Nestajanje

Još jedan pusti dan...pustoš u meni reflektira se na okolinu...sama sam...nema nikog tko bi mi uputio pokoju toplu riječ...riječ koja tako puno znači, koja bi me uzdigla iz blata u kojem sam zapela...nemogu se izvući sama...potrebna mi je ona...riječ koja će mi pružiti ruku spasenja...ljubavi i dobrote...ali nešto se događa...oduzeta sam, netko me vuče na dno...netko želi moju propast i ne dopušta mi da budem sretna...netko je željan moje tjeskobe, kao da ga usrečuje moja tuga i vječni neuspijeh...nemoćna i slaba od hladnih, pustih, bijelih  zidova koju me okružuju i izoliraju...nemam snage boriti se....primiti ruku spasenja...prepuštam se u okrilje vlastite propasti....mislim u sebi...to mi je sudbina