milina

 
Svaki put kada vidim neki bus poželim da sam u njemu, i da putujem negdje gdje god i on ide ili još dalje do kraja. Negdje gdje nema sata, budilice, obaveze, posla, ustaljenog ritma, negdje gdje će me samo neki niz događaja potaknuti na djelovanje. Pronašla sam papirić negdje u nekom zabačenom kutku torbice na kojem je pisalo:
'Strast, pa ispod - je najveća prijetnja, bez obzira na to koliko misliš da si razumna. Nitko nije zaštićen. – trenutak kada se razara struktura na kojoj si izgradila svoju duševnu ravnotežu.'
Tko je to napisao? Od kuda to u mojoj torbici na ovom komadu nekog nedavno cijelog komada papira? Zanimljivo, kažeš da je netko odrastao prije, netko kasnije, a netko nažalost prekasno. Koji je to točno trenutak? Sjećam se kako je bilo dobro popeti se na prekrižene noge mog starog i povikati: điha, điha, konjiću!! Pretpostavljam da je uvijek bilo po njegovom jer meni  te igre nikada nije bilo dosta. Iako me često puta njegova samouvjerenost zasmetala, divila sam se njegovoj otvorenosti, u trenutku odbačenoj eleganciji i spremnosti na igru. No, mogao je uz strpljivost biti uporniji, to sam očekivala. Kulturna nužnost izolira čovjeka od njegovih unutarnjih svakodnevnih osjećaja. Nego, na drugoj strani papira drugom bojom piše, evo čitam sa zida na kojeg dospijevaju sve te čudne stvari koji mi na neki način postaju jako važne, da je život sličan redu u samoposluživanju: spor, neugodan, i pun nepodnošljivih ljudi. I  Mislim da bi se napetost mogla rezati nožem. Čitati, odgovor, brisati i dalje. Između opcija. Volim kako se igraš mojom kosom, namatajući jedan pramen oko svoga prsta. Zamaraju me činjenice, detalji, običaji, pitanja, kako, kada i gdje. Gledajući u ležaljku mogla bih za sada odložiti misli i naprosto samo: Uživati.
 

05.04.2006. u 20:22   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

daljine te vuku :)))

Autor: Albali   |   05.04.2006. u 20:31   |   opcije


Danas odloži sve krpice, čak i misli pa trkom u ležaljku, neka sve miruje..., a sutra opet u neke daljine misli neka krenu, možda tamo nekog i sretnu.

Autor: andersen   |   05.04.2006. u 20:37   |   opcije


Svako ponekad pozeli takava bus,da ga odvede na neko mirno mjesto gdje ce biti sam s mislima,gdje ce raditi sta zeli i kad zeli,a ne kad drugi to zele.

Sad mi je uletila misao u glavu,a tice se jedne knjige pale sam na svijetu,bilo mu je dobro,ali ta samoca mu je dosadila,a niz dogadaja je bio taj sto se nije imao igrati s nekim

Autor: SLATKI-   |   07.04.2006. u 7:57   |   opcije


Dodaj komentar