snovi

 
Vrtim broj, jednom, drugi put i zbunim se, bacam slušalicu.. u glavi je samo jedna riječ. Nastavak prečujem. Loš znak. Dišem u dlan, pokušavam se smiriti. Ponavljam tekst nešto o tome da mi nedostaje, da mi samo javi da znam da je stvaran.. Čudna je ta čežnja. Andersenova sam djevojčica sa šibicama koja oklijeva zapaliti posljednju jer možda i nije vrijedno tolikog truda, niti sam ikada upoznala Andersena da mu objasnim kako se kukavičje jaje sreće uselilo u mene baš onda kad sam najmanje očekivala. Nemam energije za borbu. Iluzija je postala toliko stvarna da je mogu uhvatiti i ubaciti u videorekorder. Ne treba mi tvoj glas. Bit ću tako gola i bez pletenog pulovera. Tako gola i ne nužno sretna. Drugačije ne znam. Ne ide na pola. Ni do pola, ne ide. I think we should wait… well..
 

Pa onda...čekaj...

Evo -moja šibica..! :)

ona ju je upalila pa se smrznula,pazi,promisli prije,ali...

well, then just wait :)*