...ispod zvijezda

Vrlo su rijetki ljudi koji me mogu razumjeti u cijelosti. Ipak, i takvih ima, sretna sam sto sam naišla na njih u životu i koji znaju cijeniti to. Ja ih cijenim još više. Ne postoji neki poseban razlog zašto sam otvorila profil ovdje, nisam imala namjeru preko ove stranice naći nekoga za vezu, seks, prijateljstvo ili nešto sedamdeseto. Puno sam ljudi tako upoznala, i drago mi je zbog toga.Ove riječi koje nižem u svom profilu ovdje su kako bih se djelomice predstavila onima koji bi me mogli razumjeti, ili bolje rečeno, kako bih na ovaj način malo bolje pogledala unutar sebe, razmislila o sebi, svojim snovima, željama i mojom ulogom na ovom Svijetu. Premalo razmišljamo o sebi, koliko god nam se činilo da to nije istina. Svima nama vrlo je jak ego i volimo na bezbrojne načine vrijeme posvećivati sebi, ali vrlo rijetko to činimo na pravi način. Gledanje unutar sebe, upoznavanje vlastitog bića, spoznavanje svih naših strana nekada može biti prilično neugodno. I što tada radimo? Ono što je najjednostavnije, najlakše, najlogičnije. Potisnemo ono čega se bojimo i nastavljamo lutati vlastitim životom. I tako prođu godine, desetljeća pa i cijeli vjekovi sve dok na smrtnom času otkrivamo kako nikada nismo ni živjeli. I onda je gotovo. Možda nam se pruži prilika u idućem životu, ali tko zna što se događa onoga trenutka kada nam srce prestane kucati, u sve te stvari možemo jedino vjerovati, ne i znati. Odbijamo iskoristiti prilike, plašimo se Pirovih pobjeda, čitav naš život ostavljamo ''za sutra'', misleći kako ''ima vremena''. Zaista se trudim imati oči širom otvorene, krila uvijek razvijena; želim da mi jedini strah bude da ne trepnem i propustim neku od prilika koje mi se pružaju svaki dan. Želim, kad mi dođe vrijeme, umrijeti čineći ono što volim, a ne prikovana za krevet ili zarobljena unutar vlastitih sjećanja o jednoj mladosti, o propuštenom životu, neiskorištenim darovima. Tako je teško? Tako je lako. Zaboravili smo veseliti se malim stvarima, zaboravili smo biti djeca, zaboravili smo kako se veliki koraci čine jedan po jedan, zaboravili smo biti zahvalni na svemu što imamo, zaboravili smo kako ništa, ali ništa nije nemoguće. Smatramo kako je jedini put do egzistencijalne sigurnosti u budućnosti – krv, znoj i suze. I onda, kada jednoga dana i steknemo tu sigurnost, ostatak života gorljivo se vraćamo u prošlost dokazujući svemu što diše kako smo jedino mi u pravu i kako život ne može i ne smije biti lijep da bi se uspjelo. Uspjeh je tako relativna stvar. Jedan će zemljoradnik biti uspješan ako mu ove godine uspije kukuruz. S druge strane, jedan će producent biti uspješan ako mu film zaradi više od 400 milijuna dolara. Uspjesi ovih dvaju čovjeka nemaju nikakve veze jedan s drugim. Ali opet su uspjesi. Do njih, međutim, bezbrojna masa ljudi dolazi pokoravajući se društvenim normama, tradicijama i manipulacijama. Nitko se neće usuditi otići na lijevo, ako društvo kaže desno. Nitko se neće usuditi gledati u nebo, ako društvo kaže ''Spusti pogled''. Baš nitko? Zar smo takvi roboti? Proizvodi s pokretnih vrpci?... Ponekad se sami sebi činimo tako beznačajni, tako maleni i slabi. Činjenica leži u tome kako upravo to i jesmo. Poput zvijezda smo u ovom golemom Svemiru. Stotinu milijardi zvijezda u samo jednoj galaktici, a stotinu milijardi galaktika u ovom našem Svemiru. Koliko je to zvijezda? Što znači jedna jedina među tim kvadrilijunima? Pa, jedna jedina zvijezda, zbog nje smo svi mi i još milijuni drugih vrsta, sposobni živjeti i činiti od života ono što sami želimo. Zbog tog Sunca mi jesmo. Zbog te jedne jedine zvijezde, među kvadrilijunima ostalih.
 
                                               jedna osoba  :))

misao je dobra , mnogi ne znaju zašto hodaju po zemljici ovoj .. no čudno je da ti sa svojim godinama tako razmišljaš !

jako dobar tekst...

neznam zašto je čudno...to su jednostavna razmišljanja....inaće se volim poigravat rijećima...i pišem pjesme pa vjerojatno to dosta utjeće na moj sti :))

loseeeeeeeeee





sise "šala"

Odličan tekst moram priznat,imaš još što zanimljivoga?

imam nekoliko ovakvih tekstova...ali više volim pjesme pa budem stavila jednu...pošalji komentar da vidim šta misliš o njoj... :))

mala odlicna si .....................

hvala na hmmm komplimentu :))

Može pošalji jednu pjesmu pa da ju u miru pročitam.