tajanstvena svjetla plove kroz noć





Nadjenuli su nam isto prezime, imamo i zajednički poštanski pretinac i broj godina počinje istim brojem, a ne mogu se oteti dojmu «tipično ženski, tipično muški»
Ti misliš da ne prepoznajem značenje tvoga pogleda kad ga prekriva koprena, misliš da ne razumijjem razloge tvoje šutnje u kojoj se utapaš a ne tražiš slamku moje ruke koja bi te natjerala da izgovoriš tu riječ koja ti zatvara srce i dušu, misliš da ne vidim kako svoju barku prepuštaš besciljnom lutanju kroz otkucaje sata što te uvijek u isto vrijeme bude, uvijek na istom ležaju, tako često sam u svojoj šutljivoj samoći iako sam na dohvat ruke, dovoljno je samo da kažeš pravu riječ, da razmrsiš ove niti koje se svakim danom sve više zapliću. Zatvaraš se, milo moje, vjerojatno sve svjesniji činjenice da je netko, nekada, a možda i mi, napravio pogrešan korak.
Onoga dana, dana kad se svo cvijeće na balkonu smrzavalo, kad nas je pohodila misao da je ljubav, ona čista, topla i bez zadrške poklon nakon niza besplodnih i sivih jeseni, ja sam znala istinu. Znala, ali se nisam usudila priznati je samoj sebi. Trebali su proći mjeseci i sati tišine koja me je obavijala kao baršunasta neprobojna tkanina, da bih mogla pogledati u dno svoje duše i iznjedriti na svjetlo dana kako ljubav ponekad sakrije svoja mnogoznačna lica i pokaže ono koje nas je dovelo pred zid šutnje. Moja šutnja, tvoja šutnja. S licem ljubavi koja pruža samo šutnju ne mogu otvoriti svoju dušu, ne mogu usaditi osmjehe u tvoje zasjenjene zjenice i ne znam kako sklopiti naše usne u jedan jedini poljubac. Jedino što znam je da dalje mogu i sama. Jedino što ne znam da li i ti možeš dalje sam. Ovako vezani nekim nevidljivim sponama možda bi bilo prebolno i presebično misliti samo na sebe. I upravo zato što mislim na tebe, bdijem duboko u noć i tražim nastavak našeg zajedničkog puta. Možda san donese smirenje i razrješenje  ovih nevidljivih okova sa željom da ti budeš pokretač razrješenja.

06.05.2006. u 15:28   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

nije presebično..ak jedan od vas misli da će mu bit bolje samom to vrijedi za oboje...uzmi u obzir da on/ona ne čita tvoje misli..svima nam se ponekad dogodi da to zaboravimo...

Autor: MisterKenedi   |   06.05.2006. u 16:38   |   opcije


Lijepo napisano.

Autor: Taisha   |   06.05.2006. u 18:05   |   opcije


Dodaj komentar

Pravilnik o upotrebi kolačića

Internet kolačiće/cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja
kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez njih.
Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje istih. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.