Što je ovaj život!

Ovaj naš zemaljski život je toliko jadan, bidan! Sve se svodi na preživljavanje! Nitko nemari ni za koga, nikog nije briga za ništa osim kako da povrijedi! Svi samo grabe sebi i žele za sebe, a onda kad počnu da grabe nikako da stanu!
Sve je to jedna iluzija! Velika iluzija koja nema kraja a još manje početka!
NEkada imam osjećaj kao da sam u Matrixu!
Doista imam feeling da ja ovamo nepripadam!
Što je to ovaj život!
Napokon! Dal je to patnja, naš križ koji moramo da nosimo ili je to ipak sudbina koja je skrojena prije nego smo i bili začeti!
Kako bilo da bilo sad moramo dalje živit ovaj jadni, bidni život i čekat svoj kraj!

..ko si smrt jako želi taj je kralj među kraljevima....

čemu tolika količina pesimizma u ovo vrijeme, još jedna koju muči suočavanje s ponedjeljkom :)

Život je dar. I nakon svih "patnji" opet je dar. :) Kad odbacimo iluziju o materiji, daleko je lakše nosit sebe. :))

sad me zbedirala

mislim da je utorak:)dar je za budale...a pametni se patnjom hrane....

život je sport.nažalost ni ja nisam sportaš neko kartaš:)

kaj ga drobim:(

Pa je,slažem se da je sve iluzija..No to ne mora bit loše,ako razmisliš. Probaj se izdvojit iz tijela,tijelo je iluzija od koje ne možeš izać.No duša i ono šta si ti nije iluzija i tu možeš naći sve šta ti treba. Zato,izdvoji se od materijalnog i vrati se početku-duši,tek onda ćeš bit sritna...I sratno dočekat svoj kraj(kako ti kažeš) no zapamti,to je samo kraj za tijelo...

Katkad nam se čini da na ovom svijetu smo sami i da nas svi žele samo iskoristiti, ali da ne postoji ljudi koji nas vole i koji su nam u nevolji spremni pomoći, tada uopće ne bi vrijedilo živjeti.
Svrha života je da postigneš nešto u njemu, ne mora bit nešto materijalno veliko, ali glavno da je tvoje, da omogućiš svojoj djeci da imaju bolji i lakši život od tebe. To je život, borba, borba za bolja.

Sudbina je,al mi je ipak na neki način sami krojimo sa svojim ponašanjem ili razmišljanjima. Nekima je teško živjeti a nekima lako,ovisi kako si je kako stvorio sliku svog života. U svakom slučaju jako lijpo si ovo napisala. Lena-genda,:)

Ajoj draga. Sve mi to poznato zvuči. kad tad se svi mi moramo tako osijećati. Zašto? Da bi prispitali svoj smijer svoje bitne stvari u životu, prozračili dušu, izbacili što se "preko zime" nagomilala prašina u raznim njenim hodnicima i kutevima. To je dobro, znam, zvuči bedasto, što se sad tako osiječaš, jer vjerojatno ti slijedi novo pozitivnije, za stepenicu više razdoblje. Još jedan, pa prvi pogled, nonsense, probaj uživati u sad ovom trenutnom raspoloženju, probaj iskopat zašto i što te sve potaklo na takav filing, što je zapravo i ustavri to s čim nisi zadovoljna, vjerojatno, sa svojim statusom. Istina, ovo je neka vrsta Matrixa, sve vidljivo je ionako privid.
Život je ionako putanja od točke A do točke B. E sad, što će biti sve na ovom putu odlučuješ ti. Neke stvari ti se čine nametnute, poput obitelji, kraja, prijatelja koje nisi birala, ali otkud znaš da ti oni svi takvi nisu samo iskušenja i zadaci koje trebaš proći da bi bila još jača i kvalitetnija osoba, a vjerujem da si i sad već dosta zanimljiva i kvalitetna. I kad malo razmisliš, još nešto, ne bi bila tako dobra, i svijesna sebe da nije bilo tog svijeta oko tebe.
Sve na ovom svijetu ima svoje zašto i zato. A kakvi su to ljudi sebični, zapravo je njihova odluka, i nema baš veze s tobom, jedino ako im dopustiš da ti se približe. Ma iako se i približe, ti znaš kakvi su oni, a kakva si ti. Jača si, jer si svjesna. Zato uživaj i sam se javi ako ti treba par navijačkih pokliča.

Pozdrav