NE TRAZIM PUNO

Jutros se probudih i vidjeh kako oblaci poput misli lutaju nebom,nošeni vjetrom koji im neda da se odmore,opuste i dozvole sebi malo samostalnog lutanja,pogledah jedan oblak,kad se već drugi gura na njegovo mjesto poput misli koje lutaju mojom glavom ne dopuštajući jednoj da se dovrši,nego vec druga ulazi polako,ali sigurno i tako unedogled,a ja ih pratim i pokušavam barem jedan dio neba zaustaviti i dovrsiti započeto,ako ne u jednoj misli onda barem u spoju više njih,a vjetar neumorno puse i tjera ih dalje,dalje od mog vidnog polja kroz sobu,prozor,cak ni to vise nije vazno,jer ako si uhvatio barem veci dio oblaka on ti je pokazao kako trebas pisati i ostavio nesto svoje.
 
         ...jutra

Bitno je nebo.

Bitne su misli,jer ako zaustavis misli,onda si zaustavio sve,pa je lakse....za pisat