Pismo bivše ljubavi...

Zar ti je toliko tesko bilo voljeti me... zar sam toliko zahtjevan, nisam ti davao mira ni zraka... e, da bar znas.. pokazao bi ti, ali znam da bi kroz smijeh samo odmakla... imam te negdje, kad god mi zatreba imam tvoje rijeci, tvoja djela i dovoljno mi je samo ih pogledati.. i dođe mi.. tko si!! nadam se samo da ces ostati ono sto jesi, meni nije potrebna tvoja promjena, jednog dana pa da vidis gdje i koliko si pogrijesila.. živi i uživaj.. nek ti andeli pjevaju kao sto su do sada, ali ne brini se čujem ih samo ja, pjevaju o tebi kroz tvoje ime..
i sve ove rijeci stvaraju jedan prekrasan svijet, iako si i ti ovdje, moje stvorenje, duša ti je kao i uvjek na nekom drugom mjestu.. i tvoje bezdušno tjelo me ljubi i grli i sve bi trebalo biti dobro, ali kad da mi ruka prolazi kroz tvoje srce.. i tada se budim, ponovo sam.. da si me bar poslušala, ponekad vidjela bi i moju ljubav..
Sjecas se, onih slika.. cekale su te, u pukotini zida. i još su tamo, a bilo je to davno. i gdje je nestala moja ljubav, gdje je nestao onaj Zi?
Lako je bježat, kad misliš da u stvari ideš prema meni! Samo mi kazi kako mozes me baciti na koljena i da molim za tvoju ljubav, a da me pogledaš čula bi kako molim za svoj život...

02.05.2006. u 2:12   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar