...Prolazi vrijeme...
Nakon toliko vremena, trebao sam već shvatiti. Ali ne mogu. Ne mogu krenuti dalje i ostaviti je jednom zauvjek, tamo gdje pripada. Neznam gdje ona pripada, ali u mom srcu još je.
Vidim sam sebe ispod njenog prozora, iako se odavno preselila, još vidim kako joj svijetlo gori. Čekam i zovem je. Nadam se da čuje me, kao nekad doći na prozor i nasmješiti se.
Kako zaboraviti ljubav, kako ugasiti jedan život, kako promjeniti se... Mislio sam treba me, želio sam to.. Zar nije prekrasno kad te netko pozove u svoj život?
Vidim sam sebe ispod njenog prozora, iako se odavno preselila, još vidim kako joj svijetlo gori. Čekam i zovem je. Nadam se da čuje me, kao nekad doći na prozor i nasmješiti se.
Nema je!? Zar sam cijelo vrijeme sam bio!? Zar nije ona ta koja me za ruku držala i osjetio ju dok me ljubila i nježno šaptala volim te? Poput vjetra. Zar postoji vjetar koji voli, koji ti srce zatopli..
I još se vidim ispod njenog prozora, iako se odavno preselila...
Samo kako je pronaći? Kako pronaći izgubljenu ljubav?
13.04.2006. u 18:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar