nismo znali kako!

Autor: jesenji_san   |   06.05.2006. u 22:27   |   opcije


Lijepo napisano,iskreno i tužno.

Autor: Taisha   |   07.05.2006. u 19:00   |   opcije


krasno. piši još

Autor: g_dva   |   10.05.2006. u 20:26   |   opcije


Dodaj komentar

Pravilnik o upotrebi kolačića

Internet kolačiće/cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja
kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez njih.
Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje istih. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.